četvrtak, 30.11.2017.
Glasnik Smrti (I.dio)
- Ljudi su ga jednostavno izbjegavali na ulici..- govorio je mladić crne kose i crvenih pramenova. Njegov se pogled fokusirao samo na jednu točku tog drvenog stola u psihijatrijskom uredu.
-Gledajte..- započeo je psihijatar, skidajući svoje okrugle naočale, -ja vam zais...-
-Nemojte ni počinjati, molim vas, sve znam i nisam od jučer.- rekao je mladić preduhitrivši psihijatra riječima. Psihijatar je uzdahnuo, uzeo penkalo i papir te stao pisati. Završivši sa potpisom, okrenuo je papir prema mladiću što je dovelo do burne reakcije mlade i buntovne osobe. Brzo se dignuo sa stolca i bacio ga iza sebe slomivši i stolac i stvari koje su se nalazile na policama obližnjeg ormara ureda.
-I NISTE ME SHVATILI, MORATU MU POMOĆI!!!- vikao je.
-Gospodine stvarno nije potrebna ovakva agresija, molim vas zaboga smirite se!- odvratio je psihijatar, također ustavši se sa stolice.
-MA IDI KVRAGU, TI I TVOJA PROPAGANDA, AKO VI TO NEĆETE NAPRAVITI E ONDA ĆU BOME JA!!!- psihijatar je ustuknuo kada je vidio animalno i bijesno lice svojeg pacijenta. Mladić je zatim nasrnuo na psihijatra i ščepao ga za vrat, dok je drugom rukom pritiskao mjesto gdje se nalazilo srce psihijatra. Ubrzo su doktori uletjeli u ured, te se bacili na mladića pokušavajući ga otrgnuti u napadu na psihijatra. Naposlijetku su uspjeli, imobilizirajući mladićeve pokrete injekcijom koju mu je jedna od doktorica zabila u vrat. Mladić se zatim postepeno smirivao te na kraju srušio na pod širom otvorenih očiju, pokušavajući zadnjim i slabašnim snagama ispusititi riječ "Dijete"...
Zamračenje i crnina. To je sve što je mladić vidio... ali nije bio gluh. Shvatio je da čuje glas... taj isti glas tog dana kada ga je upoznao.. glas koji šaptom odjekuje "spreman si"...
- 00:38 -
