KNJIŽARA UTOPIA
nas poziva na književni program
TRI ČETVRTKA I UTORAK S KNJIGOM

Promocija zbirke pjesama
«U SLUČAJU DA NE POSTOJI», AGM, Zagreb, 2007.
Gost: Bojan Žižović (autor zbirke)
@ GHETTO CLUB, Split
utorak, 18.09.2007.
start 21.00 sati

„U slučaju da ne postoji“, naziv je zbirke pjesama pulskog pjesnika i novinara Glasa Istre Bojana Žižovića koju je nedavno objavio zagrebački AGM. U njoj se, među ostalima, nalaze i pjesme koje je na svojim albumima uglazbio Franci Blašković, odnosno njegov bend Gori Ussi Winnetou. Inače, Žižović je dosad za Gori Ussi napisao 88 pjesama koje se nalaze na posljednjih 19 ploča.

Iz kritike Nikole Petkovića (Novi list):
„Čak da se u Puli ništa nije dogodilo da bi ovu stavilo na EU kartu zapadne čežnje, pojava knjige Bojana Žižovića prava je senzacija. „U slučaju da ne postoji“ na sreću je zapostojala i zasjala onako kako dugo neka pjesnička knjiga to nije učinila. U nas, dakako. Pozicija ove knjige ostihotvorenje je post-subjektivizma. Čista poezija tranzicije ala Mitteleuropa…“

O autoru:
Datum rođenja su mi upisali u rodni list, pa ne vidim smisla u ponavljanju već napisanog. Stoga, krenimo odmah na školovanje koje je krenulo još davne tamo neke godine. Sjeo sam u klupu i odmah dignuo ruku: Drugarice, mogu na WC? To je pitanje zapravo i obilježilo moje školovanje, a drugih se detalja uopće ne sjećam. Dobro, sjećam se recimo kad sam htio hlače navući preko tenisica pa su zaglavile. Trčao sam iz škole doma s hlačama do koljena. Na stubištu me opazila susjeda - šjora Ana. Skakutao sam po stepenicama držeći se za ogradu.
- Porko bog, ča to delaš?
- Ništa šjora Ana, hlače su mi zaglavile.
- Jebem ti onu ludu mater koja te rodila - rekla je, primila me za ruku i uvela u svoj stan, uzela škare i zarezala nogavice. Sjećam se da sam poslije plakao, jer to su mi bile sretne hlače za igranje klikera.
Poslije tog prvog školovanja došlo je i drugo. A onda je krenuo i rat. Zvali su me u vojsku tri puta. Odnosno, na pregled. I sva tri puta su mi rekli istu rečenicu: Vi niste po standardima hrvatske vojske. A po čijim sam standardima da mi je znati. Nikad nisam doznao. U tom drugom stadiju školovanja počeo sam pisati poeziju. Pod utjecajem dadaista ili nekih drugih ista, ne sjećam se vise. Uglavnom, pisao sam pjesme. Objavilo me svugdje pomalo, a najviše tamo gdje ne znam. Neke su pjesme izašle u Zarezu, neke na internetskim stranicama literarnog konzorcija Litkon...
Ima još puno detalja u mom životu, kao što je recimo gađanje u prazno ili bacanje novčića u usta, ali to ne vjerujem da ikoga zanima. Stoga i nemam više ništa za reći. Šutim...

Još o autoru:
Bojan Žižović rođen je 28. 06. 1975. u Puli. U Veneciji specijalizira stare grafičke tehnike, a zatim u Ljubljani studira slikarstvo te ruski i južnoslavenske jezike. Zaposlen je kao novinar u Glasu Istre.