Klik - Po Europama

ponedjeljak, 07.05.2018.

Oštro ponad Une

Kad se u Bosni naleti na lokot na nekom interesantnom zdanju jer je prošlo "radno vrijeme", vrijedi se "pogađati" s lokalcima, pogotovo ako je njihov broj mobitela objavljen na nekom zidu.
Iako nekako "blago preko volje", imalac ključa je stigao autom za jednu minutu (!) te otvorio "kapiju" i za nas i za sve one koji su kasnije, kao magnetom privučeni navratili.
Da smo to bar pokušali, nekako, i u Kladuši, nekoliko sati ranije!


Prizor prostranog i pitomog unutarnjeg dvorišta Ostrošca premašio je sva moja očekivanja, bazirana na stereotipu stečenom obilaskom sličnih utvrda po Europi...


Umjetnici, kojima se već desetljećima daje šansa da tokom "ljetnih umjetničkih kolonija" organiziranih na tom tihom prostoru izraze svoj "senzibilitet", stvorili su zanimljivo polje umjetnina na otvorenom.


Nađe se tamo "svega" - od apstrakcija do stiliziranih "idila" i... recimo erotike.


Povijest "starog grada" Ostrošca dugotrajna je, burna i bila je pokatkad intrigantna... Umjesto mojeg prepričavanja, znatiželjnicima sugeriram da na webu o tome pronađu nekoliko divnih članaka.
Sadašnjost pak, kako to obično biva, nije baš sjajna tako da "dvorski, gospodski aneks", izgrađen u "relativno novije" doba, pokazuje ozbiljne posljedice zanemarivanja.


Krovovi, fasade i drvenarija su uglavnom potpuno oronuli...


Interijer je opustošen i uglavnom vandaliziran...


Konstrukcija "kao takva" na više se mjesta opako urušava...


No kroz "šuplje" prozore na nekad ponosnom "dvoru", može se dolje, u uskoj dolini, vidjeti još uvijek čista, bistra i zelena rijeka Una.

[Utvrda Ostrožac (BiH) - travanj 2018.]

petak, 04.05.2018.

Kao bezveze (I)

Trebamo li se sekirati?!


TOI-TOI sa srčekom...


Vozačica auta sa švicarskim registarskim oznakama.


Samo kupi - sâm će se odvesti tačkama!


"Stara škola pedantnosti".


"Kad ja pođoh na Bembašu..."


I za kraj, da slučajno ne promaknu KOLAČI!

[Cazinska Krajina - travanj 2018.]

četvrtak, 03.05.2018.

Do Selme... i dalje

Propadanje lokala nije samo bosanska stvarnost. Ima toga napretek i "u nas". Slušam sinoć na TV - u centru Zagreba, u Ilici i njena prva dva kilometra, "diči se" čak 76 napuštenih (i ujedno zapuštenih) lokala. Piši kući propalo!
A kad se propada, propada se, vidim, s ambasadorskim stilom.


Eto, čak ni "polovna roba" više nije na cijeni.
Zapravo, nisam siguran je l' se to mislilo na "Second Hand" ponudu ili pak o robi "ŽLJ"-kvalitete... No i tu je, čini se, već neko vrijeme "ključ u bravi"!


E zato (mi) je najpitoreskniji dio centralne cazinske "saobraćajnice" bio štand s odličnom ponudom sadnica, presadnica, cvijeća...
Odličan lajtmotiv uz parolu "Više cvijeća, manje smeća". Jer smeća, fakat, nije bilo.


Dobrostojeći "butici", međutim, nudili su nama sasvim nekonvencionalan izbor. One najluksuznije modele u izlogu nisam ni želio snimiti - nekako su mi previše odskakali od ostale, jednostavne "atmosfere".


U obilasku gradića nisam mogao ne primijetiti i relikt "jednog prošlog vremena" - dizel-agregat "ARAN", djelo vrle riječke tvornice "Torpedo" posvećeno liku i tadašnjem djelu druga Aleksandra Rankovića koji je, kasnije, izvisio kod Tita daleke 1966. godine.
Bila je to pouzdana "makina"...


Uz improvizirani teren za "igranje rata" - "paint-ball", na obronku nekog klizišta došlo mi je upitati se zar nekima nije (bilo) dovoljno rata (devedesetih)...?


I za kraj (Cazina), na njegovom Autobusnom kolodvoru uglavio se fast-food kiosk znakovitog naziva "Selma"... Onima koji ne poznaju opus "Bijelog dugmeta" to ništa ne znači, no mi ostali znamo da su ju, Selmu, zamolili da "putuje (na faku-ul-tet!)", ali da se "ne naginje kroz prozor".

E pa otputovasmo i mi dalje, bez naginjanja... I ostavismo tako "Selmu" na tom cazinskom kolodvoru, već neko vrijeme očigledno "mrtvu".

[Cazin - travanj 2018.]