Putopis «U Patagoniji» postao je međunarodnim bestselerom čim je objavljen. Hvalili su ga kolege i kritičari poput Grahama Greena, Colina Thurbona, Jana Morrisa ili Paula Therouxa. Polučio je uspjeh kakav se u književno ne odveć cijenjenom žanru putopisa jedva mogao smatrati mogućim.

Knjiga se temelji na približno četveromjesečnom putovanju (od sredine prosinca 1974. do početka travnja 1975.) uzduž i poprijeko po Patagoniji - kroz patagonijski Čile nakon svrgavanja i ubojstva Salvadora Allendea 1973., i Argentinu nakon vojnog udara koji je 1976. označio kraj peronističkog režima. Svojevrsna povijest Južne Amerike u minijaturama - a Južna Amerika nekako sublimira povijest Europe na jedan bistar i prije svega autentičan način - knjiga «U Patagoniji» nije samo briljantan putopis iz druge polovine XX. stoljeća, već je i moderni kamen temeljac te vrste pisma. Chatwin, koji prelazi golema prostranstva isključivo pješačeći, izvlači korijene ljudskog postanka i u prirodi nalazi potvrdu da je svaki čovjek putnik po instinktu iako to potiskuje zbog ekonomskih ili političkih stega.
U tom koncentriranom i koncentrirajućem procesu pisanja i opisivanja dogodilo se, bar u jednakoj mjeri kao i kroz samo putovanje, da je Chatwin otkrio svoju Patagoniju - a otkrivši nju, otkrio je i sebe kao pisca. Pisac u kojem se prepoznao bio je "postmoderan" - iako taj pojam nije pripadao njegovu osobnom kritičkom rječniku.

«U Patagoniji» je prva knjiga jednog ne više posve mladog autora: kad je 1977. objavljena, Bruce Chatwin imao je trideset sedam godina. U to vrijeme imao je za sobom uzlaznu karijeru stručnjaka za impresionističku i modernu umjetnost u aukcijskoj kući Sotheby's, prekinut studij arheologije u Edinburghu, nezavršen i nezavršiv antropološki knjižni projekt na temu «The Nomadic Alternative» te izdašna putovanja u najzabačenije dijelove svijeta kao slobodni suradnik Sunday Times Magazinea. Objavljivanje svoje posljednje knjige, romana «Utz», nije doživio; umro je kratko prije toga, 18. siječnja 1989, kao prva prominentna žrtva side na engleskoj književnoj sceni.

Između toga smješteno je dvanaest godina neumornog lutanja, ekscesivnog života, koji se sve više odvijao u sjeni bolesti, ali i eksplozivne literarne produktivnosti koja se ogledala u tri krajnje neobične knjige: «The Viceroy of Ouidah» (1980), «On the Black Hill» (1982) i «The Songlines» (1987). Posthumno je objavljena zbirka njegovih novinarskih radova «What Am I Doing Here» (1989), monografija njegovih začudnih fotografija «Far Journeys. Photographs and Notebooks» (1993) te još jedan izbor njegovih eseja i priča pod naslovom «Anatomy of Restlessness» (1996).

Legenda već za života, Bruce Chatwin postao je nakon smrti mit i kultna figura. Dosad su objavljene tri njegove biografije, dok se na ekranima u čitavom svijetu prikazuju televizijske emisije o njemu i lokalitetima njegova rada. Njegovi fotografski radovi danas su umjetnički i kolekcionarski predmeti koji na tržištu postižu visoke cijene, dok su na temelju triju njegovih romana snimljeni filmovi – «On the Black Hill» ekranizirao je Andrew Grieve (1987), «Utz» George Sluizer (1992), a «The Viceroy of Ouidah», pod naslovom «Cobra Verde», 1990., njegov prijatelj Werner Herzog, kojem je posmrtno ostavio svoju naprtnjaču.

Samo meko ukoričena izdanja njegovih knjiga u Velikoj Britaniji već su prešla milijunsku nakladu, a djela su mu u međuvremenu prevedena na tridesetak jezika. Ona ne samo da se čitaju već su i nebrojene čitatelje potaknula na putovanja Chatwinovim tragovima: čak je Lady Diana, princeza od Walesa, 1995. posjetila jedno od središnjih mjesta njegove Patagonije, velšku zajednicu u Gaimanu.