Povodom 50. godišnjice Mađarske revolucije ,
jednoga od najvažnijih događaja hladnoga rata,
izdavačka kuća Fraktura objavila je
knjigu Đorđa Zelmanovića 'Mađarska jesen 1956.'

U organizaciji Veleposlanstva Republike Mađarske, Vijeća mađarske nacionalne manjine Grada Zagreba i nakladničke kuće Fraktura u četvrtak 19. listopada 2006. godine u 13.00 u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića (Preradovićeva 5, Zagreb) održat će se promocija knjige

O knjizi će govoriti
Xenia Detoni, priređivačica
dr. sc. Tvrtko Jakovina, autor predgovora
Seid Serdarević, urednik

*******

Ono što je za Čehoslovačku bilo Praško proljeće 1968., Hrvatsku 1971., to je Mađarima, samo još naglašenije, bio ustanak 1956. Mađarska 1956. i događaji koji s time koincidiraju, jedan je od ključnih trenutaka 20. stoljeća, a svakako Hladnoga rata. Priča o Mađarskoj revoluciji 1956. iznimno je složena, vjerojatno jedan od događaja na temelju kojih bi se mogla izložiti sudbina ne samo jednog naroda u jednom povijesnom trenutku nego i sudbina čitava europskoga kontinenta, pa i svijeta. Zapisi koje je ostavio Đorđe Zelmanović, Vjesnikov novinar kojeg suvremenici opisuju kao blaga i pomalo plašljiva, pokazuju i jedan svijetli trenutak hrvatske publicistike i novinarstva. Činjenica da je Vjesnik prvi u svijetu objavio razgovor s udovicom Lászla Rajka, što su potom prenijeli mnogobrojni svjetski mediji, doista je antologijska, baš kao i iskustvo i ono što je zapisano o zbivanjima unutar jugoslavenskog veleposlanstva komu je na čelu bio Zadranin Dalibor Soldatić nakon što su Nagy i još četrdesetak Mađara otišli u azil u jugoslavensko veleposlanstvo na Trgu heroja.
Zelmanović je govorio mađarski. Konačno, rodio se u Temerinu, a školovao u Somboru. Sabrani zapisi o zbivanjima u Mađarskoj 1956. koji su objavljivani u nekoliko hrvatskih tjednika i dnevnih novina donose sliku jedne od rijetko uzbudljivih epizoda iz svjetske povijesti. Hrvatska publicistika svoj prinos obilježavanju pedesete obljetnice Revolucije 1956. daje ovom knjigom. Hrvatska povijesna znanost takvih poriva gotovo uopće nije imala. A trebali bismo i mogli, za početak, istražiti sudbinu Mađara koji su nakon Revolucije, a prije odlaska na Zapad boravili u različitim dijelovima zemlje, od Međimurja do Jadrana, vidjeti tko je ostao, opisati što je Mađarska 1956. značila za ukupni razvoj bivše Jugoslavije. Konačno, riječ je o jedinoj susjednoj zemlji s kojom Hrvatska nema baš nikakvih otvorenih pitanja, s kojom ima uređenu granicu.

• Đorđe Zelmanović (Temerin, 1919. – Zagreb, 2004.) bavio se novinarstvom i publicistikom od 1945. godine. Uređivao je Borbu, Vjesnik i Večernji list, bio glavni urednik Ilustriranog Vjesnika, zamjenik glavnog urednika Vjesnika u srijedu, pokretač i glavni urednik časopisa Studio. Objavljivao je i u nizu drugih listova i publikacija, kao i u programima Radija Zagreb i Televizije Zagreb. Pokrenuo je godišnjak Svjetski almanah te bio njegovim glavnim urednikom. Radio je kao stalni dopisnik Vjesnika iz Mađarske, Indije, u dva mandata iz SR Njemačke, a kao specijalni dopisnik izvještavao je iz dvadesetak zemalja. Završivši karijeru u hrvatskome novinarstvu, petnaest je godina bio dopisnik komentator najtiražnijega mađarskog dnevnika Népszabadság. U svojim člancima, reportažama, esejima, feljtonima i intervjuima bavio se vanjskopolitičkim, društvenim i kulturnim problemima. Ostavio je dubok trag u hrvatskome istraživačkom novinarstvu, otkrivajući "bijele mrlje" i u biografijama ljudi koji su obilježili svoje doba. Godine 1987. objedinio je rezultate dugogodišnjih istraživanja u vrsno i pregledno sastavljenoj knjizi 'Kadet Krleža', s mnogobrojnim zanimljivim podacima i još nepoznatim dokumentima kao prilogom za potpunu analizu Krležina života. Iz njegova pera (u suradnji s Borivojem Dovnikovićem) potječe i knjiga 'Ilustrirani bonton i protokol', 1963., koja je u iduća dva desetljeća doživjela deset izdanja, a u svoje je vrijeme bila važan priručnik u zemlji koja je morala obnoviti, odnosno iznova steći pravila građanskog ophođenja. Bio je predsjednik Društva novinara Hrvatske, dobitnik nagrada Otokar Keršovani (1957.) i Zlatno pero (1984.) te mnogih drugih priznanja.