Riječ je o audio-knjizi namijenjenoj najmlađim slušateljima, ali ne samo njima. Pet priča o pticama, što ih je izabrala i ispričala Sanja Lovrenčić, dolaze s raznih strana svijeta, raznolike su, a široj su publici dosad bile uglavnom nepoznate. Autorica nosača zvuka posegnula je za predajom Haida Indijanaca, te pripovijetkama iz Finske, Rusije, Njemačke i Hrvatske…

Ptice su oduvijek izazivale ljudsku znatiželju i maštu. Čine nam se bliskim, jer se sporazumijevaju glasom i vole svjetlost dana, no njihova sposobnost za let izaziva čitav niz različitih osjećaja, od čuđenja do melankolije. I nije čudo da su se o pticama oduvijek pričale priče, te ih je u različita vremena i u različitim podnebljima nastalo nepregledno mnoštvo. U velikom broju tih priča, onima koje se još i danas pričaju među Haida Indijancima, kao i onima sa sjevera Europe, ptice su čudesna bića, često nadmoćna ljudima. Tako indijanski gavran donosi ljudima svjetlost i toplinu te postiže da se more počne uzdizati i spuštati, a svraka iz Finske uspijeva natjerati dječaka Ollea da neprimjetno sam ostvari sve svoje želje. Crna vrana iz hrvatske narodne pripovijetke raspolaže neobičnim sposobnostima, a poznavanje ptičjeg jezika mijenja sudbinu glavnog junaka ruske bajke…

"Pet priča o pticama" donosi nam priče: "Gavran i čovjek koji sjedi na mijeni" (priča Haida Indijanaca), "Stavi soli svraki na rep" (priča iz Finske), "Ptičar i crna vrana" (prema hrvatskoj narodnoj pripovijetki), "Kralj ptica" (prema priči braće Grimm) i "Ptičji jezik" (po motivima ruske bajke). Koliko god različite, priče što ih za ovaj zvučni zapis izabrala i ispričala Sanja Lovrenčić mudre su i zabavne te govoreći o pticama još više govore o ljudima.

*******

Sanja Lovrenčić, spisateljica, prevoditeljica, urednica.

Kao književnica djeluje od 1994; dosad je objavila je knjige pjesama Insula dulcamara (1987), Skrletne tkanine (1994), Upute šetaču u vrtu sa zborovima i U slobodnoj četvrti (2002).
Autorica je knjiga priča za djecu Esperel – grad malih čuda (1994), Kuća iznad čudovišta (1996), Četiri strašna Fufoždera i jedan mali Fufić (2001) za koju je dobila nagradu Grigor Vitez), i Sunčev sjaj (nominacija za nagradu Kiklop 2005) te nekoliko zapaženih slikovnica.
Također je objavila zbirke kratkih proza Wien Fantastic (1998) i Portret kuće (2002), romane Kolhida (2000), Savršen otok (2002) i Klizalište (2005), te Dvostruki dnevnik žene sa zmajem (2005), proznu knjigu u kojoj se isprepliću dnevnički zapisi i ulomci dramskog teksta.

Kao dramski autor dobila je nagradu ASSITEJ-a za najbolji kazališni tekst za mlade 1997 za Bajku o Sigismundi i Krpimiru. U programima Hrvatskog radija izveden je niz njezinih radio-dramskih tekstova, među kojima su neki nagrađeni (Albatros, Možda sam hodao u snu), neki objavljeni u različitim zbornicima (Mlinovi, Pisma drugom čuvaru, Devet oktava, Arielov otok), a neki prevedeni te izvođeni i izvan Hrvatske (na njemačkom, mađarskom, slovačkom i estonskom).

Jedan je od osnivača umjetničke organizacije Autorska kuća u kojoj je 2004. objavila knjige za djecu Bajka o Sigismundi i Krpimiru i Godina bez zeca, kao i audio-knjigu Pet priča o pticama (2005). U Autorskoj kući djeluje i kao urednica te voditeljica nekoliko projekata za popularizaciju knjige i čitanja među mladima.

Bavi se i prevođenjem književnih tekstova s engleskog, francuskog i njemačkog jezika; za prijevod knjige C. S. Lewisa Konj i njegov dječak uvrštena je 2004. na Časnu listu IBBY-a.