Usprkos svim inzistiranjima na nekakvom velikom hrvatskom književnom bumu, on se dogodio samo u produkcijsko-medijskom smislu, dok je kvaliteta bila u drugom planu. Solidni, ili čak posve prosječni pisci proglašavani su prvorazrednim autorima, oni doista zanimljivi su marginalizirani, ali to je ona predobro poznata priča o FAK-u i njegovoj diktaturi, koju ne namjeravam ponovo pričati.

Ipak, nesumnjivo je dobro da je nacionalna književnost došla u prvi plan, to stvara daleko poticajniju atmosferu za rad, a dobro je i što se pokušava stvoriti nekakav mainstream temelj nacionalne književnosti, kakav valjda svaka ozbiljna nacionalna književnost ima. No ponavljam, prečesto se brkaju kriteriji pa se solidni ili tek korektni mainstrem pisci instaliraju u instant klasike.

Naravno, mi smo mala provincijska sredina i ne treba očekivati čuda, nekakvog genijalca u rangu Almodovara, von Triera ili Houllebecqua, ali da nam se baš toliko nameću mediokritetski kriteriji, ipak je previše. U kreativnom smislu, mislim da nam književnost i film podjednako (ne) prosperiraju, samo što filmaši daleko bolje zarađuju. Kad država budžetira film, taj budžet sadrži i (pozamašne) autorske honorare, dok iz državne potpore knjizi i njezinog otkupa autor izravno ne profitira ni lipe. Zanimljiva diskriminacija oko koje nitko previše ne diže glas.

Ah da, ostao sam dužan izreći i neko ime s književne scene u pozitivnom kontekstu. Vrlo teška srca to kažem, jer taj me autor svojim medijskim djelovanjem beskrajno iritira, ali u ime istine moram priznati da je Jergović još uvijek neprikosnoven, "Inšallah, Madona, inšallah" doista je moćna knjiga. Vidjet ćemo što će biti s Dašom Drndić nakon silovitog "Leica formata", kako će se razvijati Jelena Ćarija nakon vrlo obećavajuće "Klonirane", od Rade Jarka se mogu očekivati kvalitetne stvari, kao i od Tatjane Gromače, zanima me u kojem će smjeru Roman Simić, a od njegove sestre Mime nadam se velikim djelima, beletrističkim i teorijskim. Da, i Dežulović se čini interesantnim. Vidjet ćemo i što će biti s veteranima, npr. s postojano produktivnim Milkom Valentom koji je, čini se, nakon dugih godina posvećenosti poeziji, drami i kratkoj prozi, napokon odlučio izgraditi i ozbiljniji romaneskni opus, što bi od autora antologijskog "Clowna" bio i red. Vjerojatno sam nekog zaboravio, ali idemo dalje.