srijeda, 30.05.2007.

Kraj... ili možda početak

Došlo mi je da plačem... Samo ne znam da li od tuge ili od ponosa... porazu usprkos

Prvo je red da nakon svega čestitam Ciboni - jer sportski je priznati poraz, a Split je uzor sportskoga grada. Ova utakmica iako je obilovala grubim prekršajima ipak nije prošla u tonu ovih prošlih...


A sada ja ne znam što bih rekao... Ja koji sam navikao laprdati ovdje ostajem bez teksta. Htio bih što prije prokomentirati najčudesnijih 8 sekundi u povijesti košarke, ovo je ravno onom košu Ginobilija protiv Srbije za zlato...

Ja nemam riječi... Sudbina...


Idemo brzinski kroz utakmicu. Na startu uobičajeni povuci - potegni, Rudež i Barkley su nas održavali tricama, jedna lijepa akcija iz kontre dogodila se kad je Perić vješto primio balun ispod koša i iza leđa plasirao asist Stipanu za zakucavanje - Split je vodio nakon trice Ayusa 16:23. Do kraja prve četvrtine 22:26.

Ayuso i Kedžo dobro otvaraju drugu četvrtinu, Kedžo glumi Vujčića po svome, i to uspješno, ali Cibona nas ipak sustiže... Wright je pravio puno problema našoj tada slaboj unutarnjoj obrani. Cibona je vodila, Rudež zakucavanjem poravnao, ali na poluvremenu ipak minus 3 - 48:45.

Mislio sam da će to motivirati Žute da daju gas od početka - dogodilo se suprotno. Cibona nas je uhvatila na lijevoj nozi i uskoro su imali 8 poena prednosti, naši bekovi su imali problema sa šutom. Stipanović je skupio 4 osobne i stoga smo bez njega bili još krhkiji u obrani. Negdje nakon Krasićeve (tko će nego Krasić) namjerne pogreške na Kedži počeli smo se uzdizati polako, na nesreću je Perić u velikoj želji dva puta faulirao protivničkog igrača dok je ovaj polagao. Hrvoje je bio lud, napaljen. Ipak, falio je tricu, i on i Ayuso, a Ayusu je na kraju treće četvrtine ispao balun iz ruku u zadnjem napadu. 71:64 za Cibonu, ali nada je živjela dalje...

I zaista, Barkley otvara tricom, pa tricu šiba i Ayuso i splitski kraj dvorane je na nogama. Zagrebačkom dvoranom se orilo "Ajmo Žuti!" 71:70! Nakon toga hladan tuš - borbeni Stipan dobio je petu. Sva težina na leđima Jure Loznačića.

Ayuso gubi balun, Cibosi na 76:71, fenomenalni Rudež ubrzo pogađa tricu, 78:75. I tada Perić za 78:77.

Barkley gubi balun.. Wishniewszki to kažnjava, 80.77.

Pri 80:79, 49 sekunda do kraja Barkley pravi tehničku. Perić spašava stvar iznuđivanjem faula u napadu! Barkley u napadu izborio 2 slobodna i iskupljuje se za grešku od maloprije. Kus zabija za 2.

15 sekunda do kraja, 82:79. Treba nam trica.



Ayuso je prešao centar. Pokušava prodriblat čuvara i pucat tricu, ovaj ne da.
Pokuša ponovno, ovaj ne da...

I tada je Ayuso napravio nešto........nešto.... ne znam što je to.

Kao da mu je dosadilo driblat i ravodušno je opalio skoro sa centra.



Nisam u životu vidio da igrać s OSAM SEKUNDI na satu opali tricu sa centra tek tako... u utakmici koja odlučuje o finalu.


Prvi instikt bio mi je šok....


LOPTA ULAZI!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!



Od tog čovjeka ja ne znam što se sve ne može očekivati... Dvorana na nogama, purgeri mu plješću.


Produžetci... još samo 8 sekunda...
Dobro je krenila obrana... Kus se zaletio na polaganje usred naše zone... LOZANČIĆ MU LIJEPI BANANU!!!!!! Jure, legendo!


3 i po sekunde do kraja utakmice... još malo, Žuti, još malo...
Lopta je tamo negdje... dolazi do Warrena... Warren iz daljine, iza 6,25 puca iz očaja, čuje se sirena...


Čula se i mrežica...

Koš.



Cibona je u finalu. Nevjerojatno. Najdramatičnija triler završnica koju sam ikada gledao.


Press konferencija. Piksi je bio potresen, vidilo se na njemu da bi najradije zaplakao. Kujundžić još u šoku, samo Anzulović suvereno ulazi unutra, a novinari ga dočekali kao aždaje...
"Zula, je li još uvijek misliš da je Zagreb teži protivnik od Splita?"

Zula kaže da i ostane živ, a Piksi mu se nasred press konferencije nasmije od uha do uha. Piksi kralju...

Neki novinar je pitao Zulu je li uopće bio isplaniran napad Cibone... Zula potvrdi. Novinar otkriva da je to malo jači plan kad se kus zabio na polaganje usred zone Splita.
Zula kategorički "odbije otkrivati svoje taktičke zamisli (!) uoči utakmice sa Zadrom".
Iz prvog reda sam mu navuka osmijeh.




U svakom slučaju, ovo je utakmica koja će još dugo boliti. Na ovaj način izgubit to je nešto što ti da osjećaj da jednostavno nemaš nikakvog utjecaja. Kad ni onaj čudesni šut Ayusa ne spasi stvar, što reći... Čestitke Ciboni, ali mi u finalu navijamo za Zadar!



Žuti, borili ste se i dokazali da ste svaki pojedini dostojni Žutog dresa. Svaka vam čast i hvala vam što ste dali srce i dušu za naš klub. Ponosni smo na vas! A nismo osjetili ponos još od 29.1.2005., kada je šaćica juniora učinila jednu vrsta čuda na našim voljenim Gripama...


I za kraj, Slobodan Subotić... Piksi, oprosti. Došao si u vrijeme općeg rata uprave i novinara, svi smo bili na svojim stranama... Ipak, pokazao si se kao vrstan trener. Koliko god da se neslagao s nekim tvojim idejama, nije ni važno - sve pada u vodu nakon ovih utakmica kada smo svi vidjeli i tvoje znanje i to koliko ti ovo sve znači. Nesumnjivo je da si imao velikog utjecaja što su se igrači preobrazili iz najvećih gubitnika NLB lige u najveće borce Lige za prvaka. Piksi hvala ti. Ja se trudim uvijek priznati kad pogriješim (khm khm reći će sada publika sa bloga), i sada moram reći da sam se prevario u vezi tebe. Piksi, želimo te i dogodine. Vidio sam ti na licu da ti Split znači. Piksi, ostani.

Ayuso, klasa si... i tebe sam kritizirao, ali ove utakmice brišu sve grijehe... Periću, u tebi još gori žuto srce.... Rudežu, koliki si samo put prevalio ove sezone od onog rihog početka... Stipane, osvojio si naša srca u dva dana... Ma svi vi Žuti, stvarno se ponosimo vama. Nastavite tako i dogodine, mi ćemo biti uz vas. Novi vjetar puše na Gripama, vjetar nade i promjene... Neka nas ponese...



AJMO ŽUTI ! ! ! ! !