Dva nova izdanja Vuković&Runjić

Godinu dana nakon uspješne zbirke eseja Pisci o pisanju, u kojoj je trideset i dvoje domaćih autora mlađe, srednje i starije generacije progovorilo o svojim spisateljskim navikama, ritmovima i ambicijama, u zagrebačkoj nakladničkoj kući Vuković&Runjić su odlučili unutar korica jedne knjige predstaviti plodove rada njih nekoliko (da budemo precizni: zbirka okuplja priče ukupno 11 autora).
Od poznatog publicista koji ovdje premijerno objavljuje fikciju (Denis Kuljiš) do imena s kojima poistovjećujemo noviju hrvatsku književnost (Miljenko Jergović, Ante Tomić, Renato Baretić, Simo Mraović, Jurica Pavičić...) Pokaži koliko me cijeniš zbirka je svježih i neopterećenih tekstova, ali pisanih s ozbiljnim literarnim ambicijama: idealan spoj visokog i niskog stila, prema podjeli N. Fryea.
Pokaži koliko me cijeniš nudi voajerski pogled u kovačnicu aktualnih rukopisa, gdje se roje raznoliki likovi: od odlučne frizerke koja pokušava srediti svoj ljubavni život, preko sablasti iz sna što sustiže svoju žrtvu ili društva koje zaziva duhove, pa do otočnog redikula koji se obračuna s morskim psom naočigled turista na viškoj plaži - i još mnogo drugih.
Neke od priča socijalno su osviještene, neke snovite, a neke čista zezancija, no svaka je vjerno zrcalo svog autora, pa i mogući zametak budućeg romana što ovu zbirku čini poželjnom lektirom za duge ljetne dane, ali i za još dulje zimske noći.

Drugi naslov koji je spomenuti nakladnik izbacio kao vašu ovogodišnju ljetnu lektiru, je roman intrigantnog naslova Voditi ljubav.
Za zagolicati vašu maštu, ali i probuditi znatiželju, reći ćemo samo : "Jedan čovjek i jedna žena, u nekom hotelu u Tokiju, vode ljubav posljednji put..."
Po izboru tjednika Le Point, roman Voditi ljubav francuskog spisatelja Jean-Philippea Toussainta našao se među 10 najboljih romana objavljenih u Francuskoj 2002. , u društvu suvremenih klasika poput Llosina Jarčevog slavlja i Franzenovih Korekcija .
U ovome romanu pune zrelosti Jean-Philippe Toussaint , prema riječima kritičara francuskog Le Mondea , preobražava vječnu priču o gašenju ljubavi u strogu i savršenu skicu, ali ne da bi zatomio osjećaje, nego da bi ih doveo do nepojmljivih razmjera, dok se u Telemmi pitaju je li" put u Japan možda samo izgovor koji su pronašli da bi se konačno suočili s prekidom koji neprestano odgađaju i koji ih proganja. On nosi sa sobom bočicu klorne kiseline, kao što neki u putnu torbu stave nož ili pištolj. Kiselina koja ranjava nasuprot mrtvoj ljubavi?" da bi konačno zaključili kako "tim stranicama lutaju dva iscrpljena biča, na kraju svijeta i njihove strasti, dva bića neusporedive poetičnosti i senzualne ljepote."

Dakle, ako se kojim slučajem još premišljate koja štiva ponijeti na more, prethodna dva naslova idealan su izbor...