Tragedija bliskoistočne krize leži u sukobu ispravnoga s ispravnima. Loša historijska
iskustva razdvajaju dva sukobljena naroda umjesto da ih zbližavaju. Ljudski odnosi u mnogim su
slučajevima sazdani na paradoksima, na apsurdima, a ne na stvarnim međusobnim interesima. Amos
Oz piše vrlo jednostavno, ali i vrlo istinito. On je istinit, mudar i uvjerljiv svjedok složenih
i katkad vrlo kompliciranih odnosa u kojima se nađu ne samo pojedinci nego i čitavi narodi.
Glavna obrana od fanatizma jest humor. Ne cinizam, ne sarkazam, nego ona zdrava vrsta humora koji
djeluje ljekovito.

Amos Oz pripada sve rjeđoj vrsti intelektualaca koji lokalne vrijednosti i interese razmatraju u
okviru univerzalnih vrijednosti i interesa. Opće izvire iz pojedinačnoga i pojedinačno iz
općega. Razmišljajući o drugima Amos Oz razmišlja i o sebi. Poznat vam je onaj fini,
uzbudljivi osjećaj nakon što ste pročitali tekst za koji biste voljeli da ste ga vi sročili,
da ste sposobni, da znate pisati tako uvjerljivo, tako jasno, tako precizno. I s takvom lakoćom.
Taj osjećaj imao sam čitajući ove zapise Amosa Oza. I s najvećim ih zadovoljstvom
preporučujem čitateljima.
Iz predgovora Filipa Davida


O autoru:

Amos Oz rođen je kao Amos Klausner 4. svibnja 1939. godine u Jeruzalemu. Odrastao je u Jeruzalemu u ulici Amos, četvrti Kerem Avraham. Radnja najvećeg broja njegovih romana smještena je upravo u toj četvrti. Ozova majka počinila je samoubojstvo kada je on imao dvanaest godina, izazivajući kod njega osjećaj odbačenosti koji će on opisati u svojoj knjizi A Tale of Love and Darkness (Priča o ljubavi i tami). Sa četrnaest godina pristupa Cionističkoj stranci i odlazi u kibuc Hulda. Ondje ga usvaja obitelj Huldai čiji je sin Ron sada gradonačelnik Tel Aviva. Tamo i mijenja svoje
prezime u Oz, što na hebrejskom znači snaga. U kibucu živi i radi sve do 1986. godine kada se
sa ženom Nily seli u Arad zbog astme njihova sina Daniela. S uzlaznom putanjom njegove
spisateljske karijere Ozove obveze u kibucu su se smanjivale, budući da je zarada od pisanja
išla i u kibuc.
Ozovi stavovi su izrazito pacifistički u sferi politike i socijalno-demokratični u sferi socijalne ekonomije. Oz je jedan od prvih Izraelaca koji je zagovarao rješavanje izraelsko-palestinskog sukoba nakon šestodnevnog rata. Učinio je to još 1967. u svom članku Land of our Forefathers u novinama Davar. Godine 1978. jedan je od utemeljitelja pokreta Peace Now. Za razliku od drugih u izraelskom mirovnom pokretu nije bio protivnik gradnje zida na izraelskoj Zapadnoj obali.

Amos Oz napisao je 18 knjiga na hebrejskom i oko 450 članaka i eseja. Njegova djela su prevedena na tridesetak svjetskih jezika. Redovito objavljuje eseje o politici, književnosti i miru.
Objavljivao je za Davar, Yedioth Ahronoth, New York Review of Books.

Do sada je objavio sljedeće knjige : zbirku priča Where the Jackals Howl (1965.), romane
Elsewhere, Perhaps (1966.), My Michael - Moj Michael (1968.), Unto Death (1971.), Touch the Water,Touch the Wind (1973.), The Hill of Evil Counsel (1976.), Soumchi (1978.), A Perfect Peace (1982.), Black Box - Crna kutija (1987.), To Know a Woman (1989.), Fima (1991.), Don't Call It Night(1994.), A Panther in the Basement (1995.), The Same Sea (1999.) i A Tale of Love and Darkness (2003.).
Objavio je i niz esejističkih knjiga među kojima se ističu In the Land of Israel (politički eseji), Israel, Palestine and Peace i Under This Blazing Light.

Amos Oz dobitnik je prestižne Izraelske nagrade za književnost (1998.), Mirovne nagrade
njemačkih nakladnika i knjižara (1992.), a godine 2005. dobio je prestižnu Goetheovu nagradu
grada Frankfurta.

Na Sveučilištu Ben-Gurion u Negevu utemeljen je kolegij koji se bavi Ozom i njegovim djelom.