nedjelja, 29.04.2007.

Lako preko Borika

Školski, lijepo, uredno... Žuti su dobro odradili posao jučer na Gripama. Borik je nagazna mina, srećom, na nju će naići neka druga žrtva. Prošla sezona nije se ponovila, Žuti su dobili 76:59!

Sama utakmica je bila dosta monotona i jednosmjerna. Veće uzbuđenje izostalo je i u trenucima lomljenja utakmice. Borik jednostavno nije imao rješenja za ovu utakmicu, djelovali su podosta izgubljeno, posebno na kraju utakmice. Ne može se reći ni da su naši nešto pusto briljirali, Perić je šutirao 0/7, Ayuso je ponovno dosta forsirao s lošim ishodom, ali iskupio se s par dobrih razigravanja i osvojenih lopti. Mene osobno dojmili su Stipanović, borben kao i uvijek, Rudež koji je sve sigurniji u sebe te Ćosić kojeg sam dosad jako malo gledao i nije tada pokazao svoje igračke kvalitete koje su jučer došle do izražaja. Osobno smatram da su Stipanović i Rudež osovina na kojoj treba dalje graditi ekipu.

Strijelci: Delaš 6, Kedžo 15, Rudež 8, Ćosić 9, Lozančić, Siriščević, Stipanović 5, Gjuroski, Perić, Barkley 7, Ayuso 26, Šoda
SKok: Rudež, Stipanović 6
Asisti: Ayuso 4
Osvojene: Ćosić 4
Blokade: Stipanović 2

Bravo Žuti!

subota, 28.04.2007.

"Hvala ti, Nato"

Dozvolite mi da umjesto prepričavanja utakmice koja je izgubljena preogromnom razlikom (samo ću usput pohvaliti malu Miu Bogdanović) odvojim trenutak da se posvetim jednoj stvari koja je trenutno upečatljvija za Splićanku.

Očekivao sam već dugo da će doći ovaj dan, ali ipak je i mene iznenadio. Ovo je bio posljednji put da smo gledali Natašu Šustić u žutom dresu.

Nikolina se već oprostila od kluba, ozljeda ju je primorala na to da ne može otići iz kluba skupa sa sestrom. Nataša je obećala da će se boriti u posljednoj utakmici i da se želi dostojno oprostiti. I doista, jučer je odigrala izvrsnu utakmicu ubacivši 16 lijepih poena, igrajući atraktivno, solidno i u razigravanju i u šutu i u prodoru. Kapetansku traku nosila je zasluženo i dostojno do samog kraja. Način na koji je igrala u svoje zadnje dvije utakmice čini da nam bude još više žao što odlazi...

U cijeloj Splićanci nitko se nije toliko posvećivao košarci kao sestre Šustić. Košarka je za njih doručak i ručak i večera. Nitko se nije mogao mjeriti s njima niti po pitanju samodiscipline, ni upornosti niti ljubavi prema košarci, a posebno su tjerali na respekt njihovi sedmosatni treninzi preko ljetnih praznika. Kad sam prvi put pogledao Splićanku, odmah su me osvojile pristupom igri. Postale su sinonim za žuti dres: svaki put kad bih s nekim sa strane razglabao Splićanku, počeo bi razgovor: "Ček, Splićanka, jel to onaj klub s one dvi blizanke?". Moram priznati i ne krijem to, bile su moje omiljene Žute.

Taman kad sam smišljao naslov za ovaj tekst, Boran mi je poslao poruku da u njegovo ime stavim na blog "Hvala ti, Nato." Stavio sam to u naslov, to je nešto što će još ljudi htjeti izreći.
Nedostajat će nam. Nikolina se ostavlja košarke definitivno i odlučuje se posvetiti u potpunosti svom studiju, dok će Nataša izgleda krenuti put Omiš Studenca. Dobro za nju, ona ipak nije za A2 ligašku razinu. Ono što sestre ostavljaju za sobom ćemo pamtiti, novu inačicu njih čekat ćemo još dugo. Više od pola dosadašnjeg života dale su žutoj boji na način koji nam neće izblijediti iz sjećanja, a ovaj klub više nikad neće izgledati isto, niti će, barem meni osobno, biti isti doživljaj doći u dvoranu bez njih na parketu. Mnoge su dosada odlazile iz našeg kluba, ali malo koja se od njih usudila sanjati Natin san o košarci. Bliskama je košarka, kako bi rekli Ameri, "bigger than life". Pozdrav, Šustićke, sretno vam dalje! Gajimo nadu da ćemo vas opet jednom vidjeti u svetom žutom dresu... Hvala ti Nato, hvala ti Nike!



"Odlazi cirkus iz našeg malog grada,
širokim drumom što izlazi na most..."

Protiv Borika

Večeras, Gripe, 19 h - stiže opaki Borik koji nas je lani koštao onog zadnjeg trunka ugleda koji nam je ostao. Sada je red da damo Indijancima što ih ide, s punim respektom prema ekipi koja je oborila i Zadra. Borik je sve samo ne bezopasan, i na to će Žuti morati pripaziti.

Neće igrati Barkley zbog povrede noge. Stoga će odgovornost playa pasti na Carova leđa, a ja se nadam da ni Ayuso neće kao zadnji put.

AJMO ŽUTI!

petak, 27.04.2007.

Oproštajna utakmica

Dođite u 20.30 na Gripe na utakmicu Splićanka - Agram i ispratite Natašu Šustić u njenoj oproštajnoj utakmici.
Mateo, mali o' statistike

ponedjeljak, 23.04.2007.

Fotografije iz Crikvenice

Evo izabranih scena sa prvenstva. Photos brought by Kardumica™, all rights reserved ©®


Pogled s prozora hotela...



Ovo vam je taktički razgovor na sponzorskoj lokaciji, da ne bi vi mislili da cure slučajno gube vrime po kafićima...



dnevno bandažiranje... Ja medicinar pa mi Grgin ukrao posao... i sad vi studirajte 6 godina medicinu...




Domljanki je sladoledar kao jednom od heroja zadnje utakmice ponudio ugovor o reklamiranju sladoleda od čokolade... A Bepe se samo gura u kadar



"Stanje u državi je jako složeno...unutarnji i vanjski neprijatelj itd. itd..." Govor uoči kandidature g.Grgina za novi mandat



Miše ne voli da ju se zove prezimenom... Molim upamtite to i zaboravite na njeno ime



"Daj Elena baci tu statistiku, j.... ti ko ju napisa... Di mi je 10 asista..."


"Kardumice, prekini me snimat ili ćeš ti vidit svoga...Propast ćeš ka Perunka"


I onda kazu "mrsave, ne jedu"... A vidi ih ovdi - najveće gladnice, zadnje za stolom kad ostatak ekipe već bilda u teretani (čitaj: gubi kuću i imanje na kartama)... Zadnje u restoranu, zadnje u gostioni...


Svaki komentar je suvišan... Aj Eleni ćemo oprostit, odrasla je u Siromašnoj četvrti, ali ovoj desno...


I to ti je snaga naših centara...Pihh...


Pozdrav fotografu i asistentu



Bit će možda još toga...

nedjelja, 22.04.2007.

Split - Cedevita, Sunset liga

Dakle Split je kao što znate doma dobio Cedevitu 89:81. Dobra stvar, jer su nam Zagrepčani konkurenti, i dobra stvar što je Perić opet dobro odigrao s 20 poena i 6 osvojenih lopti. Nekako ga je čudno gledat kako starta s klupe, ali dobro... Bitno da je Pere riješio utakmicu još jednom, a ne smijemo zaboraviti ni Stipanovića: 18 p, 6 sk i 3 osvojene. Zato je Ayuso uprskao katastrofalnim šutem 4/17... Larry, nemoj forsirat kad ne ide. Barkley je isto bio sumnjiv... Ljudi nemojte igrati za menadzere nego za tim. Žuti su prije zadnje četvrtine vodili i 19 razlike, ali na kraju su popustili, srećom ne previše

A za ljubitelje sunset lige, u postu od četvrtka simpa je stavila komentare sa statistikama finalnih utakmica

Splićanka ide dalje!

Bilo je dramatično, bilo je šokantno. Bilo je uzbuđujuće i bilo je napeto, ali definitivno nije bilo za ljude tankih živaca. Ono što je najvažnije je da je ipak sve završilo happy endom: Splićanka se plasirala na finalni turnir juniorskog prvenstva!

Bio sam s Žutama sva tri dana u Crikvenici i stoga krećem u priču o tome kako su naše uzdanice uspjele ispuniti primarni cilj... Mali dnevnik o ova 3 dana

Kako je sve počelo...

Negdje oko 3-4 sata popodne aterirala je naša ekipa u hotel Internacional. Smještaj je bio dobar i adekvatan, osoblje ugodno, hrana dobra, sasvim pristojni uvjeti. Odmah su upoznate s točkama dnevnog reda, svako kašnjenje se ne tolerira, disciplina na razini. Kratak sastanak ekipe i drito na prvu utakmicu, protiv Vodica!

Sama utakmica odigrala se u dvorani koja je sve samo ne košarkaška. Tamo bi se jedva i trešete mogle igrati: Sparno, bez ventilacije, bez semafora na obje strane, a i ovaj jedan je nepouzdan, zastarjeli manji semafori za sekunde napada koji nisu po propisima, a parket je priča za sebe... Lopta od njega odskače kao i od živog blata.

Taktika protiv Vodica bila je igrati čovjeka u početku i koristiti našu visinsku prednost i centre kao glavni adut. Na nesreću, protivnice su imale nevjerojatno uspješnu šutersku večer, baš kao i u Splitu: na trenutke sam stvarao teoriju da im lopte imaju oči i vlastitu volju: svaki šut iza linije 6,25 im je ulazio, bez obzira koliko nespretno bio bačen. Žute su u agoniji gledale kako im protivnice odmiču, nakon prve četvrtine 15:22 došlo je do još većeg minusa, 18:35 tri i po minute prije kraja prvog poluvremena. Serijom 7:0 Splićanka tada ipak ublažava minus. Tea je igrala pod ozljedom, ali nije bilo pomoći protiv Bačićke, čak ni uz zonu. Početkom drugog poluvremena Žute brane 7-8 napada zaredom, ali ne uspijevaju to realizirati u konkretno vodstvo. Suđenje je pak posebna priča, suci su se pokazali nekompetentnima, na obje strane propustili su suditi niz nošenih, duplih, koraka i sl... Utakmica je završila debaklom 43:70. Izgledalo je kao da je ovo prvenstvo već riješeno, i samo čudo nas je moglo spasiti. Obrve su se svima još spustile nakon vijesti da je Montmontaža isprašila Riječanku 77:50.

Splićanka - Vodice 43:70 (15:22, 9:13, 7:19, 12:16)
4 Patrlj - 4 p, šut 2/6, 1 sk, 4 osv, 2 izg, 1 op
5 Buzov - 4 p, šut 2/9, 2 sk, 1 as, 1 osv, 4 izg, 2 op
6 Bogdanović - 2 p, šut 1/6, 2 sk, 2 izg
7 Babić - šut 0/2, 1 as, 2 osv, 1 izg
8 Domljanović - 5 p, šut 2/4, slobodna 1/2, 4 sk, 1 osv, 3 izg, 1 bl, 2 op
9 Miše - 4 p, šut 2/6, 3 sk, 1 as, 5 osv, 2 izg, 2 op
10 Pažanin - 12 p, šut 5/12, slobodna 4/4, 2 sk, 1 as, 1 osv, 6 izg, 1 op
11 Parunov - 3 p, šut 1/7, slobodna 1/2, 8 sk, 1 osv, 2 izg, 1 bl, 1 op
12 Zovko - 0 p, šut 0/6, 6 sk, 1 izg, 2 op
13 Paladin - 7 p, šut 3/5, slobodna 1/2, 4 sk, 2 osv, 2 bl, 1 op
14 Ruščić - 1 op
15 Kardum - šut 0/2, 3 sk, 1 izg


Prva pobjeda

Ako ništa, negativne atmosfere nije bilo. Žute su odlučile početi novi dan bez psihičkog samoubojstva. Mislilo se ozbiljno, srogi odmor prije utakmice u 14 h, međusobna potpora. Atmosferu je podigla i ceremonija primopredaje rođendanskih poklona o čemu neću izvjesnije govoriti jer neki detalji nisu za javnost. Nova utakmica igrala se u novoj i dobro opremljenoj gradskoj dvorani, Riječanki su kao poludomaćinu namjestili najbolje uvjete. U utakmicu su Žute ušle pozitivno i otvorile sa serijom 10:0. Riječanke su se borile dosljedno, ali nisu nikad ozbiljnije ugrozile naš rezultat. 46:58 je na kraju pisalo na semaforu, Splićanka je tu odradila svoj dio posla. Nisu Žute nešto posebno briljirale, napad je mogao efikasnije, ali čak 3 igračice imale su double - double. Ako nešto moram istaknuti, to je onda Tea Buzov i njen nastup dostojan poziva u seniorsku reprezentaciju. Fenomenalnim asistencijama je otključavala obranu Riječanki, a kojim tempom je krenula, imao sam dojam da će ostvariti triple-double. Da su svi njeni pasovi bili ubačeni iz igre imala bi ne manje od 12 asistencija. Mislili smo da zbog ozljede neće biti ona prava, ali Tea je stisnula zube i zablistala kao lani. Aplauz.

Riječanka - Splićanka 46:58 (8:20, 15:17, 11:5, 12:16)
4 Patrlj - 1 op
5 Buzov - 12 p, šut 4/10, slobodna 5/13, 6 sk, 6 as, 5 osv, 5 izg, 1 bl (i to kakva), 3 op
6 Bogdanović - šut 0/4, 2 izg
7 Babić - 2 sk, 1 op
8 Domljanović - 8 p, šut 4/10, 8 sk, 1 izg, 1 bl, 2 op
9 Miše - 4 p, šut 2/11, 1 sk, 2 osv, 3 izg, 4 op
10 Pažanin - 1 p, šut 0/1, slobodna 1/2, 1 sk, 1 as, 1 osv, 2 izg, 2 op
11 Parunov - 10 p, šut 4/14, slobodna 2/2, 13 sk, 1 as, 1 osv, 3 izg, 2 bl, 3 op
12 Zovko - 11 p, šut 3/13, slobodna 2/4, 11 sk, 2 osv, 6 izg, 3 op
13 Paladin - 10 p, šut 2/7, slobodna 6/8, 10 sk, 2 bl, 3 op
14 Ruščić - nije nastupila
15 Kardum - 2 p, šut 1/2, slobodna 0/1, 1 sk, 1 as, 1 osv, 2 izg, 2 op


Deus ex machina

I baš tu stiže neočekivana pomoć: strogu karantenu prekinulo je razglašavanje vijesti: Vodice su oborile Monting! Odmah smo istrčali na hodnik u euforiji dočekati ekipu Vodica čestitajući im na nama spasonosnoj pobjedi. S njima smo bili u izvrsnim odnosima cijelo vrijeme, o čemu ću još kasnije reći par riječi. Na zajedničkoj kavi lica ekipe bila su mnogo vedrija: sutra protiv Zagrepčanki igramo na život ili smrt, ako ništa sami smo kovači svoje sreće. Mislim da sam tek taj dan počeo uviđati koliko su Žute stvarno ekipa u punom smislu riječi...


Dan D

Svanuo je i današnji dan... Mi i Monting smo seniorski ovu i pretprošlu sezonu ostali 2:2, vrijeme je da se pokaže tko je gazda. Lagano se razgovaralo za doručkom, svima su misli bile u utakmici u 10 h. Obje ekipe imaju po pobjedu i poraz, samo jedna ide dalje, ona koja bude imala makar pola koša više. Igramo u crnim dresovima kao i jučer, optimizam u ekipu - u tima smo još neporaženi na turniru. Mala anegdota vezana je uz Ivanu Kardum. U razgovoru je spomenula kako joj se krizma poklapa sa finalom ako ga izborimo. Rekao sam joj u šali da će biti kao Ballack na svjetskome 2002., koji je svoju ekipu odveo u finale, ali sam u njemu nije nastupio. Nisam ni shvaćao da će riječi iz šale biti proročanske...
Ponovno smo u socijalnoj dvorani. Nekako smo smatrali da naša sudbina ovisi dobrim dijelom i o tome kako će Pažanka ući u utakmicu. Dan prije se nije baš iskazala, ali sada smo predosjećali da će biti jaka, borbena, agresivna, baš kao i uvijek kad su odlučujuće utakmice. Žute su stvarno ušle nabrijane u utakmicu.

Otvaramo serijom 6:0. Sudac se pak trudi svojski nategnuti za Montmontažu od samog početka, sudi slobodna ako naša iti pogleda Zagrepčanku. Bar pet blokada čistih kao suza na utakmici bilo je proglašeno faulima. Eleni su izmislili 4 osobne u PRVE TRI MINUTE! Tea radi ekstravagancije, Pažanka je sašila tricu sa osam metara sve one skupa upiru svojski i prva četvrtina završava sa 22:22.

Navlače se tmasti oblaci

Imao sam predosjećaj da će nakon sjajne prve četvrtine krenuti slabo. Nažalost to se i ispunilo, Montingova centarska linija Čilić-Krajačić bila je nerješiva za našu obranu. Nije tu bilo mnogo filozofije - za razliku od naše atraktivne igre i lijepih koševa, Montažerke su igrale na čistu silu i visinu... i vječno zagarantirana slobodna bacanja od sudaca za slučaj da što pođe krivo u napadu. Sudačka farsa se nastavljala i do kraja drugog poluvremena i početkom trećeg po 4 osobne su imale Perunka, Domljanka, Elena i Josipa Zovko. Da ne spominjem kad je strašna Kardumica navodno odbacila protivničku tonašicu 2 metra od sebe na pod. Moš mislit... Srećom, drugi sudac bio je iznimno objektivan i donosio je niz dobrih odluka, ne samo za nas. Ponekad je čak i ispravljao greške kolege. Uz sav taj nered Žute su do poluvremena na 43:38 nakon duge i teške bolesti.
Kreće i treća četvrtina... Ulazi ofenzivna postava i Boran naređuje zonski presing. Ova naša famozna taktika još jednom se pokazala kao pravi as iz rukava: uplašene Montažerke nisu najbolje odgovarale na ovu agresivnu obranu i počinju gubiti lopte. I sada kreće show Splićanke, od Pažankinih ubačaja, Teinih prodora do Domljankine kanonade koja je razbila njihovo vodstvo i odlijepila nas na relativno sigurnu udaljenost. Nismo navikli Domljanovićku gledati u glavnoj ulozi, ali tih nekoliko minuta je suvereno dominirala parketom, i u skokovima, i u iznimno bitnim poenima, a isto tako i odličnim potpomaganjem ekipe u napadu i asistencijama koje su bekovi nažalost propuštali realizirati. Ekipa Vodica poslagala se na tribinama i svesrdno navijala iz svega glasa, dvoranom se orilo "Ajmo Splite". Ipak, nismo bili bez problema...Dvije minute prije kraja bili smo na +6. Ali, problem je bio što si u počele stizati neminovne pete osobne. Tako smo polako ostajali bez Domljanke, Perunke, Zovko i Elene. Monting, ionako centarski nadmoćan, lako je izjednačio i nekoliko sekunda prije kraja poveo sa 81:79. Sve je izgledalo gotovo.

Kardum je moj idol...

Većinom sjedi na klupi. Svi joj priznaju napadačke kvalitete, ali u obrani je smatraju mekom i nedovoljno snažnom da ispuni sve zadatke jednog centra. Danas je sama stvorila pravu sliku o sebi. Ivana Kardum ušla je u igru da nadomjesti isključene centre i odmah pokazala što može i u skoku i u obrani. Ali ključni dio besprijekorne igre koja će na kraju biti ovjenčana stopostotnim šutom je ono što se zbilo u tih zadnjih nekoliko sekunda. Ne sjećam se ni ja dobro tijeka akcije, adrenalin je svima bio na maksimumu, jedan od naših bekova se sjurio u desni protivnički kut, zapeo tamo, izvukao ruke u panici pred zvukom sirene i uputio prema sredini. Slijedeća slika bila je uzdizanje visoke prilike na šut... iduća slika mrežica koja se trese.... i treća slika cijela ekipa preko Kardumice dok svi u euforiji slave spasonosni ubačaj jockera s klupe za produžetak jednu sekundu prije kraja. Kasnije se orilo "Duma je moj idol..." još dugo nakon utakmice... No vratimo se u trenutak netom prije produžetka.
Rekao sam već prije Boranu u poluvremenu da Monting nije u pravom ritmu utakmice jer su stvarno preko pola koševa zabili iz slobodnih. To se sada i pokazalo, Montažerke nisu višle imale ni koncentracije ni sposobnosti da odole naletu naših cura kojima su narasla krila nakon Kardumičinog ubačaja. Konstantnim faulovima na Miši i iznuđivanjem slobodnih pokušavali su taktički spasiti stvar, međutim za njih nije bilo spasa, Žute su uvijek bile na sigurnoj udaljenosti, i čak ni njihova trica sa zvukom sirene nije nam ništa mogla, jer semafor se zaustavio na 91:94 za Splićanku i to je bio početak općeg veselja! Ekipe Splićanke i Vodica koje su ostale uz nas do kraja ispreplele su se u veliko pobjedničko kolo koje je pjevalo "Dalmacijo..." i izvikivalo pobjedonosno "Idemo dalje!" Euforija, ma što euforija, delirij kojeg je svlačionica jedva izdržala. Boran je po hodniku pjevao "Uprava odlazi!"...


Velika oklada

Pao je dogovor među nama prije utakmice - ako prođemo dalje, bacamo se u more. Niti velika hladnoća nije nas u tome spriječila, uskoro su 12 dresova i jedna žuta majica plivali morem i pozirali za poprilično neobičnu pobjedničku fotografiju. Scena dana je bila kad smo mokri i promrzli išli do hotela pjevajući... Senor Gordan Grgin gledajući nas komentirao je "Ah ti ludi Šveđani, opet nešto izvode..." Blijedi pogledi s recepcije dok smo s bičvama i robom u rukama išli u sobe da se spakiramo i krenemo put juga, na ručak u Senj. Tu je KKSplitNews nagradio kapetana ekipe Elenu Paladin sa vrećom jučer otvorenog i napola pojedenog čipsa, dok je strijelcu odlučujućeg pogotka Ivanu Kardum zapala nagrada u obliku napola rastopljenog i u komade razlomljenog čokoladnog uskršnjeg zeca. Eto, počeo je i blog darivati, nije šala... Povodom toga došli smo i do ekskluzivnih izjava spomenutog dvojca:

Elena Paladin, kapetan ŽKK Splićanka: "Ovo je bilo teško... Duma spasilo utakmica..." (vari od smija očito inspirirana Tarzanovim likom i djelom...)

Ivana Kardum, likuša dana, ŽKK Splićanka: "Slažem se s kapetanom..." (Kraćinom izjave štedi meni trošak članka)


Evo i statistika...

Montmontaža - Splićanka 91:94 (22:22, 21:15, 16:24, 22:19, 10:13)
4 Patrlj - nije nastupila
5 Buzov - 20 p, šut 8/25, slobodna 2/9, 5 sk, 6 as, 7 osv, 9 izg, 3 op
6 Bogdanović - nije nastupila
7 Babić - 1 sk, 1 izg
8 Domljanović - 12 p, šut 5/12, slobodna 2/2, 6 sk, 2 osv, 4 izg, 5 op
9 Miše - 13 p, šut 5/12, slobodna 3/9, 1 sk, 1 as, 2 osv, 2 izg, 2 op
10 Pažanin - 20 p, šut 7/18, slobodna 4/8, 10 sk, 2 as, 3 osv, 2 izg, 4 op
11 Parunov - 6 p, šut 3/3, slobodna 0/2, 4 sk, 2 as, 4 osv, 1 izg, 4 op
12 Zovko - 7 p, šut 3/6, 3 sk, 1 as, 1 osv, 1 bl, 5 op
13 Paladin - 8 p, šut 4/8, 4 sk, 2 osv, 2 izg, 1 bl, 5 op
14 Ruščić - nije nastupila
15 Kardum - 8 p, šut 4/4, slobodna 0/1, 6 sk, 1 osv, 1 izg, 3 op



Za kraj puno pozdrava svima koji su podržavali Splićanku, ekipi Vodica kojima puno dugujemo te g. Zovku koji je svesrdno navijao, opskrbljivao cure zdravom spizom i općenito stajao na usluzi ekipi kad god je trebalo, posebno oko prijevoza. Svaka čast Žutima, svaka čast Boranu, čestitke svima koji su imali udjela u ovome i koji su kovali put do finala. Možda vam se ne čini ovo nešto spektakularno kao meni, ali vjerujte mi, da ste bili tamo znali bi o čemu govorim. A sada vas pozivam da čekajući fotografije koje su mi obećale poslat da ih objavim, učinite jednu stvar... Vi koji inače pišete po 20 komentara u kojima kritizirate Splićanku, sada napišite 30 u kojima hvalite trud cura i zalaganje koje su posvetile Žutom dresu. Je da je u prve dvije utakmice malo štekalo, ali ova utakmica protiv Montinga pere sve grijehe, u njoj su cure pokazale da su svjesne koje boje je njihov dres. I bez sudaca i bez miliona, Dalmacija ima svjetskog šampiona BRAVO ŽUTE!!!

četvrtak, 19.04.2007.

Raspored za vikend

Split igra protiv Cedevite na Gripama. Ovo je sad još i derbi budući da se ja pitam koliko smo mi ovo u stanju dobiti... I još kaže trener Cedevite da smo u prednosti jer smo imali pravo na strance cijelu sezonu - a Ayuso i Barkley aterirali pred početak domaćeg prvenstva...

Splićanka ide u Crikvenicu gdje će pokušati izboriti finale juniorskog prvenstva Hrvatske. Protivnici su Vodice (petak), Rijeka ili Kvarner, kako već (subota) te Montmontaža u nedjelju.


Ja ću biti u Crikvenici pa neće bit preko vikenda izvještaja, nego kad se ja vratim...

AJMO ŽUTI & ŽUTE!

ponedjeljak, 16.04.2007.

Splićanka - Montmontaža 62:74

Bez Dine, Sandre, Tee, Pažanke, Elene i Kardumice mučiti Montmontažu u prvom poluvremenu je uspjeh. Samo jedan centar, a i taj je berba '91 - slika sve govori. Naravno, sve pohvale tom centru koji nas po pitanju borbenosti jednostavno ne može razočarati. Da, riječ je o Ivani Domljanović, koliko god to ne odgovoralo ponekim košarkaškim "ekspertima" u mojoj publici...

Evo mog članka sa kosarke.hr. Članak je čist i sterilan....

Montmontaža se iz Splita vraća sa dva osvojena boda, u meču na Gripama protiv Splićanke opravdale su status favorita i poravnale ovosezonski score na 2:2 - upravo kao i lani. Ipak, nije sve išlo tako glatko po njih. Splićanka je bila zbog ozljeda zakinuta za Dinu Šesnić, Sandru Šustić, Teu Buzov, a zbog drugih razloga nisu mogle nastupiti niti Antonija Pažanin, Elena Paladin i Ivana Kardum. Sve ovo skupa Splićanku je postavilo u dosta neugodnu poziciju budući da su ostale osakaćene na ionako slaboj centarskoj liniji. Ipak, ova utakmica se više promatrala kao uvertira u obračun ovih dvaju klubova na polufinalu juniorskog prvenstva za tjedan dana u Crikvenici.

Montažerke su povele odmah na početku, 1:9, ali s vremenom su domaće polako počele otapati tu prednost. Tokom druge četvrtine nakon važnih ubačaja Nataše Šustić i debitantice Miše, Splićanke su čak i vodile, rezultat je bio u egalu, vodstva se stalno izmijenjivala. Na poluvremenu Montmontaža ima prednost 36:39 nakon ubačaja uz zvuk sirene. Tada je u splitskim redovima došlo do pomutnje, domaće nisu uspjele dobro otvoriti nastavak utakmice i Zagrepčanke su umakle na +13. Za njihovu centarsku liniju Splićanka nije imala odgovora, nije bila u stanju parirati u skoku u vlastitom reketu, a propustile su i realizirati period kada je protivnicama vidno opala koncentracija i kada su se u njihovu igru uvukle mnoge greške i kriva dodavanja. Montmontaža je na kraju pobijedila rezultatom 62:74.

Za Montmontažu su vodeći strijelci bili Plazanić s 18 te Bagarić i Čilić s 14 poena. U redovima Splićanke ponajbolje su bile Nataša Šustić s 19 koševa, Miše s 15 te Parunov s 13 ubačaja.

Linda Antić-Mrdalj, Montmontaža: "Najteže je igrati utakmice koje se igraju za ništa. A takvo je stanje u Ligi za ostanak. Teško je motivirati igračice, poredak u ligi se već zna, Splićanka ispada, Vidici će vjerojatno u kvalifikacije protiv kluba iz A2 lige koja je po meni u ovom trenutku čak i zanimljivija. Mi trebamo odraditi do kraja ligaške obveze. Što se tiče juniorskog polufinala u Crikvenici za tjedan dana, bit će zanimljivo, jer Splićanka je konkurentna, ni Vodice nisu loše. Teško je sad izdvajati nekog favorita, ipak su u toj dobi velike oscilacije, tri dana, tri utakmice, a igračice iz prve lige su već umorne. Polufinale bi moglo biti stvar momenta."

Boran Grgin, Splićanka: "Kao i uvijek zapeli smo na protivničkoj zoni, bilo je šuteva koji su nam, što bi se reklo, "ušli pa izašli", ali osnovni uzrok ovog poraza je obrambeni skok i nedostatak visine."


A ja ću još jednom istaknuti da se Miše pokazala kao dobra šuterica sa sportskom drskošću, i pohvalit ću njen debi u žutom dresu, pohvalit ću i Anu Parunov, i naravno ne propuštam priliku istaknuti Natu. Ukoliko će sada skočit tlak nekim malobrojnim njenim mrziteljima, toliko ću ja biti zadovoljniji...


Živili vi meni, kao što rekoh, gledamo ka Crikvenici na kojoj ćete imati direktne izvještaje!

nedjelja, 15.04.2007.

Jedva protiv Kvarnera

Taman kad smo počeli blagonaklono gledati na Žute, oni nas razočaraju. Jučer su jedva jedvice preživjeli gostovanje kod Kvarnera. Valja zabilježiti slučaj "tko će kome nego svoj svome" - Jere Macura je sve svoje frustracije uzrokovane odnosom sa našom upravom dobro naplatio svojom igrom.
Dobro je to još izgledalo u prvom poluvremenu nakon kojeg su vodili 9 razlike. Međutim, treća četvrtina je 29:16 - hrvatski izraz za to je opći raspad sistema. Uslijedilo je spašavanje žive glave dok na kraju nismo isčupali rezultat 86:87 zakucavanjem Perića.
Naš najbolji strijelac bijaše Ayuso sa 32 poena, s tim da šut i nije tako bajan, a i njegov faul u napadu u predzadnjem jurišu nas je mogao skupo doći. Rudež je u potpunoj formi od Nove godine, 18 poena sinoć uz 5 asistencija i 4 skok. Barkleya šut isto nije išao, ali 7 asista i 4 osvjene peru sve grijehe.

srijeda, 11.04.2007.

evo me natrag

Bio je Uskrs, pa sam imao posla oko putovanja, a i ispita, tako da sam malo zanemario utakmicu Split-Zadar, ali i bolje, samo bi nam pokvarilo uskršnje raspoloženje

Živili

četvrtak, 05.04.2007.

Sunset liga

Za sve ljubitelje Sunset rekreativne lige, i kultnih likova poput Chica, evo mala obavijest: Igra se polufinale! Večeras u 20.30 na Gripama igraju Dalmacija i Adriatic, a sutra u 20.30 također na Gripama branitelji naslova Vitalac protiv Manga...

(powered by Simpa)

srijeda, 04.04.2007.

Skupo prodali svoju kožu!

Svega stotinjak ljudi došlo je večeras gledati nešto što je do još nedavno bila poslastica i po za ljubitelje košarke: derbi Cibona-Split. Osim porazne činjenice da je čak i splitska publika vjernija svojim ljubimcima, Cibosi moraju imati na umu i pouku koju su izvukli večeras.

100:96 je konačni rezultat, a vodili smo dva puta poprilično! Za dlaku nam je ova senzacionalna pobjeda izmakla iz ruku, svaka čast Žutima koji su se uistinu pokazali kao ekipa, i to jako borbena ekipa. Klupa je navijala, disala za utakmicu, svi su ušli u utakmicu na najbolji način.

Počelo je standardnom poroznošću naše obrane, Warren je previše ostajao sam ispod koša. Većina naših lopti bila je upućena prema Andriji Stipanoviću. U jednom trenutku Vukovi gube dvije lopte u dva napada zaredom, a Barkley za kaznu radi dva dobra solo prodora nakon kojih slijede trice Rudeža i Perića (dvije) za vodstvo 16:21. Barkley i Perić dominirali su prvom četvrtinom koja završava 20:24.
Druga četvrtina počinje opet u sjajnom tonu: tricom Ayusa, zatim Kedžinom blokadom koja ostaje u našem posjedu i pretvara se u novu Ayusovu tricu. I nakon toga - opet Ayusova trica, ovaj put iz atraktivnog skok-šuta sa poluokretom. Tu je negdje bilo vodstvo Splita 28:38, ali nakon toga se naša zona suočava s problemima i Cibona radi seriju 7:0. Do kraja poluvremena petorka Mance, Rozić, Krasić, Tomas i Bader stižu na 43:44. Žuti su u čitavoj drugoj četvrtini ostvarili tek tri skoka.
Žuti uzvraćaju udarac već u prve tri minute - trice Barkleya i Ayusa te Stipanovićev iznuđen faul s košem dovode nas na +12. Perić s par ubačaja kompenzira slabost obrane i na kraju treće rezultat je 64:70.
Zadnja četvrtina - hladan tuš. Serija Cibosa postavlja rezultat na 71:70. Netom nakon što je Barkley izjednačio na 74:74, Perić se bacio za loptom u reklamu, a nakon toga ga je isprovocirao Mance. Znajući Perićev temperament, jasno vam je što je slijedilo. Trener Subotić ga je morao povlačiti jer je tučnjava bila na pomolu, Perić je dobio tehničku i to su naravno bila 2 slobodna bacanja i lopta sa strane za Cibonu u ključnom trenutku utakmice. Perić se donekle iskupio u nastavku kada je blokadom osvojio loptu i asistirao Barkleyu na drugi kraj terena za tricu.
Split je bio opterečen osobnim pogreškama (po 4 Ayuso, Perić i Stipanović). Ipak, izjednačili su na 84:84 (opet Ayuso tricu ubacuje). Stipanović nakon trice Wisniewskog promašuje čisti zicer i Cibosi su na 89:84 tri minute prije kraja. Rat živaca nastavlja se na točno minutu prije kraja kada Mance ubacuje tricu, a Ayuso uzvraća.
Slijede taktički faulovi. 17 sekunda prije kraja Rudež faulira, pa Wisniewski faulira, Barkley ubacuje oba, Ćosić 10 sekunda prije kraja skoro krade loptu ispod koša Cibone, nakon toga faulira Kusa koji ubacuje oba, Krasić faulira Barkleya. Barkley prvo pogađa, a drugo namjerno faliva nastojeći izboriti produžetke, ali Cibosi hvataju loptu i to je bio kraj.

Ravnopravno smo se nosili sa Cibosima u svim segmentima igre, nijanse su odlučivale, možda upravo ispad Perića i promašaj Stipanovića. Najbolji pojedinac bio nam je Ayuso sa 31 poenom (7 trica) koji je odigrao vrhunsku utakmicu. Barkley isto odličan, dojmio me se jako večeras, 21 poen, 8 asista i 4 skoka. Perić 21 poena, 5 skokova i 4 asista, Rudež izrazito borben i dobar, 12 poena uz 6 skokova, Stipanović 9 poena uz 7 skokova, Kedžo 2 poena.

Bio sam i na presici kasnije...

Dražen Anzulović: "Čestitam Splitu, sretno smo dobili, jer kad gubiš 12 razlike u drugom poluvremenu, znaš kakav je pristup tvoje momčadi. Izvukli smo se zahvaljujući klupi: Krasić, Mance, Rozić, Wisniewski. Što se tiče sukoba na terenu (s Perićem), to je nedisciplina za koju će naš igrač snositi posljedice (financijske op.a.)"

Slobodan Subotić: "Čestitam Ciboni, trebalo se vratiti nakon Partizana i ispadanja iz NLB-a, imaju snage i volje. Moji momci igrali su sa srcem, kako želim da igraju. Imali smo šansu, a vidi se i napredak u odnosu na prošlu utakmicu sa Cibonom prije mjesec dana. Odlučila je dužina klupe i iskustvo. Idemo dalje, čeka nas Zadar u subotu. Ayuso još uvijek ima problema s ozljedom mišića gležnja, on dolazi redovito na terapije, ali još uvijek se ne može odraziti kako treba na tu nogu..."

Anzulović: "....A šta bi bilo da može..."


Perić nije htio dat izjavu za tisak, Ayuso je nešto govorio kako hoće pomagat ekipi i iza svake rećenice bi rekao "I play hard", dok se Barkley zafrkavao po hodniku i rekao novinarima : "No more 40 points wins for them against us... No more..."

ponedjeljak, 02.04.2007.

Splitska košarka i nije toliko mrtva

...dokaz za to je subotnji ogled Mislava i Pet bunara koji je odlučivao o tome tko ide dalje u kvalifikacije za A1 ligu. Mislava je došlo podržati mnoštvo ljudi, više nego Splita na većini utakmica. Bilo je prisutno navijanje i dobra atmosfera. Mislav je pobijedio, ja im čestitam i nadam se da će im ići dobro dalje u borbi da postanu drugi splitski prvoligaš. Zadnji put smo dva prvoligaša imali u zlatnim vremenima Dalvina...

I svaka čast vaterpolistima, naravno!