Kao što vjerovatno znate, časopis Op.a prošle je godine osnovao novu književnu nagradu kojom žele, s desetogodišnjim odmakom, odabrati najbolju hrvatsku proznu knjigu objavljenu 1996.godine.
U (zasad) zadnjem broju časopisa izišlom još u studenom prošle godine redakcija Op.a objavila je 6 finalista književne nagrade '10 godina' : Ivo Brešan – 'Ispovijesti nekarakternog čovjeka', Darko Lukić – 'Uzaludnosti', Pavao Pavličić – 'Zaborav', Mirko Kovač – 'Rastresen život', Zoran Ferić – 'Mišolovka za Walta Disneya', Goran Tribuson – 'Noćna smjena'.

U današnjem Novom listu novinar Davor Mandić, međutim, u tekstu koji najavljuje skorašnju odluku o laureatu te nagrade navodi listu 6 finalista a koja se razlikuje od liste koju je organizator nagrade, časopis Op.a već bio objavio u broju od studenog.
S prijašnje je liste naime netragom nestao Mirko Kovač kojega je sad zamijenila Emilija Kovač s knjigom 'Kubiranje tišine'.

Kako sam po prirodi vrlo znatiželjan, osobno bih volio saznati radi li se o greški mladog novinara Novog lista, ili je, iz nepoznatog mi razloga redakcija časopisa Op.a odlučila Mirka zamijeniti Emilijom.

Inače, nagrada je osnovana s pretpostavkom da su, kako to Boris Postnikov u prvom broju nove serije čaopisa Op.a (iz travnja prošle godine) kaže, zbog konstrukcije svojevrsnog star-sustava utemeljenog na intenzivnoj medijskoj prisutnosti autora brojna značajna imena i naslovi ostali u sjeni, a pozornost se usmjerila prema nekima koji to možda i nisu zaslužili.

Međutim, kako je kasnije odlučivanje o finalistima nagrade pokazalo (a koje je uključivalo glasanje čitatelja, čitanost u knjižnicama, procjene kritičara) u finale za nagradu dospjeli su ipak autori (tu mislim na imena prvotno objavljena u broju Op.a iz studenog 2006.) za koje se ne bi moglo reći da su 'u sjeni', ili da ih mediji nerado spominju, ili da ne zaslužuju pozornost.

Osobno se nadam da razlog izbacivanja iz konkurencije Mirka Kovača i stavljanja na njegovo mjesto Emilije Kovač ipak nije u tome da se dokaže kako je jedno dosad zapostavljano autorsko ime eto ipak isplivalo. Nadam se da se ipak radi o greški novinara Novog lista Davora Mandića.

No, moje je iskreno mišljenje da intencija redakcije Op.a ionako nije bila ispraviti nepravdu spram autora koje mediji zapostavljaju. Osnivanje nagrade bilo je potaknuto marketinškim razlozima, i na tome svakako treba Jurešiću i ekipi čestitati. Odlučili su časopis koji izlazi povremeno prevoriti u mjesečnik, a kako bi privukli pažnju medija i javnosti, pokrenuli su nagradu o kojoj su potom mediji u više navrata pisali i na taj način je i časopis Op.a bio spominjan u medijima.
Lukav marketinški potez, svaka čast.

No, naknadno mijenjanje imena finalista za nagradu ne može se okarakterizirati lukavim i zato se, kao suradnik časopisa Op.a, ipak nadam da se radi o greški novinara Novog lista.