Uzemljenje

Med cvijećem

Summer breeze makes me feel fine
Blowin' through the jasmine in my mind....

Nepomirena pjesma

To kako volim uprljati ruke i nokte
Zemljom
Možda govori puno o mojoj nepomirenosti
Golom činjenicom da
Svaki cvijet ima svoj korov koji ga vjerno oponaša
Da su biljne uši sposobne ne dozvoliti pupoljku
Da se razmaše u svom buđenju

I to me ljuti, to me strašno ljuti

Molitva Azteka

“Oslobađam svoje roditelje
osjećaja da su me iznevjerili.
Oslobađam svoju djecu potrebe da me učine
ponosnom. Neka vlastiti put ispisuju slušajući svoje srce koje im neprestano
šapuće na uho.
Oslobađam svog partnera obaveze da me učini kompletnom osobom.
Ništa mi ne nedostaje; stalno učim
zajedno sa svim drugim bićima.
Zahvaljujem se svojim precima koji su se sjedinili kako bih ja danas udisala život. Oslobađam ih grešaka iz prošlosti i želja koje nisu ispunili, svjesna da su učinili najbolje što su mogli
da razriješe svoje poteškoće u skladu sa
sviješću i shvaćanjima koja su tada imali. Poštujem ih, volim i vidim
njihovu nevinost.
Ogoljavam se pred njihovim očima, te tako oni znaju da ne skrivam i ne
dugujem ništa osim odanosti samoj sebi i vlastitom postojanju.
Prateći
mudrost srca, svjesna sam da ostvarujem svoj životni cilj, slobodna od
vidljivih i nevidljivih vezanosti koje mogu da ugroze moj Mir i Sreću, koji
su moja jedina obaveza.
Odričem se uloge spasiteljice, one koja ujedinjuje ili ispunjava očekivanja
drugih ljudi.
Učim kroz, i isključivo kroz LJUBAV. Blagoslivljam svoju suštinu,
svoje načine da se izrazim, iako me možda netko ne razumije.
Slušam samu sebe, zato što sam jedina koja je živjela i iskusila povijest svog života,
zato što poznajem sebe, znam tko sam, što osjećam, što činim i
zašto to činim.
Poštujem i uvažavam sebe.
Poštujem Božansko u sebi kao i u tebi. Slobodni smo. ”


(Ovaj drevni blagoslov nastao je na Navatl jeziku, kojim se počevši od VII vijeka govorilo na teritoriju centralnog Meksika. Blagoslov govori o
oproštaju, nježnosti, razvezivanju i oslobađanju.)

https://youtu.be/Q1z2cxjQ8oo

Što rade samci

Na sredini moje sobe roza joga prostirka
Šareni prekrivač na njoj s mandalama
Jutros sam ustala u 5.45
pola sata vježbala
Tuširala se
Namazala tijelo finim mlijekom
Trbuščić i bedra protiv celulita
Potom popila B vitamin, omegu i silimarin s artičokom
Nahranila, napojila Roka i Cicibelu
Napojila kalu kala(?), ciklamu i božićnu zvijezdu

Za gablec na posao nosim
Maline, banane- doručak
Rižoto s tunom- ručak
Integralni kruh

Basta, rekoh.
Dosta je više nebrige za sebe.

Ke kaco, ponavljam.
Nitko me ne može povrijediti
Ako mu ja u tome ne pomognem

A na površini...

U tatinom cvjetnjaku dobrodošlica

Bol

Obje frendice su mi u Španjolskoj.
Jedna u Madridu kod sisterice, druga s mužem u Andaluziji.
Jedna proživljava više duhovno putovanje, obilazi crkve i svetišta, druga tulumari noćima.
Obje su prepune dojmova, govore da bi se tamo dalo živjeti i šalju mi puno lijepih fotografija.

**************
Ja sam lijepo napokon dotakla dno.
Znam po tome jer je muljevito, plačno, bole me masnice od udaraca.
Znam i po tome jer si ovdje potpuno, potpuno sam.
Ne dopiru zvukovi, ništa te se ne dotiče osim tvog do srži izranjavanog bića.
Dno je drugoga moliti za ljubav i brigu.
Tako klečeći nailaziti na hladan zid, izgrađen od neprobojnih cigli samodostatnosti.
Udarati najprije rukama po tome zidu, šakama, laktovima, pa i glavom.
Ne vjerovati da netko koga si silno volio može biti takvo zlo u svojoj esenciji.
Pokušati pronaći smislene razloge za to.
Ne nalaziti ih ni uz najbolju volju .
Iščitavati iz tuđeg ponašanja čistu čistijatu mržnju, prijezir i gađenje prema sebi.
I dalje inzistirati na odnosu.
Tražiti ljudsko, pa i griješno, slabo i jednako izranjavano.
Ne pronalaziti.

*******************

Kada mulj već postane gust i prijeti da će te ugušiti,
mjeriš tlak koji se popeo visoko, visoko, unatoč tvom dnu.
Guši te u prsima, u grlu.
Izgrebeš mulj i shvatiš da je ispod samo goli kamen.
Kamen kojeg si se bojala, pa si lebdjela visoko u oblacima.
Mulj se podvlači pod nokte, nokti su ti se rascvjetali.
Jagodice si istrošila. Bolne su i krvare.
Ovdje nema nikakvih tragova života.
Ni školjki, ni praživotinja ni nikakve velike tajne.
Jebeš dno. Dalje nema. Nema se što za naučiti.
Istražiti, saznati.
I hladno je. Vidi se, drhtiš.
Uzimaš zrak zato i plivaš prema površini.
Najjačim zaveslajima.
Već kad pomisliš da nećeš stići, ugledaš svjetlo.
Ljuljuška se prozirna i puna svjetlosti tekućina,
tirkizni obrub koji dijeli ovaj svijet od onoga svijeta.
Malena drhturava pjena stvara ti se pred očima.
Uspjela si !

*********************

Imat ćeš one crne oči, kao ugalj.
Kovrčavu prosijedu kosu koju nećeš nikada puno šišati.
Smijati ćeš se punim zubima i mesnatim ustima.
U tom će smijehu biti pohranjena sva ona jutra, svi oni trgovi u Španjolskoj
prepuni sunca, lastavica i cike djece.
Doći ćeš kao najslasnija naranča.
Doći ćeš kada ću ja biti sasvim, sasvim dobro.
Nimalo gladna ljubavi jer ću si je davati u onom pravom izobilju.
Možda ti neću na prvu vjerovati, pazi, nije to nikakvo čudo.
U meni će ostati pohranjeno silno razočarenje, šok i bol na prepad, ko u godovima stabla.
Otvarati ćeš me polako, polako, svjestan da sam izranjavano stablo,
puž golać, najmirisnija jabuka, domaća i nešpricana.
Prepoznat će te obrub moje haljine i smijati se s tobom.
Prošlost će ostati tamo gdje joj je mjesto,
dno crno i gusto prestati će me pratiti u snovima.