Evo ga na, sad sam "potrošio" Štrokec (naš interni obiteljski naziv za posjet dedi i baki) da bi gledao ove gluposti...reče šestogodišnji dečkić nakon obilaska zagrebačkog Muzeja iluzija.
Muzej je otvoren 2015. godine i taj u Zagrebu je baš prvi u svijetu (nisam znala), od tada su se proširili u 5 zemalja i franšizno su i dalje otvorene mogućnosti za širenje.

Uđite u fascinantni svijet iluzija koje će vam poljuljati povjerenje u vaša osjetila, ali vas pritom oduševiti; svijet koji će vas potpuno zbuniti, ali vas i štošta naučiti… kažu oni. Da sam se beskrajno oduševila, i nisam, većinu optičkih iluzija sam već negdje vidjela i isprobala. Još od vremena mojeg djetinjstva bez interneta i mobitela, bilo je tih optički iluzijskih slikica po raznim zabavnicima koje smo kupovali na kiosku...zagledaj se u jednu točku na slici i dobit ćeš dojam mobilnosti linija i varku pokretne slike....

Al ajmo redom.

Tu je "kosa soba" koja nas podsjeti što je gravitacija.

Zatim "soba ogledala" koja nam pokazuje da i kad smo sami, nismo sami...



Takozvana "Ames soba", osobno najbolja iluzija, prostor s nekakvim izobličenim linijama, stvara dojam diva i patuljka, ovisno o kutu stajanja u tom prostoru, a naravno i kutu gledanja. p.s. Uvijek mi izvuče osmijeh na lice jer se sjetim digresije na nekom portalu o novom svemirskom studiju HRT-a i načinu snimanja stajaćih razgovora između voditelja i komentatora u kojem ponekad akteri zaista izgledaju kao da su u Ames studiju.



Pa onda, ako poželite poslužiti glavu npr. šefa na pladnju...ili neke druge persone non grate...



"Obrnuta soba", a kaj je to? Ne znam kak sam ju propustila, ali nažalost sad skužih da i to ima, no nikako mi nije jasno da nisam naišla na nju u tih niti 100-njak kvadrata. Sad sam stvarno zbunjena. Jel to isto spada u neku iluziju, ono, bili ste u toj sobi sigurno, al to ni ne znate..?!?

Uglavnom, zbirka holograma, razne male instalacije, šuplja lica Einsteina... preko 70 eksponata na dva kata, iako zvuči puno, zapravo prođeš u nekih pola sata. Na drugom katu se nalazi prostor za igru didaktičko-logičkim igračkama i zagonetkama, koja je sama po sebi zanimljiva, pogotovo ako voliš trenirati mozak, nervirati se kad ne ide od prve, veseliti se kad uspiješ, vau, kak sam pametan. Al sve su to manje više igrice koje u digitalno doba možeš naći u virtualnom svijetu, pa u miru svoje sobe, sam sa sobom, kad hoćeš i kak hoćeš, se zabavljati i barem prividno korisno potrošiti vrijeme za mozganje i razonodu. Ja jesam enigmat, i volim i didaktiku i logiku, ali nekako nisam imala volje isprobavati ništa od tih igara u kaotičnom okruženju putnika namjernika s djecom koji su bezglavo hodočastili (kao i mi) kroz prostor muzeja.

Meni je muzej više koncipiran za djecu, samo ne mogu definirati dobnu skupinu onih bi mogli biti oduševljeni, predškolcima je veći dio nejasan i ne kuže još većinu iluzija, a slušajući komentare predpubertetskih curica (moja procjena godišta), i njima su bile "za umrijet od smijeha" samo "Ames soba" i eventualno "Kosa soba", kroz drugo su projurile brzinom svjetlosti. I da, te famozne sobe su zapravo improvizirani šatorski odvojeni prostorčići.

Rezime: 100 kuna za obiteljsku kartu...too much, 40 kuna za pojedinačnu...opet too much. Za nas, Hrvate. Pošto sam skužila da je muzej prvi u svijetu, a ne neka blijeda kopija iz Madrida, Pariza, Londona, Amsterdama, pretpostavljam da će ga stranci posjećivati, i neka. Istina, nisam čula strani jezik, a bilo je prilično krcato, ok, prostor nije zaista veliki, pa je valjda i "iluzija" masovnosti izražena jače. S obzirom na to da smo nakon muzeja bili na kavi, fast foodu i slatkom, i spiskali u sat vremena i više od 100 kuna, mislim si nekak da i tih četrdesetak minuta muzeja nije loš ekvivalent za stotku. Uglavnom, ako ne znate kud sa sobom, a pritom imate i dijete koje još više ne zna kud sa sobom, a tmurno je poslijepodne pred vama, bolje potrošite novce za ovaj muzej nego za gljivarenje po kafićima i restoranima.

Za kraj, svaka čast našim ljudima, mislila sam da su Hrvati neinventivni, lišeni svake kreativnosti i poduzetničke ideje, a ispada da je Muzej iluzija NAŠ. You go guys!!

Oznake: kako provesti tmurno subotnje popodne