Propadati, Odsutnost, Divan, Nepopustljiv, Askeza, Čekanje, Ispunjenje, Dodiri, Ovisnost, Trošenje, Pisati, Zagrljaj, Progonstvo, Čežnja, Pismo, Magija, Nijemost, Noć, Opsceno, Znakovi, Nježnost... – neke su od figura koje u ljubavnom diskursu prepoznaje i u fragmentima predstavlja Roland Barthes. One, kako piše, "predstavljaju zaljubljenog na djelu", i u njegovoj se glavi "tijekom cijeloga ljubavnog života pojavljuju bez ikakva reda, jer ovise o slučaju. Pri svakom od tih iznenadnih događaja (incidenata), zaljubljeni crpi iz zalihe (riznice) figura, prema potrebama, nalozima ili hirovima svojega imaginarnog."
Figure mogu biti izgovorene, kao ona Volim te, upisane kao Posveta, znakovite kao Točkica na nosu, mogu se odvijati kao Drame, zamišljati kao Demoni ili osjećati kožom kao da si Oderan... Iz tih figura Barthes gradi fascinantan kodeks ljubavi (ne filozofiju) koji, uz njegova iskustva, uspostavljaju i Goetheov Werther, sudionici Gozbe, Freud, Lacan, budistički svećenici i drugi. Taj kodeks nije zadan i dovršen, već ostaje neotkriven i otvoren za upisivanja čitateljeva Imaginarnog.

'Fragmenti ljubavnog diskursa' jedna je od najpoznatijih i najčitanijih knjiga Rolanda Barthesa, objavljena 1977, nakon znamenitih Mitologija, Carstva znakova, S/Z, Užitka u tekstu. U njima je objedinjen autorov interes za semiotiku svakodnevice, odnose jezika, slike i geste te raznoliko znakovno tkanje teksta. U Barthesovu opusu Fragmenti označavaju prijelaz od uže semioloških istraživanja prema literariziranu i autobiografskom bavljenju fenomenima kulture. Utjecali su na mnoge autore, i sada ih, trideset godina nakon objavljivanja, nudimo za uživanje u tekstu, u prijevodu Bosiljke Brlečić koji potvrđuje staru maksimu da prevoditi znači sustvarati tekst.