Djela Dževada Karahasana posljednjih su petnaestak godina doživjela mnogobrojna izdanja i dobila niz prestižnih međunarodnih nagrada. Međutim, Karahasan je bio i ostao snažno vezan za hrvatsku kulturnu sredinu stoga njegov najnoviji roman "Noćno vijeće" svoje premijerno izdanje (prije prevođenja na strane jezike) doživljava u Zagrebu.

Najnoviji roman Dževada Karahasana situiran je u istočnu Bosnu, u gradić Foču, poznatom - uz ostalo - i po velikim zločinima koje su tamo počinili četnici nad muslimanima u toku II. svjetskog rata. Radnja romana događa se 1991., neposredno prije početka novog međunacionalnog sukoba u kojem će ponovo teško stradati fočanski Bošnjaci. Karahasanu je tuđa jeftina politizacija i površna pripovjedačka efektnost; stoga on ne prikazuje izravno taj sukob kao jednostavnu borbu Dobra i Zla, već preko glavnog lika Simona, podrijetlom Srbina, povratnika iz inozemstva, analizira stanje duhova u gradiću nad kojim se nadvija prijetnja tragičnog sukoba.

Kao svojevrsni narativni okvir romana poslužit će obrazac kriminalističke proze (događa se serija misterioznih ubojstava kojima se ne mogu ustanoviti počinitelji). Međutim osnovu romana zapravo čine digresivne parabole umetnute u osnovnu narativnu liniju i monološke dionice likova u kojime se razmatraju pitanja važnost! (i)racionalnog principa u ljudskom životu, a osobito u društvenoj organizaciji zajednice, te o odnosu individue i kolektiviteta. Tako kriminalistička proza dobiva jake elemente filozofičnosti i psihoanalitičnosti, kojima Karahasan demonstrira svoju erudiciju i životnu mudrost.

*******

Dževad Karahasan rodio se u Tomislavgradu (Duvno) 1953. godine. U rodnom je gradu završio osnovno i gimnazijsko školovanje. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, studij komparativne književnosti i teatrologije, a doktorirao u Zagrebu, na Filozofskom fakultetu. Radio kao dramaturg u Narodnom pozorištu Zenica i Narodnom pozorištu Sarajevo; kao urednik u reviji "Odjek" i časopisu "Izraz" te kao profesor na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, Filozofskom fakultetu u Sarajevu, te kao lektor na Univerzitetu Goettingen. Bio je gostujući profesor na sveučilištima Salzburg i Innsbruck.

Objavio je romane: "Istočni divan" (1989), "Stidna žitija" (1989), "Stid nedjeljom" (1990), "Šahrijarov prsten" (1994), "Sara i Serafina" (1999).
Pripovjetke: "Kraljevske legende" (1980), "Kuća za umorne" (1993).
Drame: "Kralju ipak ne sviđa se gluma" (1983), "Misionari" (1989), "Koncert ptica" (1997).
Te brojne eseje i terijske i kritičke studije.
Knjige su mu prevedene na njemački, francuski, talijanski, španjolski, engleski, češki, poljski, slovenski, nizozemski. Dobitnik je više međunarodnih knnjiževnih nagrada. Živi u Sarajevu i Grazu. Predaje na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.