nedjelja, 22.04.2007.

Splićanka ide dalje!

Bilo je dramatično, bilo je šokantno. Bilo je uzbuđujuće i bilo je napeto, ali definitivno nije bilo za ljude tankih živaca. Ono što je najvažnije je da je ipak sve završilo happy endom: Splićanka se plasirala na finalni turnir juniorskog prvenstva!

Bio sam s Žutama sva tri dana u Crikvenici i stoga krećem u priču o tome kako su naše uzdanice uspjele ispuniti primarni cilj... Mali dnevnik o ova 3 dana

Kako je sve počelo...

Negdje oko 3-4 sata popodne aterirala je naša ekipa u hotel Internacional. Smještaj je bio dobar i adekvatan, osoblje ugodno, hrana dobra, sasvim pristojni uvjeti. Odmah su upoznate s točkama dnevnog reda, svako kašnjenje se ne tolerira, disciplina na razini. Kratak sastanak ekipe i drito na prvu utakmicu, protiv Vodica!

Sama utakmica odigrala se u dvorani koja je sve samo ne košarkaška. Tamo bi se jedva i trešete mogle igrati: Sparno, bez ventilacije, bez semafora na obje strane, a i ovaj jedan je nepouzdan, zastarjeli manji semafori za sekunde napada koji nisu po propisima, a parket je priča za sebe... Lopta od njega odskače kao i od živog blata.

Taktika protiv Vodica bila je igrati čovjeka u početku i koristiti našu visinsku prednost i centre kao glavni adut. Na nesreću, protivnice su imale nevjerojatno uspješnu šutersku večer, baš kao i u Splitu: na trenutke sam stvarao teoriju da im lopte imaju oči i vlastitu volju: svaki šut iza linije 6,25 im je ulazio, bez obzira koliko nespretno bio bačen. Žute su u agoniji gledale kako im protivnice odmiču, nakon prve četvrtine 15:22 došlo je do još većeg minusa, 18:35 tri i po minute prije kraja prvog poluvremena. Serijom 7:0 Splićanka tada ipak ublažava minus. Tea je igrala pod ozljedom, ali nije bilo pomoći protiv Bačićke, čak ni uz zonu. Početkom drugog poluvremena Žute brane 7-8 napada zaredom, ali ne uspijevaju to realizirati u konkretno vodstvo. Suđenje je pak posebna priča, suci su se pokazali nekompetentnima, na obje strane propustili su suditi niz nošenih, duplih, koraka i sl... Utakmica je završila debaklom 43:70. Izgledalo je kao da je ovo prvenstvo već riješeno, i samo čudo nas je moglo spasiti. Obrve su se svima još spustile nakon vijesti da je Montmontaža isprašila Riječanku 77:50.

Splićanka - Vodice 43:70 (15:22, 9:13, 7:19, 12:16)
4 Patrlj - 4 p, šut 2/6, 1 sk, 4 osv, 2 izg, 1 op
5 Buzov - 4 p, šut 2/9, 2 sk, 1 as, 1 osv, 4 izg, 2 op
6 Bogdanović - 2 p, šut 1/6, 2 sk, 2 izg
7 Babić - šut 0/2, 1 as, 2 osv, 1 izg
8 Domljanović - 5 p, šut 2/4, slobodna 1/2, 4 sk, 1 osv, 3 izg, 1 bl, 2 op
9 Miše - 4 p, šut 2/6, 3 sk, 1 as, 5 osv, 2 izg, 2 op
10 Pažanin - 12 p, šut 5/12, slobodna 4/4, 2 sk, 1 as, 1 osv, 6 izg, 1 op
11 Parunov - 3 p, šut 1/7, slobodna 1/2, 8 sk, 1 osv, 2 izg, 1 bl, 1 op
12 Zovko - 0 p, šut 0/6, 6 sk, 1 izg, 2 op
13 Paladin - 7 p, šut 3/5, slobodna 1/2, 4 sk, 2 osv, 2 bl, 1 op
14 Ruščić - 1 op
15 Kardum - šut 0/2, 3 sk, 1 izg


Prva pobjeda

Ako ništa, negativne atmosfere nije bilo. Žute su odlučile početi novi dan bez psihičkog samoubojstva. Mislilo se ozbiljno, srogi odmor prije utakmice u 14 h, međusobna potpora. Atmosferu je podigla i ceremonija primopredaje rođendanskih poklona o čemu neću izvjesnije govoriti jer neki detalji nisu za javnost. Nova utakmica igrala se u novoj i dobro opremljenoj gradskoj dvorani, Riječanki su kao poludomaćinu namjestili najbolje uvjete. U utakmicu su Žute ušle pozitivno i otvorile sa serijom 10:0. Riječanke su se borile dosljedno, ali nisu nikad ozbiljnije ugrozile naš rezultat. 46:58 je na kraju pisalo na semaforu, Splićanka je tu odradila svoj dio posla. Nisu Žute nešto posebno briljirale, napad je mogao efikasnije, ali čak 3 igračice imale su double - double. Ako nešto moram istaknuti, to je onda Tea Buzov i njen nastup dostojan poziva u seniorsku reprezentaciju. Fenomenalnim asistencijama je otključavala obranu Riječanki, a kojim tempom je krenula, imao sam dojam da će ostvariti triple-double. Da su svi njeni pasovi bili ubačeni iz igre imala bi ne manje od 12 asistencija. Mislili smo da zbog ozljede neće biti ona prava, ali Tea je stisnula zube i zablistala kao lani. Aplauz.

Riječanka - Splićanka 46:58 (8:20, 15:17, 11:5, 12:16)
4 Patrlj - 1 op
5 Buzov - 12 p, šut 4/10, slobodna 5/13, 6 sk, 6 as, 5 osv, 5 izg, 1 bl (i to kakva), 3 op
6 Bogdanović - šut 0/4, 2 izg
7 Babić - 2 sk, 1 op
8 Domljanović - 8 p, šut 4/10, 8 sk, 1 izg, 1 bl, 2 op
9 Miše - 4 p, šut 2/11, 1 sk, 2 osv, 3 izg, 4 op
10 Pažanin - 1 p, šut 0/1, slobodna 1/2, 1 sk, 1 as, 1 osv, 2 izg, 2 op
11 Parunov - 10 p, šut 4/14, slobodna 2/2, 13 sk, 1 as, 1 osv, 3 izg, 2 bl, 3 op
12 Zovko - 11 p, šut 3/13, slobodna 2/4, 11 sk, 2 osv, 6 izg, 3 op
13 Paladin - 10 p, šut 2/7, slobodna 6/8, 10 sk, 2 bl, 3 op
14 Ruščić - nije nastupila
15 Kardum - 2 p, šut 1/2, slobodna 0/1, 1 sk, 1 as, 1 osv, 2 izg, 2 op


Deus ex machina

I baš tu stiže neočekivana pomoć: strogu karantenu prekinulo je razglašavanje vijesti: Vodice su oborile Monting! Odmah smo istrčali na hodnik u euforiji dočekati ekipu Vodica čestitajući im na nama spasonosnoj pobjedi. S njima smo bili u izvrsnim odnosima cijelo vrijeme, o čemu ću još kasnije reći par riječi. Na zajedničkoj kavi lica ekipe bila su mnogo vedrija: sutra protiv Zagrepčanki igramo na život ili smrt, ako ništa sami smo kovači svoje sreće. Mislim da sam tek taj dan počeo uviđati koliko su Žute stvarno ekipa u punom smislu riječi...


Dan D

Svanuo je i današnji dan... Mi i Monting smo seniorski ovu i pretprošlu sezonu ostali 2:2, vrijeme je da se pokaže tko je gazda. Lagano se razgovaralo za doručkom, svima su misli bile u utakmici u 10 h. Obje ekipe imaju po pobjedu i poraz, samo jedna ide dalje, ona koja bude imala makar pola koša više. Igramo u crnim dresovima kao i jučer, optimizam u ekipu - u tima smo još neporaženi na turniru. Mala anegdota vezana je uz Ivanu Kardum. U razgovoru je spomenula kako joj se krizma poklapa sa finalom ako ga izborimo. Rekao sam joj u šali da će biti kao Ballack na svjetskome 2002., koji je svoju ekipu odveo u finale, ali sam u njemu nije nastupio. Nisam ni shvaćao da će riječi iz šale biti proročanske...
Ponovno smo u socijalnoj dvorani. Nekako smo smatrali da naša sudbina ovisi dobrim dijelom i o tome kako će Pažanka ući u utakmicu. Dan prije se nije baš iskazala, ali sada smo predosjećali da će biti jaka, borbena, agresivna, baš kao i uvijek kad su odlučujuće utakmice. Žute su stvarno ušle nabrijane u utakmicu.

Otvaramo serijom 6:0. Sudac se pak trudi svojski nategnuti za Montmontažu od samog početka, sudi slobodna ako naša iti pogleda Zagrepčanku. Bar pet blokada čistih kao suza na utakmici bilo je proglašeno faulima. Eleni su izmislili 4 osobne u PRVE TRI MINUTE! Tea radi ekstravagancije, Pažanka je sašila tricu sa osam metara sve one skupa upiru svojski i prva četvrtina završava sa 22:22.

Navlače se tmasti oblaci

Imao sam predosjećaj da će nakon sjajne prve četvrtine krenuti slabo. Nažalost to se i ispunilo, Montingova centarska linija Čilić-Krajačić bila je nerješiva za našu obranu. Nije tu bilo mnogo filozofije - za razliku od naše atraktivne igre i lijepih koševa, Montažerke su igrale na čistu silu i visinu... i vječno zagarantirana slobodna bacanja od sudaca za slučaj da što pođe krivo u napadu. Sudačka farsa se nastavljala i do kraja drugog poluvremena i početkom trećeg po 4 osobne su imale Perunka, Domljanka, Elena i Josipa Zovko. Da ne spominjem kad je strašna Kardumica navodno odbacila protivničku tonašicu 2 metra od sebe na pod. Moš mislit... Srećom, drugi sudac bio je iznimno objektivan i donosio je niz dobrih odluka, ne samo za nas. Ponekad je čak i ispravljao greške kolege. Uz sav taj nered Žute su do poluvremena na 43:38 nakon duge i teške bolesti.
Kreće i treća četvrtina... Ulazi ofenzivna postava i Boran naređuje zonski presing. Ova naša famozna taktika još jednom se pokazala kao pravi as iz rukava: uplašene Montažerke nisu najbolje odgovarale na ovu agresivnu obranu i počinju gubiti lopte. I sada kreće show Splićanke, od Pažankinih ubačaja, Teinih prodora do Domljankine kanonade koja je razbila njihovo vodstvo i odlijepila nas na relativno sigurnu udaljenost. Nismo navikli Domljanovićku gledati u glavnoj ulozi, ali tih nekoliko minuta je suvereno dominirala parketom, i u skokovima, i u iznimno bitnim poenima, a isto tako i odličnim potpomaganjem ekipe u napadu i asistencijama koje su bekovi nažalost propuštali realizirati. Ekipa Vodica poslagala se na tribinama i svesrdno navijala iz svega glasa, dvoranom se orilo "Ajmo Splite". Ipak, nismo bili bez problema...Dvije minute prije kraja bili smo na +6. Ali, problem je bio što si u počele stizati neminovne pete osobne. Tako smo polako ostajali bez Domljanke, Perunke, Zovko i Elene. Monting, ionako centarski nadmoćan, lako je izjednačio i nekoliko sekunda prije kraja poveo sa 81:79. Sve je izgledalo gotovo.

Kardum je moj idol...

Većinom sjedi na klupi. Svi joj priznaju napadačke kvalitete, ali u obrani je smatraju mekom i nedovoljno snažnom da ispuni sve zadatke jednog centra. Danas je sama stvorila pravu sliku o sebi. Ivana Kardum ušla je u igru da nadomjesti isključene centre i odmah pokazala što može i u skoku i u obrani. Ali ključni dio besprijekorne igre koja će na kraju biti ovjenčana stopostotnim šutom je ono što se zbilo u tih zadnjih nekoliko sekunda. Ne sjećam se ni ja dobro tijeka akcije, adrenalin je svima bio na maksimumu, jedan od naših bekova se sjurio u desni protivnički kut, zapeo tamo, izvukao ruke u panici pred zvukom sirene i uputio prema sredini. Slijedeća slika bila je uzdizanje visoke prilike na šut... iduća slika mrežica koja se trese.... i treća slika cijela ekipa preko Kardumice dok svi u euforiji slave spasonosni ubačaj jockera s klupe za produžetak jednu sekundu prije kraja. Kasnije se orilo "Duma je moj idol..." još dugo nakon utakmice... No vratimo se u trenutak netom prije produžetka.
Rekao sam već prije Boranu u poluvremenu da Monting nije u pravom ritmu utakmice jer su stvarno preko pola koševa zabili iz slobodnih. To se sada i pokazalo, Montažerke nisu višle imale ni koncentracije ni sposobnosti da odole naletu naših cura kojima su narasla krila nakon Kardumičinog ubačaja. Konstantnim faulovima na Miši i iznuđivanjem slobodnih pokušavali su taktički spasiti stvar, međutim za njih nije bilo spasa, Žute su uvijek bile na sigurnoj udaljenosti, i čak ni njihova trica sa zvukom sirene nije nam ništa mogla, jer semafor se zaustavio na 91:94 za Splićanku i to je bio početak općeg veselja! Ekipe Splićanke i Vodica koje su ostale uz nas do kraja ispreplele su se u veliko pobjedničko kolo koje je pjevalo "Dalmacijo..." i izvikivalo pobjedonosno "Idemo dalje!" Euforija, ma što euforija, delirij kojeg je svlačionica jedva izdržala. Boran je po hodniku pjevao "Uprava odlazi!"...


Velika oklada

Pao je dogovor među nama prije utakmice - ako prođemo dalje, bacamo se u more. Niti velika hladnoća nije nas u tome spriječila, uskoro su 12 dresova i jedna žuta majica plivali morem i pozirali za poprilično neobičnu pobjedničku fotografiju. Scena dana je bila kad smo mokri i promrzli išli do hotela pjevajući... Senor Gordan Grgin gledajući nas komentirao je "Ah ti ludi Šveđani, opet nešto izvode..." Blijedi pogledi s recepcije dok smo s bičvama i robom u rukama išli u sobe da se spakiramo i krenemo put juga, na ručak u Senj. Tu je KKSplitNews nagradio kapetana ekipe Elenu Paladin sa vrećom jučer otvorenog i napola pojedenog čipsa, dok je strijelcu odlučujućeg pogotka Ivanu Kardum zapala nagrada u obliku napola rastopljenog i u komade razlomljenog čokoladnog uskršnjeg zeca. Eto, počeo je i blog darivati, nije šala... Povodom toga došli smo i do ekskluzivnih izjava spomenutog dvojca:

Elena Paladin, kapetan ŽKK Splićanka: "Ovo je bilo teško... Duma spasilo utakmica..." (vari od smija očito inspirirana Tarzanovim likom i djelom...)

Ivana Kardum, likuša dana, ŽKK Splićanka: "Slažem se s kapetanom..." (Kraćinom izjave štedi meni trošak članka)


Evo i statistika...

Montmontaža - Splićanka 91:94 (22:22, 21:15, 16:24, 22:19, 10:13)
4 Patrlj - nije nastupila
5 Buzov - 20 p, šut 8/25, slobodna 2/9, 5 sk, 6 as, 7 osv, 9 izg, 3 op
6 Bogdanović - nije nastupila
7 Babić - 1 sk, 1 izg
8 Domljanović - 12 p, šut 5/12, slobodna 2/2, 6 sk, 2 osv, 4 izg, 5 op
9 Miše - 13 p, šut 5/12, slobodna 3/9, 1 sk, 1 as, 2 osv, 2 izg, 2 op
10 Pažanin - 20 p, šut 7/18, slobodna 4/8, 10 sk, 2 as, 3 osv, 2 izg, 4 op
11 Parunov - 6 p, šut 3/3, slobodna 0/2, 4 sk, 2 as, 4 osv, 1 izg, 4 op
12 Zovko - 7 p, šut 3/6, 3 sk, 1 as, 1 osv, 1 bl, 5 op
13 Paladin - 8 p, šut 4/8, 4 sk, 2 osv, 2 izg, 1 bl, 5 op
14 Ruščić - nije nastupila
15 Kardum - 8 p, šut 4/4, slobodna 0/1, 6 sk, 1 osv, 1 izg, 3 op



Za kraj puno pozdrava svima koji su podržavali Splićanku, ekipi Vodica kojima puno dugujemo te g. Zovku koji je svesrdno navijao, opskrbljivao cure zdravom spizom i općenito stajao na usluzi ekipi kad god je trebalo, posebno oko prijevoza. Svaka čast Žutima, svaka čast Boranu, čestitke svima koji su imali udjela u ovome i koji su kovali put do finala. Možda vam se ne čini ovo nešto spektakularno kao meni, ali vjerujte mi, da ste bili tamo znali bi o čemu govorim. A sada vas pozivam da čekajući fotografije koje su mi obećale poslat da ih objavim, učinite jednu stvar... Vi koji inače pišete po 20 komentara u kojima kritizirate Splićanku, sada napišite 30 u kojima hvalite trud cura i zalaganje koje su posvetile Žutom dresu. Je da je u prve dvije utakmice malo štekalo, ali ova utakmica protiv Montinga pere sve grijehe, u njoj su cure pokazale da su svjesne koje boje je njihov dres. I bez sudaca i bez miliona, Dalmacija ima svjetskog šampiona BRAVO ŽUTE!!!