Briljantno parodirajući velegradsku idilu, Martin Amis u Londonskim poljima kreira pejzaž nasilja, »polja« mržnje i prisile. U ovoj romanesknoj »melodrami za kraj milenija« žrtva je Nicola Six, »crna rupa« seksa i samoprezira, koja je opsjednuta idejom orkestriranja vlastite smrti. Ubojica bi mogao biti Keith Talent, nasilna propalica čije su jedine strasti pornografija i pikado. Ili je ubojica bogati, časni i pomalo romantični Guy Clinch?
Crnom komedijom o jednom ubojstvu, apokaliptičnom satirom, skatološkom meditacijom o ljubavi i smrti i nuklearnoj zimi, Amis izvrgava kritici milenijski miraz i njegove žrtve u prekrasnoj, čas rapsodičnoj čas kolokvijalnoj prozi koja miksa detektivsku priču, mikroesejistične komentare, urbanu satiru i obiteljsku farsu. Destruktivnost i tama njegovih likova, makijavelističke spletke, kako likova, tako i pripovjednog autoriteta koji se počesto čini kao lik samog autora s Božjim kompetencijama, opscenost i pornografija na »poljima« suvremenoga svijeta – zacijelo nisu jedino, ali su, čini se, najbitnije što ovaj pisac lucidne ironijske rečenice fascinantno elaborira. Njegovi nalazi o vremenu i ljudima u njemu, koje čitamo u podtekstu ove priče, zapanjuju svojom preciznošću i nekompromisnom ubojitošću. Taj svijet je bez nade, njime caruju pohlepa, ubojica vreba na svakom koraku, a žrtva postaje žrtvom gotovo vlastitim odabirom. Moderan čovjek za Amisa je, očito, tehnolog pornografije i negativnih utopija – bešćutan u svojoj opsesiji seksualnošću i lišen kakve moralnije inspiracije. Stoga u Poljima i čitamo možda najzlokobniju, danas uopće zamislivu, rečenicu: »Istina nije važna, niti je poželjna.«
Ni izbliza nije moguće pobrojati sve razloge zbog kojih je Martin Amis u samoj špici suvremene britanske književnosti, ali oni su literarno posvjedočeni upravo tu, u Londonskim poljima, bez sumnje autorovu remek-djelu, koje, u kontekstu suvremene britanske književne scene, svjedoči njene doista iznimne interese