'Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji' je roman Bore Ćosića koji je svojevremeno ocijenjen kao antisocijalistički pamflet (Stipe Šuvar i drugovi, Bijela knjiga, 1984), pri čemu je i kazališna predstava rađena po knjizi skinuta s repertoara, a onemogućeno je i prikazivanje filma snimljenog po tom romanu.
Djelo, prevedeno na nekoliko jezika, svjedoči o vremenu, koje nam je, unatoč tomu što je prošlo, u mnogočemu još uvijek aktualno.

Pogled na revoluciju, rat, velika povijesna zbivanja opisana su iz perspektive djecaka. Njegovo pricanje, šturo i jednostavno, otkriva svu apsurdnost i laži svijeta “izvan obitelji”. Roman koji osvaja svojim jednostavnim, čcitkim stilom, nasmijat će vas gotovo doslovno “do suza”, do otkrivanja potpunog besmisla i dehumanizacije jednog sistema. Za vrijeme balkanskih ratova autor tako utjecajnih knjiga kao što je Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji i na kraju svih iluzija oslobođene knjige Nulta zemlja postao je jednim od najvažnijih intelektualnih glasova s jugoistoka Europe.
Sybille Cramer, Frankfurter Rundschau

Nitko nije zdvojnije demantirao cijelu svoju biografiju i svoje djelo, ali nitko nije ni zabavnije pisao o apsurdnosti književničke egzistencije u ludoj Srednjoj Europi.
Norbert Wehr, Suddeutsche Zeitung.

Bora Ćosić (Zagreb, 1932), studirao je filozofiju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Prevodio Majakovskog i Hlebnikova. Radio na televiziji, filmu i u kazalištu. Dobitnik je beogradske Ninove nagrade 1970. godine, Sterijine nagrade 1971. godine, Nolitove nagrade 1978. godine te Europske nagrade za razumijevanje, dodijeljene u Leipzigu 2002. godine. Djela su mu prevođena na njemački, mađarski, francuski, engleski, talijanski, ruski, poljski.
Objavio: Kuća lopova, 1956; Svi smrtni, 1958; Anđeo je došao po svoje,1959; Vidljivi i nevidljivi čovek, 1962; Sodoma i Gomora, 1963; Priče o zanatima, 1962; Sadržaj, 1968; Mixed-media, 1970; Zašto smo se borili, 1972; Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji, 1969; Prosveta 1970, Nolit, 1971, Znanje, 1980, Stubovi kulture, 1986, 1999; Tutori, 1978; Bel tempo, 1982; Poslovi, sumnje, snovi Miroslava Krleže, 1983; Sodoma i Gomora, nova verzija, 1984; Knjiga o Olji, 1984; Doktor Krleža, 1988; Intervju na ciriškom jezeru, 1988; Musilov notes,1989; Sadržzaj/Kazalo, 1990; Povest o Miškinu, 1991; Zagrebačka analiza, 1991; Rasulo, 1991; Pogled maloumnog, 1991; nova verzija Meandar, Zagreb, 2001; Dnevnik apatrida, 1993; dopunjeno izdanje B92, Beograd, 1998; Dobra vladavina, 1995; Barokno oko, 1998; Privatna praksa, 1998; Novi stanar, 1998; Starost u Berlinu, 1998; Projekt Kaspar, 1998; Carinska deklaracija, 2000; Irenina soba, 2002; Nulta zemlja, 2002. i Tkanje, 2002.