Zagreb - nadmorska visina 122 m
Glavica - nadmorska visina 420 m

Za sve one željne prirode i friškog zraka, a posebice za stanovnike zapadnog dijela Zagreba, idealna destinacija za kratku i slatku šetnju je medvednička Glavica. Planinarski dom Glavica sagrađen je 1936. godine, a 1982. godine je uljepšan i dograđen. Naravno da postoje planinarske staze od podnožja do doma, al kak se mi odlučimo za Glavicu uglavnom za kratki planinarski izlet kad imamo malo vremena na raspolaganju, preferiramo autom po Zelenoj magistrali do livade Ponikve pa pehaka do cilja, cca pola sata hoda ili malo više (ako ideš u punom sastavu s djecom).



Iako put do tamo nije nešto fizički zahtjevan, to nije razlog da dolazak ne proslavite ićem i pićem. Jednostavan ambijent doma nudi pravu planinarsku okrepu, od graha s kobasicom, sira i vrhnja, ima i jela s roštilja, a na kraju sve možete zasladiti s finom štrudlom od jabuka ili palačinkama.





Ako nije zimsko godišnje doba i ako imate više vremena, svakako posjetite poznatu špilju "Veternica" koja se nalazi u blizini, uz naglasak da je to moguće od travnja do listopada, u zimskom periodu je špilja zatvorena, naime, legitimni vlasnici špilje, šišmiši, tada spavaju.
Po veličini šesta špilja u Hrvatskoj, s više od sedam kilometara razgranatih kanala, posjetitelji mogu uz stručno vodstvo istražiti prvih 380 metara. Smatra se najstarijim arheološkim lokalitetom Zagreba, a navodno su u toj utrobi Medvednice sačuvani dokazi o životu kroz tisućljetni vremeplov, od neandertalaca, rimskih vojnika i srednjovjekovnih razbojnika, do suvremenih pustolova. Veternica je kroz vrijeme brojala i puno životinjskih gostiju: špiljski medvjed, špiljski lav, leopard, špiljska hijena, nosorog... Kažu da se ne preporuča posjet ako ste klautrofobični, no, ako sam ja uspjela...više problema sam imala s mnoštvom ljudi koji su se gurali po skliskim uskim prolazima. U svakom slučaju edukativno i zanimljivo.

Oznake: vikend, slobodno vrijeme, planinarski kutak

Krapina - nadmorska visina 203 m
Šušelj breg - nadmorska visina 439 m; naselje u Republici Hrvatskoj, u sastavu Grada Krapine, prema popisu stanovništva iz 2001. godine, s 8 stanovnika te 3 obiteljskih kućanstava.

Sjećam se prije otprilike četvrt stoljeća svoj mir, inspiraciju i mentalno čišćenje sam s vremena na vrijeme tražila na ovom divnom mjestu smiješnog imena. Blizu moje kuće, nekih 10 minuta uspinjanja po prečicama kroz vinograde i raslinje, stigla sam na vrh mog svijeta. S Krapinom na dlanu i pogledom koji je sezao do drugih prijateljskih planina i vrhova, ponekad bih uzela knjigu i sjela na travu, i jednostavno uživala. Ponekad bih šetala u daljinu i dubinu bez prostornog cilja po stazicama dok mi se tijelo nije napunilo svježim zrakom, a um svježim mislima. Bila su to lijepa i opuštajuća popodneva.

Danas više nemam toliko vremena, kroz tjedan sam rob kapitalističke utrke za podmirivanjem egzistencijalnih dugova, a vikendi kao da su postali kraći i rjeđi...ne znam, tak mi se čini. Ko mi je ukrao slobodno vrijeme?? Zato mi je žao da nisam više koristila blagodati besplatne karte za najbliži raj koji sam ikada imala.



Kao što se vidi na slikama, na Šušelj bregu se nalazi relativno široka staza za sanjkanje, na kojoj se mogu po potrebi zadovoljiti i mali apetiti za skijanjem i bordanjem, ajmo reći finger food zalogajčići. Nekad se skupila ekipa iz susjedstva, nabavila priprostu vlečnicu iz austrijskog Metroa i bezbrižno guštali. Vlečnica je bila takva da sam se više umorila penjući se njome, držeći se pri tom za mobilnu kuku kojom si se primio za sajlu i koju je svatko dobio umjesto ski passa, nego u povratnom 10-sekundnom improviziranom slalomu (...crtice iz djetinjstva...).

Inače, na Šušelj bregu je jedna od kontrolnih točaka planinarske obilaznice Kajbumščakovog puta. Obilaznica je otvorena 17.09.1979. g. povodom 80. obljetnice Planinarskog društva "Strahinjčica", a obnovljena je u toku 2010. godine. Radi se o kružnom putu po vrhuncima oko Krapine koji povezuje Strahinjčicu i Brezovicu. Ime je dobila po dedeku Kajbumščaku iz istoimenog književnog djela Vladimira Nazora.

Uglavnom, protekli vikend sam uživala u obiteljskom i prijateljskom društvu i malo sam ostala u čudu što smo bili jedini na tom "krapinskom skijalištu". Dan je bio predivan, sunčan, snijeg taman za zimske radosti, sanjkanje, grudanje, snjegovića i anđela...

Ako ste planinar... vi ćete ionako proći tuda...Ako ste putnik namjernik u posjeti Muzeju neandertalaca, a imate vremena, pravac Trški vrh, pa Šušelj breg...

A ja ću sigurno još na Šušelj breg poći, neka mi se oči napiju - visina, daljina - da s ovim sjajem pođem prema teškim danima. ( da parafraziram Oton Župančića).



Pitaš me zašto sam ostajem na zelenoj planini,
Smiješim se u tišini, dok mi duša slobodno luta.
Potok nosi pupoljak breskvinog cvijeta u nepoznato,
Odvojen od svijeta ljudi, imam svoje nebo i zemlju.

Li Po




Par ranoproljetnih...





Na putu prema gore



Zeleni spust



Na putu prema dolje kroz vinograd

Oznake: vikend, slobodno vrijeme