Svim putnicima namjernicima iz smjera Kladuše i Cazina, stari grad Ostrožac ukazuje se kao "logična destinacija". A onima koji za njega nikad nisu čuli - kao divno iznenađenje...
Kad se u Bosni naleti na lokot na nekom interesantnom zdanju jer je prošlo "radno vrijeme", vrijedi se "pogađati" s lokalcima, pogotovo ako je njihov broj mobitela objavljen na nekom zidu.
Iako nekako "blago preko volje", imalac ključa je stigao autom za jednu minutu (!) te otvorio "kapiju" i za nas i za sve one koji su kasnije, kao magnetom privučeni navratili.
Da smo to bar pokušali, nekako, i u Kladuši, nekoliko sati ranije!
Prizor prostranog i pitomog unutarnjeg dvorišta Ostrošca premašio je sva moja očekivanja, bazirana na stereotipu stečenom obilaskom sličnih utvrda po Europi...
Umjetnici, kojima se već desetljećima daje šansa da tokom "ljetnih umjetničkih kolonija" organiziranih na tom tihom prostoru izraze svoj "senzibilitet", stvorili su zanimljivo polje umjetnina na otvorenom.
Nađe se tamo "svega" - od apstrakcija do stiliziranih "idila" i... recimo erotike.
Povijest "starog grada" Ostrošca dugotrajna je, burna i bila je pokatkad intrigantna... Umjesto mojeg prepričavanja, znatiželjnicima sugeriram da na webu o tome pronađu nekoliko divnih članaka.
Sadašnjost pak, kako to obično biva, nije baš sjajna tako da "dvorski, gospodski aneks", izgrađen u "relativno novije" doba, pokazuje ozbiljne posljedice zanemarivanja.
Krovovi, fasade i drvenarija su uglavnom potpuno oronuli...
Interijer je opustošen i uglavnom vandaliziran...
Konstrukcija "kao takva" na više se mjesta opako urušava...
No kroz "šuplje" prozore na nekad ponosnom "dvoru", može se dolje, u uskoj dolini, vidjeti još uvijek čista, bistra i zelena rijeka Una.
