Marketing
"Hvala ti, Nato"
Dozvolite mi da umjesto prepričavanja utakmice koja je izgubljena preogromnom razlikom (samo ću usput pohvaliti malu Miu Bogdanović) odvojim trenutak da se posvetim jednoj stvari koja je trenutno upečatljvija za Splićanku.
Očekivao sam već dugo da će doći ovaj dan, ali ipak je i mene iznenadio. Ovo je bio posljednji put da smo gledali Natašu Šustić u žutom dresu.
Nikolina se već oprostila od kluba, ozljeda ju je primorala na to da ne može otići iz kluba skupa sa sestrom. Nataša je obećala da će se boriti u posljednoj utakmici i da se želi dostojno oprostiti. I doista, jučer je odigrala izvrsnu utakmicu ubacivši 16 lijepih poena, igrajući atraktivno, solidno i u razigravanju i u šutu i u prodoru. Kapetansku traku nosila je zasluženo i dostojno do samog kraja. Način na koji je igrala u svoje zadnje dvije utakmice čini da nam bude još više žao što odlazi...
U cijeloj Splićanci nitko se nije toliko posvećivao košarci kao sestre Šustić. Košarka je za njih doručak i ručak i večera. Nitko se nije mogao mjeriti s njima niti po pitanju samodiscipline, ni upornosti niti ljubavi prema košarci, a posebno su tjerali na respekt njihovi sedmosatni treninzi preko ljetnih praznika. Kad sam prvi put pogledao Splićanku, odmah su me osvojile pristupom igri. Postale su sinonim za žuti dres: svaki put kad bih s nekim sa strane razglabao Splićanku, počeo bi razgovor: "Ček, Splićanka, jel to onaj klub s one dvi blizanke?". Moram priznati i ne krijem to, bile su moje omiljene Žute.
Taman kad sam smišljao naslov za ovaj tekst, Boran mi je poslao poruku da u njegovo ime stavim na blog "Hvala ti, Nato." Stavio sam to u naslov, to je nešto što će još ljudi htjeti izreći.
Nedostajat će nam. Nikolina se ostavlja košarke definitivno i odlučuje se posvetiti u potpunosti svom studiju, dok će Nataša izgleda krenuti put Omiš Studenca. Dobro za nju, ona ipak nije za A2 ligašku razinu. Ono što sestre ostavljaju za sobom ćemo pamtiti, novu inačicu njih čekat ćemo još dugo. Više od pola dosadašnjeg života dale su žutoj boji na način koji nam neće izblijediti iz sjećanja, a ovaj klub više nikad neće izgledati isto, niti će, barem meni osobno, biti isti doživljaj doći u dvoranu bez njih na parketu. Mnoge su dosada odlazile iz našeg kluba, ali malo koja se od njih usudila sanjati Natin san o košarci. Bliskama je košarka, kako bi rekli Ameri, "bigger than life". Pozdrav, Šustićke, sretno vam dalje! Gajimo nadu da ćemo vas opet jednom vidjeti u svetom žutom dresu... Hvala ti Nato, hvala ti Nike!
"Odlazi cirkus iz našeg malog grada,
širokim drumom što izlazi na most..."
Post je objavljen 28.04.2007. u 10:49 sati.