- Ljudi su ga jednostavno izbjegavali na ulici..- govorio je mladić crne kose i crvenih pramenova. Njegov se pogled fokusirao samo na jednu točku tog drvenog stola u psihijatrijskom uredu.
-Gledajte..- započeo je psihijatar, skidajući svoje okrugle naočale, -ja vam zais...-
-Nemojte ni počinjati, molim vas, sve znam i nisam od jučer.- rekao je mladić preduhitrivši psihijatra riječima. Psihijatar je uzdahnuo, uzeo penkalo i papir te stao pisati. Završivši sa potpisom, okrenuo je papir prema mladiću što je dovelo do burne reakcije mlade i buntovne osobe. Brzo se dignuo sa stolca i bacio ga iza sebe slomivši i stolac i stvari koje su se nalazile na policama obližnjeg ormara ureda.
-I NISTE ME SHVATILI, MORATU MU POMOĆI!!!- vikao je.
-Gospodine stvarno nije potrebna ovakva agresija, molim vas zaboga smirite se!- odvratio je psihijatar, također ustavši se sa stolice.
-MA IDI KVRAGU, TI I TVOJA PROPAGANDA, AKO VI TO NEĆETE NAPRAVITI E ONDA ĆU BOME JA!!!- psihijatar je ustuknuo kada je vidio animalno i bijesno lice svojeg pacijenta. Mladić je zatim nasrnuo na psihijatra i ščepao ga za vrat, dok je drugom rukom pritiskao mjesto gdje se nalazilo srce psihijatra. Ubrzo su doktori uletjeli u ured, te se bacili na mladića pokušavajući ga otrgnuti u napadu na psihijatra. Naposlijetku su uspjeli, imobilizirajući mladićeve pokrete injekcijom koju mu je jedna od doktorica zabila u vrat. Mladić se zatim postepeno smirivao te na kraju srušio na pod širom otvorenih očiju, pokušavajući zadnjim i slabašnim snagama ispusititi riječ "Dijete"...
Zamračenje i crnina. To je sve što je mladić vidio... ali nije bio gluh. Shvatio je da čuje glas... taj isti glas tog dana kada ga je upoznao.. glas koji šaptom odjekuje "spreman si"...
Post je objavljen 30.11.2017. u 00:38 sati.