Ne znam izorganizirati misli, sjećanja, utiske i sve slične sitnice... Nadam se da ne zato što sam nesposobna. Jednostavno je bilo iznad svih očekivanja. Zaljubila sam se skroz. U grad, ljude, sve. April u Beogradu. Takav da bolji nije mogao biti.
Dolazak je prošao u najboljem redu. Sve je odrađeno po zamišljenom scenariju, jedino mi je Pilence bilo šokirano i jedva je progovorila :) sad se samo nadam da nisam pokvarila izgrađeno povjerenje. Naime, nakon što je shvatila da joj u principu lažem mjesecima...ne znam dal će mi opet vjerovati :'(
Vodila me kud je htela, bila sam njen gost... Kalemegdan, Knez Mihailova, Terazije, Zemunski kej, Gardoš, 25.maj, ZOO, Novi Sad, Čenej, Ada... Izvin'te ako sam šta zaboravila (ne, nisam zaboravila Sanset, Tramvaj, BRE, KST i slicno, al o tom psst;) ) Novi Sad i Čenej zaslužuju jednu sasvim novu i posebnu priču, ali znamo da sam ja lijena za pisanje, pa ću skratiti na: privatna svirka Balašević Tribute-Remorker benda :) Predivni ljudi. Bend, i svi koji su pomogli u organizaciji. Veliko HVALA.
BG-društvo. Za njih tek nemam dovoljno dobrih riječi. Prihvatili su me bez ikakvih problema, odmah sam se osjećala kao da ih znam bar pola života, ako ne i cijeli!! Obožavam ih!!!!!!!
Znam da ima onih željnih pikanterija :evil: Khm, khm. Recimo da nema ništa zanimljivo.
Uglavnom, priča je zaokružena i prilično zalivena. Ne alkoholom, nego suzama :)
I super mi je bilo što niko nije pomislio da me pita "kad opet dolaziš?" već je pitanje glasilo "kad se vraćaš?"
Vraćam se sigurno... Ne znam kad. Znam da vas volim i da mi falite.

Vama ostalima veliki pozdrav.

i...
našla sam kuma.
eto.