(U)Vid
ponedjeljak, 28.10.2024.I ovdje na moru, magla pada gusto jutrima prekrivajući more, plaže, spuštajući se prema obližnjim šumama.
Gusta je poput mlijeka, nosi mirise nekih tajnovitih putovanja u unutrašnje dijelove sebe,
nosi zagrljaje sjevera, tajne kodove ptica koje su se spasile i ušuškava u samo sebi svojstvenu mističnu tišinu.
Ujutro smo vidjeli lisicu.
Došla je tako blizu kuće, da smo joj s balkona vidjeli nakostriješeni rep, šiljate male uši i gladan pogled.
Mi, gradski ljudi, rekli smo :kako je lijepa ! Divljina i autentičnost su lijepe. Lijepe su jer se ne obaziru.
Ona je pojurila na mačke. Spasile su se samo one koje su skočile na krov ili se brzo popele na stablo.
Lisice se ne mogu penjati. One love prizemno, tamo gdje nema leta ili skoka.
Love životinje koje se na tlu paraliziraju od straha.
Dečki su je gađali flomasterima i ravnalima. Bilo im je jako žao mačaka.
Navijali su. Jedan je poželio sići dolje i obračunati se s lisicom.
Nisam mogla gledati to krvoproliće, al su mi dečki ponovili tajni zakon prirode kojemu sam ih učila :
lisica sigurno ima svoje mlade. I njih treba nekako prehraniti.
Po crkvama lokalnim, jako volim tu samosvojnost koja se ogleda u pjevanju psalama, načinu propovijedi.
Prilagođavaju se tako psalmi pjevanju narodnih pjesama. Ovdje to zvuči grublje, borbeno, pjevanje hrapavo kao kroz vunu,
slično tjeranju vukova i lisica, nimalo umiljato.
Dogodilo mi se da sam na to pjevanje pošteno napunila oči suzama, pa se na jedvite jade suzdržala da ne zajecam.
Osjetila sam svu njihovu strašnu egzistencijalnu borbu, zaboravljenost od svijeta, siromaštvo, skromnost i odricanje, opasnost iz šume.
Zaklecala su mi koljena od te siline. A propovijed je pričala o tome kako i naša duša ima oči, koje znaju biti zasljepljene.
Sljepljene od krmelja iluzija, sebičnosti i izrugivanja. Neprepoznavanja čovjeka pored sebe.
I kako Boga ne možemo spoznati sami sa sobom, već samo kada idemo prema drugima.
Kakvi god oni bili. A ljudi mogu biti pravi predatori.
Oči me peku i suze. Crvenkaste su mi i magle.
Kapam ih ostacima maxitrola, umjetnim suzama i biljkom vidac, Euphrasia officinalis .
Navodno vlada epidemija konjuktivisa.
Slabije vidim, pa se više služim onim duševnim.
Magla se malčice podigla. Pretvorila se u tanku plavičastu crtu na moru.
Divljini se možeš diviti samo izdaleka. Želiš li joj pripadati i u njoj živjeti sigurno koliko je moguće, moraš je dobro poznavati.
Moraš predviđati svu okrutnost i djelovati preventivno. Tome služi znanje.
i ne zaboraviti letjeti.
Moraš se znati na vrijeme popeti na krov ili na stablo da divljini i okrutnosti ne postaneš slatka užina.
komentiraj (5) * ispiši * #
