Hrvatski pisac Ivo Brešan, koji ove godine slavi 70. rođendan i 50 godina umjetničkog rada, priznao je da je za vrijeme Drugog svjetskog rata bio član fašističkih balilla, Mussolinijeve mladeži.

U intervjuu Globusu ugledni hrvatski pisac, najpozantiji po drami Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja, na pitanje što misli o odluci Günthera Grassa da prizna kako je kao mladić bio pripadnik Waffen-SS-a, rekao je da se i sam zatekao u sličnoj situaciji.

"Moja je obitelj talijanskog porijekla. Djed se potpisivao kao Bressan. Kad su Talijani došli na vlast, mojem su ocu ponudili da uđe u fašiste i bude općinski tajnik", rekao je Brešan.

Talijani nisu znali da je otac komunist od 1938., a od partizana je dobio nalog da smjesta prihvati ponudu fašista. Tako je igrao dvostruku ulogu i tisuću je puta spasio glavu zapovjednika šibenskog partizanskog odreda.

"A ja sam tada počeo ići u školu i morao sam biti Musolinijev balilla. Ta je uniforma – crna košulja, zelene hlače, zelene dokoljenice, srebrni grb – bila mnogo ljepša od one kasnije pionirske i strašno me privlačila", priznaje Brešan.

"Moj je djed bio bogataš i nije znao da mu je sin komunist, što je za njega bilo jednako razbojniku, ali nije volio ni fašiste. I kad sam jednom došao pred njega u odori balilla, djed me ošinuo i rekao da se nikada više ne pojavim tako odjeven."

Kaže da je u sličnoj situaciji bio i Grass, jer je u to vrijeme u Njemačkoj vladala slična diktatura te bi se ne prilagoditi bilo - nezgodno.

"Kao što nemam razloga pričati o tome kako sam bio balilla, ni on nije imao razloga govoriti što je kao mladić radio u ratu. Kada bi svaki čovjek sam sebe analizirao, našao bi da je u mladosti napravio mnogo stvari kojih se srami, a za Güntera Grassa i djela koja je stvorio, to je sasvim nebitno", kaže Brešan.

"Ima stvari iz mladosti kojih se i ja stidim, o nekima čak govorim i u svom novom romanu Gorgone", rekao je Brešan.