četvrtak, 31.05.2007.

Novi potez velikog diktatora

Sad se ispostavilo po g. Skansiju ono što naš sportski direktor već dugo vremena ukazuje - da je Subotić jednako loš kao i svi nakon trenerskog mandata g. Pere Skansija, koji bi nesumnjivo još jednom osvojio prvenstvo. I što god da g. Skansi tvrdi da nije bilo sukoba, činjenica je da je Piksi bio pod isto represijom kao i svi treneri dosad - što je samo jedan od faktora koji me nagnao da promijenim mišljenje o Piksiju. Svaki trener u ovom klubu je mučenik.

Kad će Skansi shvatiti da samim time što napada sve sebi podređene u biti vrši napad na samog sebe? Kada ministar koji je 2 godine na mandatu i dalje tvrdi kako njegovo ministarstvo samo nazaduje i kako je užasno stanje i kako ljudstvo ne valja, to onda znači da je on loš ministar... Tako i sportski direktor, ako ne valja nijedan igrač (a po Skansiju ne valja), ako ne valja nijedan trener (a naravno da po njemu ne valja), pa tko je onda kriv nego sportski direktor koji upravlja kadrom? Umjesto da je cijenio Mršićev trud i disciplinu te u najmanju ruku odanost njegovoj generaciji 92, Skansi ga je razapeo. Sad to čini i sa Piksijem, i to sad kada iza sebe ostavlja ekipu koja je konačno čista u glavi i skoncentrirana na uspjeh kluba. Pobjeda nad gubitničkim mentalitetom ekipe je veća stvar od moguće pobjede nad Cibonom. Kad bi naš sportski direktor to shvaćao, bilo bi lijepo...


Prave veličine ne moraju terorom držati kult ličnosti. Prave veličine ga dobiju bez truda oko održavanja. Dok je bio velik, obožavali smo ga. A sada nek ide i proba nać jednog trenera koji će raditi za njega. Ili se želi sam obračunati s našim nezadovoljstvom i sjest na klupu? Dokazati da može pobijediti i stvoriti momčad bez velikana Rađe i Zdovca? Pozivamo ga da to i napravi...

Zanima me sjeća li se kada ga je u regionalnoj ligi dvorana dočekala burnim pljeskom i ovacijama kad je došao kao protivnički trener za slovenskim kormilom. Pere, vidiš da smo bili tvoji. Što se dogodilo da je to nestalo? Mi se nismo promijenili... Ostali smo uvijek isti, odani žutoj boji. A ako nismo mi...

PIKSI, OSTANI

srijeda, 30.05.2007.

Kraj... ili možda početak

Došlo mi je da plačem... Samo ne znam da li od tuge ili od ponosa... porazu usprkos

Prvo je red da nakon svega čestitam Ciboni - jer sportski je priznati poraz, a Split je uzor sportskoga grada. Ova utakmica iako je obilovala grubim prekršajima ipak nije prošla u tonu ovih prošlih...


A sada ja ne znam što bih rekao... Ja koji sam navikao laprdati ovdje ostajem bez teksta. Htio bih što prije prokomentirati najčudesnijih 8 sekundi u povijesti košarke, ovo je ravno onom košu Ginobilija protiv Srbije za zlato...

Ja nemam riječi... Sudbina...


Idemo brzinski kroz utakmicu. Na startu uobičajeni povuci - potegni, Rudež i Barkley su nas održavali tricama, jedna lijepa akcija iz kontre dogodila se kad je Perić vješto primio balun ispod koša i iza leđa plasirao asist Stipanu za zakucavanje - Split je vodio nakon trice Ayusa 16:23. Do kraja prve četvrtine 22:26.

Ayuso i Kedžo dobro otvaraju drugu četvrtinu, Kedžo glumi Vujčića po svome, i to uspješno, ali Cibona nas ipak sustiže... Wright je pravio puno problema našoj tada slaboj unutarnjoj obrani. Cibona je vodila, Rudež zakucavanjem poravnao, ali na poluvremenu ipak minus 3 - 48:45.

Mislio sam da će to motivirati Žute da daju gas od početka - dogodilo se suprotno. Cibona nas je uhvatila na lijevoj nozi i uskoro su imali 8 poena prednosti, naši bekovi su imali problema sa šutom. Stipanović je skupio 4 osobne i stoga smo bez njega bili još krhkiji u obrani. Negdje nakon Krasićeve (tko će nego Krasić) namjerne pogreške na Kedži počeli smo se uzdizati polako, na nesreću je Perić u velikoj želji dva puta faulirao protivničkog igrača dok je ovaj polagao. Hrvoje je bio lud, napaljen. Ipak, falio je tricu, i on i Ayuso, a Ayusu je na kraju treće četvrtine ispao balun iz ruku u zadnjem napadu. 71:64 za Cibonu, ali nada je živjela dalje...

I zaista, Barkley otvara tricom, pa tricu šiba i Ayuso i splitski kraj dvorane je na nogama. Zagrebačkom dvoranom se orilo "Ajmo Žuti!" 71:70! Nakon toga hladan tuš - borbeni Stipan dobio je petu. Sva težina na leđima Jure Loznačića.

Ayuso gubi balun, Cibosi na 76:71, fenomenalni Rudež ubrzo pogađa tricu, 78:75. I tada Perić za 78:77.

Barkley gubi balun.. Wishniewszki to kažnjava, 80.77.

Pri 80:79, 49 sekunda do kraja Barkley pravi tehničku. Perić spašava stvar iznuđivanjem faula u napadu! Barkley u napadu izborio 2 slobodna i iskupljuje se za grešku od maloprije. Kus zabija za 2.

15 sekunda do kraja, 82:79. Treba nam trica.



Ayuso je prešao centar. Pokušava prodriblat čuvara i pucat tricu, ovaj ne da.
Pokuša ponovno, ovaj ne da...

I tada je Ayuso napravio nešto........nešto.... ne znam što je to.

Kao da mu je dosadilo driblat i ravodušno je opalio skoro sa centra.



Nisam u životu vidio da igrać s OSAM SEKUNDI na satu opali tricu sa centra tek tako... u utakmici koja odlučuje o finalu.


Prvi instikt bio mi je šok....


LOPTA ULAZI!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!



Od tog čovjeka ja ne znam što se sve ne može očekivati... Dvorana na nogama, purgeri mu plješću.


Produžetci... još samo 8 sekunda...
Dobro je krenila obrana... Kus se zaletio na polaganje usred naše zone... LOZANČIĆ MU LIJEPI BANANU!!!!!! Jure, legendo!


3 i po sekunde do kraja utakmice... još malo, Žuti, još malo...
Lopta je tamo negdje... dolazi do Warrena... Warren iz daljine, iza 6,25 puca iz očaja, čuje se sirena...


Čula se i mrežica...

Koš.



Cibona je u finalu. Nevjerojatno. Najdramatičnija triler završnica koju sam ikada gledao.


Press konferencija. Piksi je bio potresen, vidilo se na njemu da bi najradije zaplakao. Kujundžić još u šoku, samo Anzulović suvereno ulazi unutra, a novinari ga dočekali kao aždaje...
"Zula, je li još uvijek misliš da je Zagreb teži protivnik od Splita?"

Zula kaže da i ostane živ, a Piksi mu se nasred press konferencije nasmije od uha do uha. Piksi kralju...

Neki novinar je pitao Zulu je li uopće bio isplaniran napad Cibone... Zula potvrdi. Novinar otkriva da je to malo jači plan kad se kus zabio na polaganje usred zone Splita.
Zula kategorički "odbije otkrivati svoje taktičke zamisli (!) uoči utakmice sa Zadrom".
Iz prvog reda sam mu navuka osmijeh.




U svakom slučaju, ovo je utakmica koja će još dugo boliti. Na ovaj način izgubit to je nešto što ti da osjećaj da jednostavno nemaš nikakvog utjecaja. Kad ni onaj čudesni šut Ayusa ne spasi stvar, što reći... Čestitke Ciboni, ali mi u finalu navijamo za Zadar!



Žuti, borili ste se i dokazali da ste svaki pojedini dostojni Žutog dresa. Svaka vam čast i hvala vam što ste dali srce i dušu za naš klub. Ponosni smo na vas! A nismo osjetili ponos još od 29.1.2005., kada je šaćica juniora učinila jednu vrsta čuda na našim voljenim Gripama...


I za kraj, Slobodan Subotić... Piksi, oprosti. Došao si u vrijeme općeg rata uprave i novinara, svi smo bili na svojim stranama... Ipak, pokazao si se kao vrstan trener. Koliko god da se neslagao s nekim tvojim idejama, nije ni važno - sve pada u vodu nakon ovih utakmica kada smo svi vidjeli i tvoje znanje i to koliko ti ovo sve znači. Nesumnjivo je da si imao velikog utjecaja što su se igrači preobrazili iz najvećih gubitnika NLB lige u najveće borce Lige za prvaka. Piksi hvala ti. Ja se trudim uvijek priznati kad pogriješim (khm khm reći će sada publika sa bloga), i sada moram reći da sam se prevario u vezi tebe. Piksi, želimo te i dogodine. Vidio sam ti na licu da ti Split znači. Piksi, ostani.

Ayuso, klasa si... i tebe sam kritizirao, ali ove utakmice brišu sve grijehe... Periću, u tebi još gori žuto srce.... Rudežu, koliki si samo put prevalio ove sezone od onog rihog početka... Stipane, osvojio si naša srca u dva dana... Ma svi vi Žuti, stvarno se ponosimo vama. Nastavite tako i dogodine, mi ćemo biti uz vas. Novi vjetar puše na Gripama, vjetar nade i promjene... Neka nas ponese...



AJMO ŽUTI ! ! ! ! !

utorak, 29.05.2007.

Čas odluke

Oni su ekipa koja pjeva nakon pobjede. Oni su ekipa koja se bori, grize, leti u ograde i daje srce za klub. Oni su splitski Žuti. Cijele sezone smo im prigovarali na manjku borbenosti, na ovome i onome, ali izgleda da smo se prevarili. U njima još kuca žuto srce i to je sada protiv Cibone provalilo van. Nije istina da su letargični, nije istina da im nije stalo: naši momci su pravi istinski ratnici koji igraju maksimalno požrtvovno.

Snaga...Jedinstvo...Ponos... To je ono što čini KK Split. U svima njima kuca srce boraca. To je naša snaga. To je ono što super euro cibona i Zulini plaćenici nemaju. Oni ne žele dobiti tako jako kao Perić. Oni ne dišu za klub tolikom snagom kao Stipan. Oni ne lete u stolice kao Lozančić. Oni nemaju dres Žute boje. Oni nisu Jugoplastika.

Oni su ponovno pokazali svoje pravo lice napavši Stipana u hodniku nakon utakmice. Mogu biti euroligaši, ali oni su korov koji šteti hrvatskoj košarci i vrijeme je da ih se kao korov i pregazi. Žuti, sad pokažite svu puninu svog karaktera i borbenosti. Sad pokažite tko ste i što ste i oborite ih tamo gdje su najjači, na njihovom terenu. Prkosite sucima i publici, donesite nam finale na Gripe!

Marko Car
Ante Delaš
Nikola Gaurina
Mateo Kedžo
Damjan Rudež
Petar Ćosić
Jure Lozančić
Mladen Gjuroski
Ivan Siriščević
Andrija Stipanović
Hrvoje Perić
Erick Barkley
Larry Elias Ayuso
Toni Šoda

OVO JE KK SPLIT !




(slike su sa utakmice u Splitu. Naša navijačka skupina u nastajanju ponovno se istakla koreografijom)

Cibona - Split po Todoru

Odavno nisan bija sritniji nakon utakmice Splita. Toliko žara, borbe, želje za pobjedom, momci su stvarno zaslužili treću utakmicu. A kako je bija gušt gledat pokisle cibose. Bilo je lipo bit navijat za Splita ove večeri. Svi si dali sve od sebe, svak je ima svoju rolu (jedino neznan sta je onome Šodi, jel on sta razumi?). Nakon plus 20 na poluvremenu, boja sam se da igrači fizički ne padnu, ipak Cibona kosristi puno više igrača nego Split. I još onda 5 faulova Kedže i Rudeža... bilo je napeto, ali Ayuso je pogodija 12 slobodnjaka u nizu, kako mirna ruka, spasija je. Zabija je večeras 4 trice, prva je ušla od table, a onda je spojia jos 2 negdi sa 8-9 metara, na kraju oko 35 poena. A kad se sitin kako je moćni Air Kedžo zakuca, odma guštan!!
hehe. Onda Stipanović, borbenijeg igrača odavno nisam gleda, stvarno zlata vridi!! Po meni igrač utakmice definitivno Perić, nosija je cilu ekipu, bodrija suigrače, diza publiku na noge, zabija 18 poena, a ima je sigurno 10-ak skokova i 7-8 ukradenih lopti. Stavrno odlična partija, bilo ga je svugdi, pravi lider. I naravno, moran spomenit, sešti igrac, publika. Mislin da su svi bili napaljeni koliko i igrači, za svaki koš i za svaku dobru obranu se pljeskalo i navijalo!!

Sad u Zagreb po finale u sridu.. uf, biće tesko, igrači su preumorni, Cibona ima puno više igrača za rotaciju, premalo je odmora, Barkley je obnovija ozljedu.. al nadam se da će dišpet opet proradit, i da se napokon moze skinit ta Cibona u Zagrebu.. obe utakmice u Ligi za prvaka su bile dosta teške za Cibonu, na kraju su se izvlačili oba puta..mogla bi ovi put bit treća sreća za Split


Todor Stoykov




Hvala Todoru, još jednom bravo Žuti!

ponedjeljak, 28.05.2007.

P O B J E D A ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! !

106:95!


106:95!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!



BRAVO ŽUTI!!!!



Nisam bio, strah me je još pisati išta bez vijesti, tko je bio neka piše, šalje. Ljudi, Cibona je na koljenima usred Gripa, osveta je naša!

subota, 26.05.2007.

Poraz u demonstraciji antisporta

Moraju se priznati dvije stvari. Prvo da je Cibona bila bolja. Drugo da je utakmica bila sve samo ne sportska. Ovoliko podlih udaraca, ovoliko drskih prekršaja i provokacija nisam odavno vidio.

Početno vodstvo Cibone palo je u zaborav nakon eksplozivnog vodstva Žutih nakon serije 11:0. Klupa je podivljala, igrači igrali luđački, Cibosi su bili potpuno izgubljeni. 14:25 nakon prve četvrtine za nas.

Drugu četvrtinu odigrali smo s Delašem na parketu umjesto Perića. Oporavljeni Ayuso pravio je čudesne prodore, ali negdje je na pola puta puklo. Cibona nas je počela sustizati i to se do poluvremena popelo na 46:43 za domaće. Ayuso je forsirao ajme majko šut za tricu, Žuti su bili dekoncetrirani, ništa nije moglo popraviti niti Perićevo i Delaševo iznuđivanje faula s košem ni par Delaševih solidnih odigravanja.

Treća četvrtina počela je katastrofalno. Gubljenje lopti, fauliranje njihovih igrača dok zabijaju, itd. itd. Onda je Perić pogodio slobodno, drugo promašio, pa je Kedžo uhvatio loptu, zabio i još iznudio prekršaj - ta 4 poena u jednom napadu su nas malo vratila, jer je Stipanović na drugoj strani iznudio prekršaj u napadu, a u nastavku akcije Barkley je tricom poravnao na 51:51. Izgledalo je kao da utakmica ponovno počinje.

Međutim onda Barkley gubi loptu u napadu, pa glupo faulira Wisniewskog dok je ovaj polagao. Ayuso se istakao izgubljenom loptom, a u idućem napadu izveo jedan od prepotentnijih šuteva ove sezone. Pa je Split u jednom napadu upisao 3 napadačka skoka da bi Perić na kraju izgubio balun, pa onda Barkley izgubio balun, pa Barkley falio tricu i zato što je bio bijesan zaradio petu osobnu zbog potpuno nepotrebnog faula na Žuži pri polaganju. Jednom riječju, raspad sistema. A Barkleyu ovo nije prvi put da se ne zna kontrolirati, sjetimo se Trnskoga zadnji put. Kad njega ne ide, on će napraviti glupost, nek javnost zna da je frustriran, a tko šiša rezultat ekipe. Nakon toga slijedi teški run'n'gun na obje strane, Ayusa i dalje promašuje trice, i sve u svemu imali smo mi debele sriće što je Stipan u obrani znao kompenzirati ove gluposti pa je Cibona utekla na "samo" 71:57.

U zadnju četvrtinu ušli su pozitivno, Perić je s 4 poena zaredom reducirao na 74:65 i pozivao igrače na borbu. Ipak, nažalost on večeras neće ostat zapamćen po tome i po borbenosti koju je pokazao, već po nečem drugom. Hrvoje često nažalost upada u nevolje.
Perić je bio fauliran pri šutu. Dok je još bio pri tlu, Krasić ga ja prokinuo u leđa iz čista mira. Hrvoje se okrenuo i rekao mu što misli o njegovoj bližoj rodbini, a nakon toga je Krasić potegnuo Perića šakom i počeo se tući. Krasić je poslan u svlačionicu isti trenutak. Super, sad će Perić na liniju slobodnih bacanja.... Ček, samo sekund... I Perić je isključen? Zašto? I zašto nakon pola minute tek? Pritisak Cibonine klupe?
U svakom slučaju, Perić je nakon toga učinio nešto što nije trebao. Na putu do svlačionice podigao je srednji prst prema publici, zatim ga spustio, ali se odlučio još jednom ga ponosno izvisiti. Shvaćam što mu je bilo u glavi u tom trenutku, ali ovo nije način na koji se ponaša igrač u žutom dresu. Nije da propovijedam, ali mislim da smo mi iznad te razine.
U svakom slučaju, epilog svega je da je direktno isključenje zbog ulijetanja u teren zaradio i Žuža, a Kedžo je pogodio 4 dosuđena slobodnih bacanja, a iz lopte sa strane je Ayuso promašio tricu. Pet minuta do kraja Kedžo pogađa tricu, ali nakon toga pravi i petu osobnu, te pri 78:72 teret pada na leđa Lozančića i Gjuroskog. Jure se nije baš iskazao statistički, ali kapa dolje za borbu, čak je i u stolice letio ne bi li uhvatio balun. Žuti više nisu ništa mogli, Ćosić je sam sebe blokira o ploču, Rudež iša položit i onda skužia da je zaboravia balun, i Cibona je dobila s 90:74.

Sad nekako kad ovako pogledam što sam napisao, dosta sam oštar prema momcima. U biti im stvarno čestitam na želji koju su pokazali i na borbi kojom su se pokušali osvetiti Ciboni. Toga nije manjkalo. Međutim, možda i je problem upravo u tome što je na njima bio preveliki pritisak. Vidjelo se da nam je upravo nedostajalo hladne glave. Stvarno su se borili, posebno Andrija Stipanović koji me svojim pristupom igri uvijek uspije iznova zadiviti. Onakvo srce na terenu malo tko ima. "Jedan dio mene mi je govorio da ozlijedim koga, a drugi "daj smiri se...", " kaže Stipan nakon utakmice.


Piksi je na presici istakao dobar početak utakmice i kasniji pad kojeg se pribojavao, jer kaže da se točno primijeti ova stvar svaki put kad klub ima utakmice svako 3 dana a mora putovati u Zagreb i iz Zagreba. Ne krivi Ayusa, shvaća da od njega ne može tražiti svaku večer 30 poena, posebno u ovako napornom ritmu i agresivnoj obrani na njemu.

Kasnije je za KKSplitNews rekao: "Idemo na nož, dobit ćemo ih sigurno. Zato da pokažemo da smo bolja momčad. Tri puta su se izvukli, sada neće."


Piksi, dabogda ti se pozlatile riječi.


AJMO ŽUTI !

petak, 25.05.2007.

Subotić: "Neka zažale što su nas birali"

To su riječi koje želimo čuti. Sutra Split kreće pod Toranj, dvoranu bez imena, jer svi se slažu da je ime izgubila nakon zadnje utakmice. Ono dolikuje bordelu a ne sportskoj dvorani.

Cijela javnost je zgrožena događajem, i oni koji prate i oni koji ne prate košarku. Ali reći ću jednu stvar: mi još regionalnu nismo izgubili. Put do nje vodi preko skalpa Cibone. Anzuloviću se drma stolica ove sezone, nije ništa napravio, idemo ga ukloniti s nje do kraja. On koji je direktno upleten u ovo, sad nek bude kažnjen od naše ruke!

Nimalo ne sumnjam da ćete se odazvati u najvećem mogućem broju u ponedjeljak na Gripe. Nimalo ne sumnjam da će sutra Žuti pomest ove... ma ne mogu reć Zagrepčane, ovi ne da nemaju Zagrepčana, imaju samo 2 Hrvata u klubu... Ne mogu reć ni klub, to je veliko ništa.

Kladio bih se u Perića da će poludit. Kladio bih se u Stipana posebno. Sutra se kuje put do finala. Sve je na našoj strani, pravda, čist obraz, dišpet i dalmatinski karakter - to je ono što Zulina hrpica plaćenika nema u sebi. Ovo nek in bude zadnji put da su se usudili na ovaj način taknit u Žutu boju!

(pogledajte u Jutarnjem ili na jutarnji.hr članak o sportskoj sramoti u Zagrebu)

AJMO ŽUTI ! ! ! ! ! ! ! !

srijeda, 23.05.2007.

Epilog zagrebačkih utakmica

Cibona izgubila, Split izgubio...

Prvo redom. Cibona-Zagreb 68:77. Sada svi mislimo isto. Jedna varijanta je da su Mravi dobili zasluženo kao u Kupu. Druga varijanta, bliža našim prostorima i klimi naše košarke, korumpirane i dirigirane od strane pojedinaca u HKS-u i sudačkih organizacija je da su Cibosi pustili Zagrebu. Zagreb je Zagreb. A i trade Ante Tomića je možda faktor...

Možda ćete sada reći da to ionako nije bitno kad su Žuti izgubili od Cedevite. Možemo na to gledati i da poraz Žutih nije bitan budući da je Zagreb dobio. Na koncu ništa nije bitno...

Ono što je bitno je nastavak: jest da sam ja dovodio u pitanje korisnost NLB lige, ali o tome mi odlučujemo, a ne drugi. Cibosi, ako ste im pustili, čuvajte se. Žuti, ovo sada nadilazi pitanje koristi NLB lige, ovo sada postaje pitanje ponosa. Pitanje časti. Pitanje koje u vama može pobuditi dišpet, volju, želju za osvetom. Ako je istina da su se drznuli, moraju platiti. A nitko, i to s punim uvjerenjem tvrdim, nitko na ovim prostorima nije tolika prijetnja Ciboni kao mi! Dva puta ove sezone su jedva izvukli živu glavu, sada je vrijeme da Žuti udare tamo gdje najviše boli. Idemo oboriti Cibonu nasred Zagreba! Idemo ih oboriti kao što smo to učinili 2003.!

Mravi, eto vam dogodine regionalne lige... Dok budete po njoj rasprodavali ugled, mi ćemo vas čekati u završnici kao spreman i obnovljen klub. Imam dobar feeling oko razvoja situacije, i vjetar će konačno početi puhati na našu stranu. S dobrim momcima, borcima Damjanom Rudežom i Andrijom Stipanovićem imamo priliku izgraditi klub vraćajući se na vrijednosti koje su nas krasile preko pola stoljeća: sportski karakter i želju za pobjedom!

AJMO ŽUTI ! ! ! ! ! ! !

subota, 19.05.2007.

Riješili Riječane!

Žuti su efektnom igrom došli do pobjede nad Kvarnerom kolo prije kraja Lige za prvaka. Srećom, ova pobjeda nam uvelike igra ulogu, hvala Cedeviti za pobjedu nad "Mravima".

112:85 dovoljno govori kakav se run'n'gun igrao. Ovo je nešto u stilu Phoenix Sunsa, a Lada piše i o atraktivnoj igri. Kvarner je odolijevao tek prvu četvrtinu, 27:25 za Žute, ali već do poluvremena bili su na minus jedanaest. Dobar splitski šut za tricu ih je uništavao, a osim opasnosti iza linije 6,25 naši su se unutra dobro zabavljali, o čemu govori podatak da je Split skupio 21 asistenciju! Mislim da je to naš rekord ove sezone, isto tako mislim i da lani nismo nešto bolje napravili... Za to je najzaslužniji Barkley sa 9 njih, uz solidnih 17 poena i 5 skokova te 3 osvojene. Ayuso se istakao s 30 poena, Perić je zablistao s 15 uz 5 asistencija i 3 osvojene, Rudež 17 sa 5 skokova, ali svaka čast Stipanoviću sa stopostotnih 18 poena uz 14 skokova

Čeka nas srijeda i Cedevita... Čas istine, NLB liga dogodine da ili ne?... Po mom osobnom mišljenju treće mjesto je dobro zbog regionalne lige (ako ju želimo igrat, a sad želimo li to to je druga priča), dok smatram da sa četvrtim mjestom možda ipak imamo malo više šansi za doć do finala, i dalje tvrdim da nam Cibosi leže bolje od Zadrana koji su u uzlazu. U svakom slučaju,

AJMO ŽUTI!!!!

četvrtak, 17.05.2007.

U skladu sa rivom...

S parom, sa strujom...Uzduž, poprijeko i po šavovima Zadar nas je uredno ispeglao. Ali nije nas prije toga zaboravio izvrnuti naopačke..

99:72 se piše u formular, a nama još jedan u nizu poraza u Jazinama. Baš zbog ove opće nemoći protiv Zadra možda je i bolje što idemo na Cibonu u doigravanju ako ostane ovako. Njih smo barem dva puta skoro dobili.

subota, 12.05.2007.

Oproštaj od Joce

Sutra na utakmici Split-Cibona održat ćemo oproštaj i odavanje počasti Jovanu Manoviću. Skupa s nama sudjelovat će i sinjski Maligani i neki igrači Alkara s kojima ćemo zajednički zahvaliti Joci na svemu što nam je pružio. Stoga pozivam sve koji su poznavali pokojnog Jocu i sve koji mu žele odati počast, da nam se pridruže iznad koša u nedjelju i pomognu nam.

Sprovod se održava danas u 13:30 u Beogradu.

Najmlađi suradnik bloga, Mateo, posvetio je Joci svoj crtež...

petak, 11.05.2007.

Hommage Joci

Ne možemo dovoljno riječi izreći da uspiju iskazati sve što osjećamo. Po prvi put nakon 30 godina sunce je osvanulo nad svijetom bez Joce... Nad svijetom koji je postao sivlji, siromašniji, dosadniji, osiromašen za jedno veliko srce... Ne želimo započeti dan u takvom svijetu... Tako rado bismo se probudili u nekom od dana kada smo se s njim veselo sretali po splitskim ulicama. Sudbina je odredila drugačije. Ispračaj Jovana Manovića na vječni počinak će se održati u subotu u 13:30 u Beogradu.

Pitanje koje nas mori još od te crne srijede je "zašto?"... Nažalost neki su otišli predaleko s traženjem odgovora. Papir trpi svašta, tako i neke okrutne riječi tiska. To su riječi koje ne opisuju Jocu. Jocu koji je bio dobri duh Gripa. Jocu koji je uvijek bio skroman, ugodan i odan. Jocu kojem je usred Gripa oduševljeno skandiralo tisuću sinjskih Maligana dok je nosio njima protivnički, žuti dres. Maligani nam se pridružuju u žalovanju za njim, za njih je također sin kluba. Najbolji način na koji mu možemo odati počast je da zajedno s njima poručimo svijetu istinu. Istinu o tome kakav je Jovan Manović čovjek bio. Bez hladnog senzacionalističkog pristupa kojim okrutno kroče mediji... Joca je bio čovjek iz našeg susjedstva, dite Splita, voljeli smo ga i cijenili. Jovan Manović umro je odjeven u žuto.


Kao odgovor na žuti tisak, odlučio sam odgovoriti Žutim tiskom, gdje riječ "žuto" ne predstavlja negativni kontekst, već boju u koju je Joca vjerovao. Stoga sam izvukao iz arhive bloga, još od samih njegovih početaka, prvi intervju koji sam obavio. Intervju s Jovanom Manovićem. Još i prije srijede svakog sam budućeg sugovornika u intervju uspoređivao s njime i njegovom otvorenošću. Evo intervjua s našim dragim prijateljem. Ostavit ću ga u originalu, ne mijenjajući ni zareza, ma koliko će to možda biti bolno, neka bude trajni podsjetnik na njegov karakter i bogatu osobnost. Takvi ljudi se ne rađaju dva puta... Ovaj razgovor će mi zauvijek ostati u sjećanju. Vječni život u našim sjećanjima neka mu bude najveći spomenik...



----------------------------------------------------------------------------------

Srijeda, 1.2.2006.

JOVAN MANOVIĆ - UP, CLOSE & PERSONAL


Stigao je i taj dan...
Dame i gospodo, kksplitnews vam ponosno predstavlja svoj prvi intervju. Kao što se da zaključiti iz naslova, naš prvi gost je nitko drugi doli - Joca Manović!

A zaista je i zaslužio da bude prvi... Moram reći da je bio izrazito srdačan i otvoren sugovornik, jako je komunikativan i vedar, a njegova pozitivna osobnost je na glasu među navijačima. Jak dojam je na mene ostavila njegova bezuvjetna ljubav prema žutoj boji, kao što ćete i vidjeti iz razgovora. Toliko emocija, toliko odanosti Splitu se rijetko mogu sresti, možemo reći da je Joca među posljednjim pripadnicima stare škole košarkaša iz vremena Jugoplastike, pogotovo po svom karakteru rođenog borca. Jednostavno - nemam dovoljno riječi za njega, pa prijeđimo odmah na intervju.
Prije početka bih samo htio zahvaliti gospođici Ladi Kuzmanić bez koje ovaj intervju ne bi bio moguć.


Uživajte!




- I: Evo da počnemo intervju u onako malo ležernom tonu...
J.M: -Ček, jel ti moraš to snimat sve diktafonom, nećeš zapamtit ništa? Novinarka me nekidan uhvatila, ja kažem «gasi to, daj da pričamo normalno...»

- I:Hahaha Evo poznat si kao veseljak, kao bećar u svlačionici
J.M: Haha Ko ti je reka?

- I:Tako te ljudi doživljavaju, to je slika o tebi
J.M: A evo, više manje zna se... Gdje san igra može se vidit na netu, Portugal, Slovenija, Alkar, sad na kraju i žuti...

- I: Rekao je gospodin Mihajlo da ti je dječački san bio igrati za žute. To obično čujemo kad nogometaši potpisuju za Reala pa inače zvuči otrcano, ali sad to ima svoju težinu, znamo za reputaciju tvog prezimena na Gripama...
J.M: Pa je, meni je stari igra u ona vrimena, nije sad bia neki košgeter, ali ima je te neke svoje druge kvalitete, tako da je meni žuta boja ispred bile. Tako je, ja sam splitsko dite s Baća, cili život sam tako odgajan

- I:To je lijepo čuti...
J.M: Je, ono iša san ja na Hajduka, ali uvik je Jugoplastika bila glavna

- I: Pa kad smo kod toga, kako uspoređuješ svoju igru s očevom igrom? Kako je bilo odrastat i ići istim putem kao legenda žutih....
J.M: Je, ali on je drugačiji zato šta je on bia skroz drugačiji tip playmakera, ne znan jel vi mlađi to znate

- I: Priča se još kako je najboljem slovenskom reprezentativcu Daneu prodavao balune kroz noge
J.M: E e, on je bia ono teški egzibicionist. Ima je i pored sebe ekstra klase, npr. Ratu. Moram priznat da nisan još vidia niti jednu kazetu od njega, većinu stvari znan iz tekstova onog novinara Emila Vukovića, obožavam čitat te njegove tekstove iz vrimena Jugoplastike.
Ja i otac smo skroz drugačiji tip igrača, al mislim drugačije je i vrime, nije više doba Slavnića i ekipe. Danas je sve drugačije, pa san dosta emotivan za ova stara vrimena. Jednostavno kad se svega toga sjetim, to mi je pojam

- I: Znači bia si u grupi ljudi što su bili ganuti na akademiji.
J.M: Je, naježia san se. A volio bi da se opet čuje Ju-go-pla-sti-ka i ono staro navijanje...





- I: Već kad pričamo o stilu igre, mnogo ljudi bi te bez obzira na visinu i sve u ekipi Splita najradije stavilo na poziciju šutera. Kako sad to komentiraš, gdje se najbolje osjećaš, u kojoj ulozi?
J.M: Pa mogu ti reć da se najbolje osjećam ovdje na poziciji playmakera, naravno kad mi trener da odriješene ruke, jer ne volim baš šabloniziranje tipa: play-organizacija, dvojka šuter, trica ovo, četvorka ono i tako... Evo imaš primjer centra Vujčića koji će ti pucat trice, zašto mu to ne pustit? Tako da se osjećam najbolje na poziciji playa kad imam slobodu, jer ne valja kad play carini balun, ali ne valja i da mu se ne dopusti šut.
Ne volim čut ljude kad kažu «nije on play, triba bi razigravat». Ne moram – normalno nisam tip da ću sad na silu ić sam pucat, a neću drugima davat, to je apsurd

- I: Kako komentiraš ove oscilacije u formi kod žutih, čas se desi spektakularna utakmica kao ova zadnja protiv Šibenika, čas slučajevi Borik, Triglav...
J.M: Pa ne bi ja trpa Borik i Triglav u isti koš, nije to ka šta izgleda da je. Ne znan, prvi dio sezone najradije bi zaboravia, nismo se bilo uskladili, bilo pa prošlo, sad igramo u dobrom ritmu... Igramo trkačku igru, bez nekih specijalnih akcija, jer ono stalno «zovi akciju, zovi akciju» niti je privlačno za publiku, a nije ni igrački privlačno za igrat, barem meni. Dosadno je stalno zvat akciju 1,2,3...

- I: I ono famozna oznaka «uvo», kad se držiš za uši...
J.M: E da, to je znak za napad protiv zone

- I: Postoje li koja predviđanja za utakmicu protiv Dubrovnika?
J.M: A znaš šta, ja ti ne volim davat neke izjave prije utakmica, svaki novinar voli to pitati, ali mislim meni je bitno samo to šta smo sad našli sebe i ne znam šta bi sad tribalo da se mi vratimo u neki kontraritam. Igramo dobro, guramo, mogli bi dobit ako se potrudimo ali neću ništa govorit, oni su odlična ekipa, prva na tablici. Glupe su mi izjave u novinama tipa «razvalit ćemo vas», onda izgube pa muče. Radi svoj posao i govori kad ga obaviš.

- I: Diglo se samopouzdanje u svlačionici, ide se na prolaz
J.M: Diglo se samopouzdanje, teško je sad na vrh, čeka nas još 6 utakmica, od toga treba 5 dobit da bi bili sigurni. Život uvik ide dalje, ja se nadam da ćemo uć.

- I: Šta kažeš na bombastičan naslov iz Slobodne Dalmacije o 1,5 milijuna kuna pomoći žutima?
J.M: Iz iskustva znam da papir trpi svašta, ali sad nisam upućen, haha

- I: Usput rečeno, za kad računate na Čizmića? Govorilo se da će zaigrati polovicom drugoga, svi su se nadali da će biti spreman za Zagreb...
J.M: A znate kako je s ozljedama...Uvik svi očekuju da će se vratit prije, onda se vrate kasnije, nikad ti ne znaš šta će bit, niti igrač ne zna šta mu je u kolinu, nepredviđenih stvari ima. Pogotovo je njemu problem, komad hrskavice se odlomija...
Boli i mene nekad, al eto, daš sve od sebe... Dao je otac kremu, odlična stvar :)

- I: Kakav si s mladim naraštajem u svlačionici?
J:M Pa dosta volim mlađe, volim juniore, zato što sam ja bio njihovih godina, u njihovoj koži, trebam im biti prijatelj, oni tek počinju, tek ulaze u ovo, ne znaju šta ih čeka iza kantuna. Kad sam ja bia mlađi ima sam nekoga ko je bia tako dobar prema meni pa želim i ja biti dobar prema njima. Da ne bude distance među generacijama, ne valja kad se to desi, nije zdrava atmosfera.

- I: Ima li koji trener da ti je ostao u sjećanju?
J.M: Pa ima ih šta su mi dosta pomogli, Boris Kurtović kad je bia u Dalvina, Ivica Čelan, vodia je Trogira, onda Sagadin, Bavčević, Skelin koji me je dovea ovdje i prije me bia promatra i u Sinju mi je nezaboravan Mišo Poljak.

- I: E da, kažu da Maligani nisu protiv tebe navijali, ostao si njihov
J.M: Je, Split je moj grad, ali Sinj je odmah iza Splita.Ako sam se igdje osjeća dobro, to je onda Sinj, skandirali bi mi «Jovo, Jovo», cilo ono grotlo... Stvarno san in se trudia dat sve. Ja u košarci tražim najviše jedan korektan odnos. To san tamo ima i stvarno sam igra emocijama za taj klub. Tako da su mi Sinj i Alkar i Maligani ostali kao nezaboravno sjećanje

- I: Da, uvik je tu neko lokalno rivalstvo na relaciji Split-Sinj, ali svi bi ovdje htjeli da imamo na Gripama ozračje ka šta je gori, di ima ljudi koji dišu za klub, da je pozitivna atmosfera oko kluba i tako...
J.M: A bilo bi dobro da opet bude tako ovdje, ali triba prvo bit rezultat da ljudi dođu. Meni je žaj, osjećam da je ovaj klub osta sam, da nema više potpore ka prije.

- I: Evo lani je prodano samo negdje 13 pretplata...
J.M: Ma znaš da mene srce boli zbog takvih stvari, reka san da sam dosta emotivan oko toga... Vidim Maligani dolaze na svaku utakmicu, njih 1000... Evo, sićaš se onog urnebesa kad su usli u A1 ligu, pisalo je u Slobodnoj. Ja san onda bia u Portugalu, ali pratija san



- I: Evo sad kad smo obradili ove službene teme, jel ti znači što ime «Lily Marlen»
J.M: Lily....?

- I: Marlen
J.M: Ne znan...stvarno

- I: Diže se dosta prašine... ta djevojka ti je na repu
J.M: hehe

- I: Znamo svi, zagrijana je, sve šta napiše završava s komentarom o Joci, poručuje drugim curama da te se klone, ruke dalje
J.M: Ma to neko zafrkaje

- I: Ovo se čini ozbiljno. Što joj poručujes?
J.M: A nek se javi. Glupo mi je ono anonimne poruke, pa ti trebaš pitat «ko je», pa ona «pogodi», pa te igre za malu dicu... Reci ko si, šta si, di si, dođi, popit ćemo kavu, da se radi o bilo kome, o bilo čemu, da mi dođe neko s ulice, neću ja reć nikad «biži od mene, šta ti radiš ovdi», iman jedan normalan odnos s ljudima. Pa i otac mi je bia i osta ono čovik iz naroda.



- I: Pratiš li Splićanku?
J.M: Pa da budem iskren ne. Takva je situacija, utakmice su nam obično u isto vrime, gostovanja i tako to ide. Prije sam gleda rukometašice i vaterpolo i tako to. Trenira san prije plivanje, 7 godina, bia san prvak Hrvatske na 200 m prsno. Trenirala me Đurđica Bjedov, to je jedina naša splitska olimpijka koja je dobila prvenstvo, mislim da je to zapravo bilo na nekoj Olimpijadi 60-ih godina.
Subotom se sve dešava manje-više, imaš utakmice i ne stigneš... Ne pratiš baš plivanje, vidim ja, moraš se tu bacit

- I: Ma pratim uži krug sportova gdje sam specijaliziran, pogotovo za žute. Posebno mi je drago o Splićanki pisat jer to nitko drugi ne radi...
J.M: Nije nego ti se sviđa koja od njih, priznaj

- I: Hahaha a moram ih pohvalit. Samo žaj mi je šta se i tamo skupi samo negdje 20 ljudi...
J.M: Pratio sam ja njih prije, '87-'88-'89 još u vrime kad je sve bilo pod jednim klubom, otac mi je bia trener ženskog kluba Jugoplastika, tad sam ja bia pionir, ta mi je generacija bila super, dobro se igralo i osjeća se neki «vibe», bio je dobar štimung

- I: Znači ponosiš se plivanjem, ha?
J.M: Plivanje ti je dosta dobar sport jer ti da temelj za druge sportove, razvije ti tijelo. Tako sam posli ima prednost kad sam otiša u košarkaše... Kad si sportaš živiš od tijela i moja preporuka roditeljima je da djecu prvo šalju u plivanje. Ne samo zbog tjelesnog razvoja nego i zbog karaktera. Kad ti skočiš u onu prugu ti si sam. Nemaš ni mamu ni tatu ni trenera – nikoga. Ti si sam! I sam se boriš svom svojom snagom protiv onoga drugoga, tu razvijaš sportski karakter. Npr. u tenisu imaš neku publiku, ali u bazenu si izoliran, igra tvoja volja i to je to.



- I: Želiš li ostati u žutima?
J.M: Želim. Ovo sam dugo htio i doma je najlipše. Vanka si uvik stranac,a doma je uvik bolje, i u pobjedi i u porazu. Ne bi se sad volia nametat na sva zvona «Oću ostat, oću ostat». Ako budu od mene tražili, ja ću to učinit. Sretan sam što sam ovdje, dugo sam radio za to

- I: Mogu zamislit sreću kad si potpisa za žute?
J.M: Uff.... bia san baš ono sritan

- I: Eventualni trenerski posao poslije karijere?
J.M: Za sada ne znam. Volio bih šta duže trajat ka igrač. Sviđa mi se, prvo zbog zdravlja, a onda i zbog kulture. Igra san u Sloveniji, Portugalu, naučio nešto o tim zemljama, o kulturi, jezik...jedan jezik više-jedan čovik više. Nije sve u sportu samo u zarađivanju para, ovo je i bitnije. A eventualno kad bi bia trener, volia bi bit trener mlađih kategorija. Nešto više me ne interesira.

- I: Pa to je zapravo i ključno područje, samo danas se gleda kratkoročno
J.M: E, danas je obrnuto kod nas. Od oca sam naučia da najbolji treneri ne bi smili radit u prvim ekipama, nego u kategorijama kadeta i juniora. Tako je to funkcioniralo u Jugoslaviji i Americi prije. Poslije ti trener nije ni bitan ako su ti dotad usadili discipinu i osobnost, karaker, da živiš za klub. Danas najmlađe daju trenerima početnicima. Dok se oni snađu prođe 5-6 generacija koje nisu naučile ono što su trebale.

- I: Dobro kakav je Joca Manović kad nije na parketu? Što se sluša, gdje se izlazi...
J.M: A na prvom mjestu mi je dalmatinski melos. Oliver, sve od njega, Tedi Spalato... za to sam nostalgično vezan. Kad čuješ to, Daleka obala i slično, nešto proradi u tebi ako si odavde. Stranu muziku ne, ali dobar mi je rock osamdesetih. Izlazim di i svi drugi...Tribu, Opatija, O'hara. Mada danas ni ne mogu puno izlazit, ujutro su treninzi, ostaje jedino subota , ako posli utakmice još nisi umoran. Nekad ono budem iscrpljen pa ne mogu plesat, a onda mi je glupo samo sjedit u disku. Ne pijem ništa, čisto mi se drago razveselit na podiju. Nisan tip šta sidi u kantunu i gleda šta prolazi i ta splitska posla haha

- I: Splitski karakter... gleda si Malo misto, likovi ka da su izvađeni sa naših ulica
J.M: Ma naravno...Likovi su baš preslik, tako je uvik bilo...

- I: Ok, evo stigli smo polako do kraja...Opalit ću još 2 fotke
J.M: Probaj uvatit šta iza, da uljepšaš kadar.

- I: Hvala ti puno za intervju. Poslat ću ti ga. Pozdrav i vidimo se
J.M: Bok









"Free at last, they took your life,
they could not take your pride..."

srijeda, 09.05.2007.

Zbogom, Joca

Danas sam čuo nešto užasno. Nezamislivo. Nešto u što još nisam spreman povjerovati... Našeg Joce više nema. Jovan Manović ubijen je u Beogradu.

U ovakvim trenucima je najteže pronaći riječi. U meni se miješaju tuga, praznina, ljutnja i sjećanje na igrača koji nije bio tako velik rastom, ali zasigurno je srcem bio pravi pravcati "centar". Sve riječi zvuče mi isprazno, otrcano, već viđeno, nijedna nema snagu opisati ono što želim reći. Želim pitati "kako? zašto? zašto baš on?" ali na to pitanje neću dobiti odgovora. Ne znam zašto se to dogodilo. Znam samo ono što osjećam... I vjerujem da nikome neće biti lako kad ovo čuje...

Joca me je lani osvojio karakterom i temperamentom čim sam ga upoznao. Doslovce je živio za žuti dres i grad Split i ljubio je ovo dvoje iznad svega. Njegova najveća želja u životu bila je obući žuti dres, što je pokušavao svake sezone iznova, iako se mnogima nije sviđalo njegovo ime. Bio je uporan i gonjen ljubavlju i željom, ispunio je svoj san...drago mi je da je to doživio. Trebali ste ga čuti dok govori o svom dresu. I kad je odlazio iz kluba lani na ne baš ugodan način, rekao mi je samo: "Ja se žutog dresa neću nikad odreći". Život je okrutan i često nam uzima drage osobe, Joca je otišao 4 dana prije svog rođendana...

Otišao... Još mi ta riječ bolno bode uši. Ne mogu prihvatiti da više neću s njim ćakulati ispred Dežbjega. Ne mogu vjerovat da Crva više nema. Bio je dobar čovjek. Tim više me boli.

Ja ne mogu ništa više reći. Uzdajmo se u Božju providnost i nadam se da je Joci sada bolje nego nama ovdje, koliko god to bilo teško za čuti. Vjerujem da je njegov pogled ka Gripama koje je toliko volio sada uprt iz nebeskog pravca... Joca, falit ćeš mi. Bio si dobar prijatelj.



počivao u miru...


Jovan Manović 13.5.1977 - 9.5.2007.
+

utorak, 08.05.2007.

Kako protiv Cibone

S obzirom na to da smo u poprilično napetoj utrci sa Zagrebom u kojoj nažalost zaostajemo, Split svoju šansu mora potražiti gdje je nemoguće. Htjeli mi to ili ne, izgleda da nam samo pobjeda protiv Cibone daje šanse za treće mjesto u doigravanju, pod uvjetom da sve drugo osim Zadra dobijemo. Stoga nas jasno zanima kako će Žuti koncipirati igru na Gripama protiv Vukova.

Preko jednog umirovljenog KGB-ovca koji radi honorarno po jeftinoj cijeni (popust na količinu), došao sam do planova iz najstrože čuvanog sefa za koji ključ imaju samo Piksi i Skansi. Evo kako su se Žuti pripremili za Cibose, pokrivši ama baš sve slučajeve u napadu:


SITUACIJA 1:

Cibona je postavila 2-3 zonu. Anzulović čeka reakciju Splita. Plan je dodati loptu Ayusu koji će opaliti tricu iz pozicije na kojoj se nalazi.



SITUACIJA 2:

Cibona sad igra 1-2-2 zonu. Stipanoviću i ekipi je prostor bitno reduciran, a Anzulović očekuje krilna optrčavanja Splićana koja će zaustaviti izvježbanim manevrima. Plan Splita je dodati loptu Ayusu koji će opaliti tricu iz pozicije na kojoj se nalazi.



SITUACIJA 3:

Nezadovoljan zonom, Zula naređuje da se igra obrana čovjek-na čovjeka. Svi splitski igrači su ukroćeni, Ayuso je dobro čuvan. Plan Splita je dodati loptu Ayusu koji će opaliti tricu iz pozicije na kojoj se nalazi.



SITUACIJA 4:

Split je ukrao loptu i na kontru Cibone odgovorio svojom kontrom. Ispod koša je stanje 3 na 1, međutim šuter Splita se nije stigao priključiti napadu. Plan Splita je smiriti loptu, mirno sačekati Ayusa da dođe u napad, dodati mu loptu pa će on opaliti tricu iz pozicije na kojoj se nalazi.



SITUACIJA 5:

Ayuso je na klupi. Play treba napraviti fintu kao da će poslati loptu na centra, ali zapravo dodaje Ayusu na klupi koji sa stolice sigurno pogađa tricu. Centar koji nije na parketu je zato vrijeme na picku i pravi mu blok.





SITUACIJA 6:

Ayuso je ozlijeđen. U tom slučaju težište igra treba prenijeti na Barkleya koji će 3 puta pokušati predriblati sve protivničke igrače i onda položiti preko 6 ruku. Ukoliko su tu 4 ruke, a ne 6 akciju ponavljati sve dok mu 6 ruku ne zasmetaju ili dok se ne približi istek napada.






Pa sad nek si oni misle

nedjelja, 06.05.2007.

Tajno oružje protiv Zadra!

Dakle posve je jasno da se u nadolazećoj polufinalnoj utakmici juniorskog prvenstva Hrvatske Splićanka nalazi u nezahvalnoj poziciji. Inferiorni smo centarski, inferiorni smo bekovski, nedostaju Zovko i Kardum, ali ono čega se najviše bojimo je Marija Vrsaljko. Riješiti problem Marije Vrsaljko značilo bi riješiti dobar dio utakmice.

Stoga je stručni analitički specijalizirani tim KK Split Newsa u kooperaciji sa vanjskim stručnjacima čija ćemo imena ostaviti anonimnima radi zaštite njihova ugleda na osnovu dugog promatranja i istraživačko znanstvenog rada uspio koncipirati akciju koja bi trebala Splićanki donijeti odlučujuću prevagu.

Akcija se zove "tunel".

Donosimo vam dijagramski prikaz spomenutog konačnog oružja - Centralni lik je naš playmaker, preporučamo Tinu Toussaint zbog brzine, kontrole lopte i što je najvažnije nizine.

Dakle, na slici vidite Splićanku u napadu iz dramatične ptičje perspektive. Naše su ove Žute. Tako je. Plave Zadranka se nalaze u 2-3 zonskoj formaciji. Primijetite stajališta Marije Vrsaljko i Tine.



Naš play viče: "Tunel!" i akcija kreće. Četiri suigrača (preporučamo snagatore Domljanku, Elenu, Pažanku i taj kalibar) uliječu unutra u prostor i postavljaju se na liniju ruba reketa.



Došavši na odredište, igračice postavljaju blokove i time otvaraju slobodan koridor za našeg playa.



Naš play koristi priliku i ulijeće tim pravcem pravo u prostor. Protivnice i da mogu neće reagirati jer ispred našeg playa nalazi se dva metra visoka Marija Vrsaljko u čiju se intervenciju pouzdaju.




Međutim, tu dolazi do drastičnog preokreta kada mala Tina u punom trku prolazi između nogu Marije Vrsaljko i zabija koš.





Očekivani slijed događanja jest da se nakon toga Zadranke ostavljaju košarke, a naše idu u finale.


20.5. na trenerskoj akademiji seminar o ovoj akciji održat će priznati ekspert Ivica Skelin.

subota, 05.05.2007.

Čudesni Ayuso u porazu od Zagreba

Ovu utakmicu valja okarakterizirati kao ludilo. I to kravlje. Toliko čudnih odvijanja, sreće i jako malo pameti u glavi nisam odavno vidio. Nažalost nije problem što su Žuti izgubili nego što su izgubili s 8 razlike. Da smo izgubili sa -7, sad bismo bili zadovoljni...

Počelo je napeto, sa izmjenama vodstva i rezultatom u egalu. Nakon trice Rudeža za 6:7 Zagreb uzvraća serijom 12:0 a naši pokazuju potpunu ofenzivnu i defenzivnu impotenciju. To je prekinuo Ayuso tricom s 8 metara, a on je dominirao cijelom utakmicom... o tom nešto kasnije. Na kraju prve četvrtine je i zabio tricu s centra za 31:28.
Žuti su se trgali da stignu Mrave i zaista, Rudež i Barkley su uspjeli poravnati rezultat, međutim do kraja poluvremena iako je Split parirao u skoku (17:17) Zagreb se ponovno odvojio, na 56:47.

Ayuso nas nakon toga primiče, ali u 34. ulazi Lozančić i Žuti padaju. Ayusova tehnička pri 65:57 zbog prigovora nimalo ne pomaže. Zagrebaš zakucaju iz tehničke, Ayuso se iskupljuje tricom, ali oni i na to odgovaraju tricom. Izgledalo je to kao gad psihološki udarac, Žuti gube 72:60.

No, dvije trice Ayusa i Split je vrlo brzo natrag na 83:82. Trnsko se ustalo i pljeskalo Portorikancu. I kako smo izgubili 99:91? Problem je bio što smo cijelu utakmicu igrali na tešku individualu... Svaki koš nastajao je nakon što bi se Barkley ili Ayuso zaletjeli među njih četvoricu ili nakon što bi Ayuso ili Rudež tukli neke trice... E pa kad se u zadnjoj minuti odlučivalo, petorka se i dalje zabavljala show programom umjesto da pokaže malo discipline. Barkley je bio na rubu živaca toliko da je dopustio da njegova frustriranost dovede u opasnost rezultat ispod 8 razlike. Bitnije mu je nabit balun na suprotni kraj dvorane u bijesu kako bi svi svatili da je ljut i time riskirat tehničku od činjenice da mi zbog toga možemo bit zacementirani na četvrtom mjestu.

Ayuso je djelovao kao košarkaški mag, 41 poen, šut za tricu 8/12, i to trice sa 8-9 metara, iz padova, preko ruku... Nisam pobornik tog riskiranja i brčenja, ali svaka mu čast, čovjek je uspio. Nema se što reći, publika u Trnskom je jasno dala svoj komentar. Nakon njega je najbolji kod nas bio Rudež sa 16 poena i 6 skokova (izašao s 5 osobnih 5 minuta prije kraja) te Stipanović s 14 poena i 11 skokova.

Subotić: "Tvrda utakmica, loše smo odigrali u obrani, tu sam potpuno nezadovoljan, primili smo 56 poena u prvom poluvremenu. U četvrtak su na treningu bili samo sedmorica, Ayuso je imao otpust zbog osobnij razloga proteklih 7 dana. Čestitam igračima na požrtvovnosti."


Sad smo mi Zagreb po koš razlici u međusobnim ogledima na nuli. Odlučivat će sveukušna koš razlika u kojoj su oni trenutno ispred nas.

utorak, 01.05.2007.

Dino, nismo te zaboravili

Nekako mi se omaklo ovih dana čestitati rođendan Dinu Rađi! Jest da nismo baš najzadovoljniji nekim stvarima oko njegovog mandata, ali to ne znači da ga ne volimo... Dino, i dalje si u našim srcima legenda kluba. S malim zakašnjenjem, sretan ti 40. rođendan!