Tajni gaz

nedjelja, 21.07.2024.

Jebemti.

Čudno neko ljeto.
Puno radim, pa ne tonem, nego se rušim u san.

A tamo ljudi kojih više nema.

Jedna zaigranost, dvije, opsjednutost brojkama.
Specijaliteti kojima me učila, a ja ovog ljeta
Tražim okus koji su imala njena jela.
Da li je stvar u suhim šljivama u saftu
Znam da crvenu slatku papriku nije voljela
Pa Njena briga, njena Ljubav i pažnja
Njeno mirenje, njeno poentiranje s altom dva
pa daj, volite se i ne radite gluposti
Na zadnjem sjedištu auta mogu čuti njen glas
O kratkoći života, o krhkosti i prolaznosti
Pa njegova ljubav spram brodova
Kad bi se moglo naći tu uvalu
Što bi oni rekli, kako bi se postavili u ovoj situaciji
Kako bi čarobirali protiv
Boli, straha, gubitka jednog dijelića tijela
Kojeg sam rodila
Da li bi ga u tom užasu uspjeli nasmijati
Crni je humor nekad melem na ranu
Pelin u melem
Ili bi ona našla rješenje, super doktora
Nešto snažno da zaustavimo
taj strah i tu bol

Utječem se ljudima kojih više nema
Pronalazim u uspomenama uporište
Neki tajni gaz, šifru, pin
Kako od bezizglednog stvoriti uvijek ponovno
Radost
Finim okusima, snažnim riječima, humorom
Svime u čemu vidiš opet
Koliko si malen

20240719-193452

Pusti da omekša

nedjelja, 14.07.2024.

" A ti, ti ćeš imat zvezde kakve niko nema.."

Pusti da omekša.
Tko zna za što je sve nezreo.
Nemoj u frižideru, bolje vani, na toplini.

20240714-075417

*****
Ako imaš osjećaj da umireš, jer si zbilja bolestan i vrijeme je ovakvo neko, opasno, toplotni udar peti dan, pa kako možeš...kako samo možeš.
Dijete sam ti. Isto sam ti dijete. Prgavo i nedokazivo.
Da, za razliku od starije, ja jašim konja gola, neosedlana. Lady Godiva. Ko na slici onoj koju mi je poklonila svekrva.
Da sam drugačija, ti nikada ne bi imao unuka, praunučad i sve te razmirice, komplicirane međuljudske odnose.
Imao bi dosadu i bolest.
Smrt.
Ovako stalno imaš osjećaj da me moraš spašavati.

20240714-081027

Više ti ništa ne mogu dokazati.
Krenem pa stanem. Ti se primiš za srce i mjeriš si tlak. Tako se ne može razgovarati.
Kažeš mi da se nikada nisam brinula za tebe i mamu. Sjećaš se samo onoga što se događa trenutno.
Ja ti neću klečeći prati podove i brisati nepostojeću prašinu. Ja ću ti satima masirati noge. Ja sam ti ona nemoguća i divlja, na ljestvama s kistom. U stanju uređivati grmove danima, jednako kao i zahtijevati od doktora moguće i nemoguće.
Mama je zbog moje neobuzdanosti dobila stent i živjela još dvadesetak godina.
Ja sam ti ona koja ti neće naručivati jela, nego ti kuhati dugo i predano, s ljubavlju.
Da je tebi svećenik rekao kako si drzak, ja mu ne bih platila.
Bojao si se izmišljenih autoriteta i bio bezobrazan s majstorima, nakon čega bi ti ostavljali nedovršene poslove i neodgovarali ti na pozive.
Brojao si ljudima krvna zrnca.
Nitko za nas nije bio dobar.
Svi moji prijatelji bili su debili. Ili ružni. Ili oboje.
Dečki su mi bili klošari.

20240714-081100

Ja tebe žarko volim unatoč.
Mada pedeset godina za tebe ne valjam.
Valjda od onog trena kad sam skočila na glavu u šlaufu u obliku labuda i zamalo se utopila.
Valjda kada si osvijestio da sa mnom neće biti lako.
Kada mi je plutala po površini mora heklana kapica, a ja sam s tri naučila roniti.
Uvijek me privlačila dubina.

Kada te zagrlim, kao da grlim kamen.
Kamen koji u nutrini drhti i plače.

Znam da se bojiš, Stari. I ja se bojim, strašno se bojim.

Još vičeš kako je sve to tvoje.
Ne daš mi da si napravim kuhinju svoju i kupaonu jer ne brinem za tebe klečući perući podove.
A prije dva tjedna, rekao si mi da si izaberem pločice.
Moram uložiti novaca ko i ona.
Koliko je to, ne znate.
Tu je i briga, kaže ona.
Koliko je ta briga novaca, pitam vas.
Jebete me u mozak, to ti je.

20240714-081110

Nešto ne omekša nikada.
Dva avokada s istoga drveta.
Da bi zasadio, mora se koštica mekano odvajati od mesa.
*****
I još nešto sam ti zaboravila reći:
smokva mi nije dala da odem.
Znam da ćeš ti razumijeti.
Ušla mi je granom u auto.

Ostavila sam zabunom u lavoru ciklame koje si mi zalijevao kad me nije bilo.

Vratit ću se po ciklame, Stari.

Ljeto u Zagrebu

četvrtak, 11.07.2024.

Oko zgrade buše i kopaju od 8 ujutro. Postavljaju nove cijevi svakog ljeta. Šta ti je civilizacija!
Znači, spavanja onog ljetnog, na godišnjem odmoru- nema.
Možeš eventualno zamisliti da ti je pod prozorom parobrod.
Prilika je to za razgibavanje od ranog jutra na joga prostirci, jedenje zdravog doručka uz ventilator i čitanje kvalitetnih knjiga.
Riba za ručak.
Popodnevno plivanje na jezeru.

A vi..kako vama teče ljeto?
Kako šte?

20240710-195920

20240710-195929

20240711-084902

Niko i Joso su važniji

utorak, 09.07.2024.

Baka je došla k nama na tjedan dana. Uglavnom se družila s tatom i Dorom, čistili su apartmane i dočekivali goste. Nama je stalno govorila u prolazu: jesi jeo, promijeni gaće, zube operite, pospremite sobu, morate se javiti tati kad mijenjate mjesto, uzmite mobitele na igralište.
I onda je to jedno popodne doplivala do nas i našeg društva i pitala nas:

- Mogu se ja s vama igrati?

Uvijek se ona igrala s nama, ali ovo je naše društvo! Niko ju je pogledao začuđeno jer njegova baka ima puno godina i nikada tako nešto ne pita.
Bake su uglavnom dosadne i stalno te gnjave da nešto moraš raditi. A nama je počelo ljeto i mi više ništa ne moramo raditi.
Ova naša nas sramoti!
Poprskali smo je i izgubila je jednu leću. Bilo mi je žao, al ona svako ljeto gubi leću. Tata mi kaže da sam bezobrazan prema baki, al ja samo kažem kako je.

Jedno jutro rekla nam je da je ona s nama kratko i da se osjeća samom i da ona ima pravo reći kako se osjeća. Još je rekla da se ona s nama još prošlo ljeto stalno igrala, a da su nama sad važniji naši prijatelji. Ljubomorna si! Pitao sam je, ti zbilja očekuješ da si nam važnija od naših prijatelja?
Dan ima 24 sata, rekla je tužno, možete mi pokloniti dva. Učiti me neke igrice i voziti romobil.

Učio sam je Brawl starse. Skinula je naočale i u igrici na mobitelu pokretala svog starsa odmah iza mene i Gabija. Ne mogu ja nikog ubijati, rekla nam je. Ali tako dobivaš bodove!!
Onda ju je Aleks učio voziti romobil. Vozila je 9 na sat dok smo mi uz nju trčali.
Aleks vozi 25.
- Oprezna sam, rekla je. Još učim, ovo mi je tek prva lekcija.

Dok je odlazila, grlila nas je u krevetu.
- Nemojte mi tako brzo rasti, rekla nam je.
Znate kako je Petar Pan
....mislim, čemu žurba.

Žuljevi

petak, 05.07.2024.

Prve sam dvije noći htio s njom spavati, al su me dečki zezali.
Baka je ovaj put ponijela sa sobom puno onih sprejeva koji peku, jer je prošli put brala lavandu, dobila žulj na prostom prstu i morala ići susjedi Mirjani po neku kremicu. Bubnjao joj je prst. Tata joj je rekao da ne paničari bez veze, da se trovanje dobije samo od željeza, al ona se baš bojala i već je vidjela neku crtu.
Uopće ne znam kako sam ja dobio žulj iznad pete,pa nisam brao lavandu nogama, al znam da jako boli. Ona mi to stalno hoće prskati i pritom se smije. Svaki put kaže da me neće peći i svaki put me peče i plačem da me nitko ne čuje.
Kad smo išli na igralište, zalijepila mi je dva flastera zbog kojih skoro nisam mogao obući tenisicu. Brzo su mi se odlijepili. Baka me gnjavi da moram stalno prat noge i navaljuje sa sprejevima. Ili me tjera u more. Ako sam ne operem noge i ona me skuži, dolazi s lavorom i viče da imam njene palčeve.
Rado bi ih joj vratio, samo da me ne gnjavi.

To nisi ti

- Ove ocjene...to nisi ti, Aleks, rekla mi je baka tog ljetnog jutra, kad smo pokupili svjedodžbe u školi, a ja sam se onda umoran strovalio kraj nje u krevet. Najprije se divila mojim pjegicama koje ja mrzim, a onda mi je rekla da to nisam ja.
Nisam je baš dobro razumio, kako nisam ja, pa ja sam, al nisam je ništa pitao, samo sam se nasmiješio.
Valjda ona zna jesam li ili nisam ja, kad stalno ponavlja da ima već pola stoljeća.
Pogotovo to ponavlja kad se svađa s mojim tatom, onda to u prosjeku kaže oko sedam puta u sat vremena. Brojao sam.
Naravno da te ocjene nisam ja, al trudio sam se i puno sam učio. Satima smo ja i moja braća, uh pardon, moja braća i ja, pisali zadaće i učili. Preselili smo se u drugi grad i u drugu školu, pa sam se većinu vremena osjećao omamljen i umoran.
Ovdje u razredu ima malo djece, pa su nas stalno ispitivali. Strogi su za poludjeti.
Nisam imao nimalo vremena za sebe, za nogomet i prijatelje.
Baka pogotovo žali zbog ocjena iz hrvatskog i povijesti, jer su to predmeti koje je ona rasturala.
Znam da sam mogao bolje, al baka ne kuži da ja nisam ona.
Istina je da jednako volimo zalaske sunca i da ih stalno slikamo, pa baka govori tati da sam ja umjetnička duša.
Što god to značilo, budući da tata i moj mlađi brat Andrej na to uvijek jako zakolutaju očima.

Moramo moru

četvrtak, 04.07.2024.

20240702-180708

20240702-180720

20240702-180733

I samo za Anči:-))):

20240704-180757

Putuj

ponedjeljak, 01.07.2024.

"Putuj dok još ima sveta i saznanja:
bićeš lepa od prašine, spoznaćeš prah i sjaj.
Oslepi svojim koračajući putem, al' znaj:
Lažno je sunce, istina je njegova putanja.
Nek' trgovci vremenom plove sa voskom u ušima,
ti smelo slušaj kako pevaju pustinje,
dok kleče bele zvezde pred zatvorenim morem i ima
u tebi snage koja te raspinje..."
/Branko Miljković/

Naš pogled iz apartmana.
Ne možeš li u širinu, možeš u visinu.

20240625-232838

Dunave, Dunave, njihovo more...

20240627-201855

Sirotanović...duhovito

20240627-125100

Originalnost..

20240626-110448

Autohtonost..

20240626-092626


Sladoled s okusom štrudle od višanja..
Cherry brandyja..
Pa slani sladoled od ajvara..

20240627-140658

Ferdinand knedle..
Moji pemski geni su se oduševili.
Jela sam Caricu od Madagaskara s listićima badema i kiselom višnjom u sredini.

20240626-141302

Kreativnost

20240626-142838

Odličan logo za piteriju s preko 20 vrsta pita

20240626-102441

Moja malenkost

20240628-144319


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.