petak, 01.12.2017.
Glasnik Smrti(IV.dio)-sadašnjost
Martin je sjedio, u kutu prostorije, sklupčan, mrmljajući sebi u lice. Nalazio se u osami, omotan luđačkom košuljom, a oko njega je odjekivao samo glas njegovog nerazumljivog šaputanja. Kosa mu je prekrivala lice, a njegovi crveni pramenovi bili su blijedi. Niti sam nije znao koliko je vremena proveo u ovoj osami, ramišljajući kako bi mu sada najviše pasalo da istrune na ovom odvratnom mjestu. No, u razmišljanju ga je prekinuo oštar zvuk željeznih vrata koja su se otključavala. Martin je pogledao prema njima kada ga je zaslijepilo vanjsko svijetlo koje je prodiralo u prostoriju. Na vratima je ugledao siluetu čovjeka, koja mu se postepeno približavala. Vrata su se zatvorila, te je mrak ponovno stupio na snagu.Tišina.Mir.
-Kako si znao?- rekla je osoba. Bio je to nitko drugi nego Martinov psihijatar kojega je ujedno i napao.
-Znao što?-
-Ne pravi se blesav Martine... znao si tko sam od prvoga dana kada si došao na "liječenje"... tebi ustvari nije trebala pomoć, ti si zapravo htio obaviti tuđi prljavi posao..- Martin je šutio
-Vidiš.. veoma sam fasciniran da je jedan od Njezinih glasnika, pokušao navijestiti smrt meni... Vragu, ali još mi je zanimljivije bilo kako si me pokušao uništiti, usred bijelog dana, u svijetu živih.-
-A kakve to veze ima, Vraže? Napao ja tebe usred bijelog dana ili usred najcrnije noći, meni ne radi veliku razliku. Kako tako veliki i moćni vladar Tame spominje svijet živih kao sredstvo zaštite od toga da bude otkriven. Ti ako želiš, sav ovaj svijet možeš pokoriti u malome prstu, bez obzira koliko ljudsko svijetlo bilo jako, bez obzira koliko ljubavi oni širili.-
-U pravu si Martine, ja to zaista i želim, ali i u našem svijetu postoje pravila. Otkada Svemir postoji, postojimo i mi. Kralj Svijetla, Kralj Tame, Dama Sudbine i Princ Ravnoteže. Zajedno smo stvorili nešto što će uništiti svakoga tko od nas učini zlo ljudskom svijetu, što je zapravo pravilo došlo kasnije kada su ljudi nastali. Zajedno smo stvorili Smrt, a Smrt dolazi po sve, čak i po nas Viša bića. Da te odmah preduhitrim, da, ja mogu umrijeti, ali tako može i Svijetlo, i Sudbina i Ravnoteža a na kraju krajeva i Smrt, samo što je naša vladavina zamijenjena novim dušama, dok naše stare duše dožive reinkarnaciju u živo biće ... dobro si upoznat sa činjenicom da duša živi vječno, ona je neuništiva, kakva god bila, i istinski je besmrtna.-
Martin je na trenutak šutjeo.
-Neznam što da kažem...-
-Martine, slušaj me. Prije pet godina je izbila svađa između mene i Smrti, jer duša kojom je Smrt bila zamijenjena, stvarala je mnoge probleme u materijalnom i duhovnom svijetu. Duše groznih, monstruoznih ljudi, ubojice, silovatelji i mnogi drugi skrivali su se pod njezinu halju, jer je Smrt dovodeći duše Tami i Svijetlu, imala ogromnu moć da se zaštiti od svega što bi ju moglo omesti u poslu, pa čak i od mene i Boga, pomoću tih duša koje je držala. No, to dovodi do velikih katastrofa i u materijalnom i u duhovnom svijetu. Smrt, uživajući u moći koju ima, postala je slijepa, ohola i puna sebe, i mora biti zamijenjena što prije, te vratiti duše u njihov pripadajući svijet. Smrt, Svijetlo i ja smo se tada borili gdje smo ju jedva uspijeli oboriti. Ona je zatim pobjegla u materijalni svijet i pretvorila se u mačku, veoma ranjenu mačku. Znala je da će netko jednoga dana naići i spasiti ju, pa da nakon oporavka može ponovno podići zaštitu na sebe. To se na kraju i dogodilo, kada ste ju ti i Danijel poveli sa sobom, ne znajući pravu istinu o njoj. U međuvremenu sam i ja poprimio ljudski oblik jedne duše koja se odavno nalazila u mojem carstvu te pokušao pratiti Smrt. No do tada se ona oporavila i više nisam mogao, te sam ostao na zemlji kao psihijatar, tražeći priliku gdje bih je mogao naći. A ona vjerojatno smišlja osvetu, jer dobro zna da je prekršila pravilo, te nas se želi riješiti da mi, u naumu da je zamijenimo, ne uspijemo.-
-Zato si znao da sam ja glasnik. Napravila je pogrešku jer nije mislila da ću te napasti, što ti je dalo priliku da me iskoristiš za svoje svrhe i pronađeš je putem mene.. samo ne razumijem, ti bi to shvatio i kada bih ti samo navijestio da ćeš umrijeti..-
-I ne baš.. ja znam da moram umrijeti, moram biti zamijenjen, a ona ima puno glasnika po svijetu, i jedan bi mi već kad tad došao i rekao da moram biti zamijenjen, ali tebi je lagala, što je inače moj posao, laganje i obmana, da bi mene i ostale mogla uništiti jednom za svagda, uz pomoć tisuće duša koje drži pod haljom. Kralj Svijetla ovdje nije htio intervenirati, htio te zaštiti od loših stvari, ali nema pojma da će i On biti uništen ako se nešto po pitanju Smrti ne napravi.
Martin je zaplakao. Po mislima mu se motala želja i nada da je sve ovo samo jedan užasno loš san... ali nije bio.
-Stoga ću napraviti ovako Martine. Nagodbu.. ne zato da te spasim, tebe i ljude i ostale, nego sebe i da ne moram gledati Princa Ravnoteže više pred vratima Pakla jer ga ozbiljno razmatram tamo zaključati gorućim lancima u najdubljem krugu i vječno ga mučiti bičevanjem trnovitim bičem...- Vrag je uzdahnuo
-Pomogni mi zamijeniti Smrt, i duša tvoje bolje polovice bit će vraćena, jer će sve otići k meni i imat ću ogromnu pergamentologiju na stolu, pa ću tek onda ja svoje duše u Paklu zarobiti na svoje rogove i pustiti kišu terora na sve svijetove moguće!-
-Nikada neću zaboraviti kako mi je uzela Danijela, onoga dana kada nisam poslušao njezinu rječ da mi Danijel smeta i mora biti uklonjen... stao sam pred nju, ali ona je namjerno pred mojim očima otkinula Danijelovu dušu svojim srebrnim koscima i kaznila me oštrim rezovima po koži..-
Vrag je na trenutak zašutjeo, znao je da je Smrt opako prekršila pravila, jer joj nije u prirodi da ubija ljude, nego dolazi i odvodi ih na druga mjesta, -Hmpf, a mislio sam da sam ja loš..-
Martin se polagano ustao -Loš humor Vraže..-
Vrag je ispružio svoju ljudsku ruku iz koje je šiknuo plamen i omotao se oko Vragove šake. -Prihvaćaš li ovu nagodbu?-
-Prihvaćam!- rekao je Martin, te ga je jedan mlaz plamena obavio i upio mu se u tijelo.
-Dajem ti dio svojih moći na privremeno vrijeme, te time privremeno postaješ moje Dijete. Svoj zadatak znaš, sada ispuni ovu nagodbu ili vječno pati u mojemu carstvu.. ili dok nas Smrt sve ne uništi.. da..!- još jedan mlaz je šiknuo iz Vragove ruke, te se ponovno obavio oko Martina, upijajući mu se u tijelo i paleći Martinovu košulju u kojoj je bio zavezan. Vrag se potom pomalo povlačio prema vratima ali je stao.
-Oh još nešto... zaista nije bilo potrebno onako dramatizirati u mom uredu i vikati besmislice. Mislim, dao si mi odgovor da ako se ja neću ubiti ti ćeš to učiniti... I normalno da su ljudi izbjegavali mačku na ulici, što će njima polumrtvo mačkino tijelo jelda?Ah, ljudi..- Martin se nasmijao a Vrag je nestao u plamenu koji je stvorio pucketanjem prstiju.
Martin se zadržao na trenutak u prostoriji. Čuo je Danijelov glas. Čuo je sijećanje na prvi puta kada su išli na spoj. Martin se jako brinuo kako izgleda i to je toliko puta spomenuo Danijelu preko mobitela da ga je on samo nazvao i rekao "Spreman si" te poklopio. Držao je to sijećanje u sebi, misleći na Danijela i njegov glas kako govori "Spreman si".
Oznake: fantazija, mistika, Mašta....
- 13:59 -
