Pogled na nekretnine

utorak, 25.06.2024.

Ovdje samo mladi ljudi imaju radostan pogled.
Starijima su pogledi ugašeni.
Cijene nekretnina ovdje divljaju.
Iznajmljuju se garaže bez tuša, za 250 eura mjesečno.
Neimaština me deprimira.
Graniči mi s lijenošću, glupošću i bolešću.
No, ljudi su ovdje susretljivi koda smo u vojsci.
Neću biti ovdje dugo. Samo sam ga dopratila.
Grad je ogroman, a mi bez automobila, dugo na suncu čekamo autobuse.
Jedemo smuđa na keju, a on mi ljubi ruke.

Ovdje je sretan. Ja pišem da ne plačem.

Poslije kad pada kiša autobusi prokišnjavaju.

20240624-133246
Update:
Srela sam se s prvom ljubavi.
Simpatijom iz djetinjstva, rekla bih danas.
Mada je davno bio velika patnja.
S vremenom, dobrim debelim vremenom, velika patnja postane malom patnjom, pa još dalje i smiješnom.

Odveo nas je na večeru.
Bilo je iznimno zanimljivo promatrati dva alfa mužjaka u razgovoru.
Dvije moje patnje.
Život je incredible, izntit.

I dalje čeznem za tušem.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.