Poezija i stroge poetske proze bosanskog pjesnika i prozaika, novinara i autora već kultne zbirke poezije Hit depo (2003) Faruka Šehića najvažnija su pojava na integriranoj bosansko-hrvatskoj sceni posljednjeg desetljeća.

Zbirka Transsarajevo, koja se sastoji iz tri ciklusa Proročanstva za 21. vijek, Sićušne mitologije i Transsarajevo sadrži pjesme koje spadaju u najjače poetske iskaze danas. Na pozadini traumtiziranosti iz 90-ih, Faruk Šehić njenu energiju u dugim, eskalirajućim pjesmama prenosi na temu obnovljenog doživljaja, tako reći tek sada mogućeg otkrića prirode i urbanog svijeta tranzicijske Bosne i Hrvatske.

Šehićevi stihovi su oštri, precizni, surovi, ironični, nabijeni osjećajima i bogati metaforama; oni u svakom trenutku razotkrivaju i razgolićuju naš unutrašnji i vanjski svijet. Faruk Šehić je autor koji brilijantno, duhovito i precizno vlada svojim poetskim izrazom. Datum objave ove, za autora prelomne, po stilu ekspresionističke a formalno krajnje disciplinirane zbirke, svakako obećava da će biti zabilježen i zapamće u novom hrvatskom i bosanskom pjesništvu.

Faruk Šehić rođen je 1970. u Bihaću. Srednju školu pohađao u Bosanskoj Krupi. Studirao na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu i Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je borac Armije BiH 1992-1995. Služio je u 5. korpusu i postigao čin poručnika. Radi kao novinar i kolumnist sarajevskog magazina Start. Živi u Sarajevu i Zagrebu. Književne tekstove objavljuje od 1998. godine. Knjige: Pjesme u nastajanju (Sarajevo, 2000, poezija); Hit depo (Sarajevo, 2003, poezija); Pod pritiskom (Zagreb i Sarajevo, 2004, kratke priče).


«… kako je noć odmicala a pepeljara se punila, otkrivao sam čistu, iskrenu, tvrdu, dobru i jaku literaturu. Konačno žestok dur iz BiH, konačno nešto iz kvarta Ilije Ladina, Darija Džamonje i Velibora Čolića…(…) Muzičkim rječnikom govoreći, falilo je malo žestoke svirke s asfalta. I stvarno mi je, kažem, Hit Depo dobro legao. Ko tequila i sumatranski cigarillos na kraju još jednog bezveznog dana…»
Edo Popović

«Po književnom postupku Šehić je najbliži Babelju i Hemingwayu. Kao u Babeljevoj Crvenoj konjici, i kod Šehića se brutalnosti i naturalizam i fine lirske opservacije smjenjuju filmskom brzinom, s razornim učinkom na čitatelja... (...) Šehić je jedan od rijetkih bosanskohercegovačkih pisaca koji je lišen svake banalnosti u izrazu. Kod Šehića nema dociranja, lažnog moraliziranja, bilo kakvih pokušaja da se neupućenima s visoka pojasne neke stvari, a političke korektnosti nema ni u naznakama... Jednostavno, njemu to ne treba. On o ratu zna sve jer ga je iskusio na vlastitoj koži. Nema u ovoj knjizi sveznajućeg, božanskog pogleda odozgor, Šehić doslovce opisuje rat iz perspektive nišana na kalašnjikovu. Stoga je ova knjiga brutalna, naturalistička, poštena i beskompromisna.»
Josip Mlakić, Svjetlo riječi