Marketing
Zbogom, Joca
Danas sam čuo nešto užasno. Nezamislivo. Nešto u što još nisam spreman povjerovati... Našeg Joce više nema. Jovan Manović ubijen je u Beogradu.
U ovakvim trenucima je najteže pronaći riječi. U meni se miješaju tuga, praznina, ljutnja i sjećanje na igrača koji nije bio tako velik rastom, ali zasigurno je srcem bio pravi pravcati "centar". Sve riječi zvuče mi isprazno, otrcano, već viđeno, nijedna nema snagu opisati ono što želim reći. Želim pitati "kako? zašto? zašto baš on?" ali na to pitanje neću dobiti odgovora. Ne znam zašto se to dogodilo. Znam samo ono što osjećam... I vjerujem da nikome neće biti lako kad ovo čuje...
Joca me je lani osvojio karakterom i temperamentom čim sam ga upoznao. Doslovce je živio za žuti dres i grad Split i ljubio je ovo dvoje iznad svega. Njegova najveća želja u životu bila je obući žuti dres, što je pokušavao svake sezone iznova, iako se mnogima nije sviđalo njegovo ime. Bio je uporan i gonjen ljubavlju i željom, ispunio je svoj san...drago mi je da je to doživio. Trebali ste ga čuti dok govori o svom dresu. I kad je odlazio iz kluba lani na ne baš ugodan način, rekao mi je samo: "Ja se žutog dresa neću nikad odreći". Život je okrutan i često nam uzima drage osobe, Joca je otišao 4 dana prije svog rođendana...
Otišao... Još mi ta riječ bolno bode uši. Ne mogu prihvatiti da više neću s njim ćakulati ispred Dežbjega. Ne mogu vjerovat da Crva više nema. Bio je dobar čovjek. Tim više me boli.
Ja ne mogu ništa više reći. Uzdajmo se u Božju providnost i nadam se da je Joci sada bolje nego nama ovdje, koliko god to bilo teško za čuti. Vjerujem da je njegov pogled ka Gripama koje je toliko volio sada uprt iz nebeskog pravca... Joca, falit ćeš mi. Bio si dobar prijatelj.
počivao u miru...
Jovan Manović 13.5.1977 - 9.5.2007.
+
Post je objavljen 09.05.2007. u 22:04 sati.