Obje frendice su mi u Španjolskoj.
Jedna u Madridu kod sisterice, druga s mužem u Andaluziji.
Jedna proživljava više duhovno putovanje, obilazi crkve i svetišta, druga tulumari noćima.
Obje su prepune dojmova, govore da bi se tamo dalo živjeti i šalju mi puno lijepih fotografija.
**************
Ja sam lijepo napokon dotakla dno.
Znam po tome jer je muljevito, plačno, bole me masnice od udaraca.
Znam i po tome jer si ovdje potpuno, potpuno sam.
Ne dopiru zvukovi, ništa te se ne dotiče osim tvog do srži izranjavanog bića.
Dno je drugoga moliti za ljubav i brigu.
Tako klečeći nailaziti na hladan zid, izgrađen od neprobojnih cigli samodostatnosti.
Udarati najprije rukama po tome zidu, šakama, laktovima, pa i glavom.
Ne vjerovati da netko koga si silno volio može biti takvo zlo u svojoj esenciji.
Pokušati pronaći smislene razloge za to.
Ne nalaziti ih ni uz najbolju volju .
Iščitavati iz tuđeg ponašanja čistu čistijatu mržnju, prijezir i gađenje prema sebi.
I dalje inzistirati na odnosu.
Tražiti ljudsko, pa i griješno, slabo i jednako izranjavano.
Ne pronalaziti.
*******************
Kada mulj već postane gust i prijeti da će te ugušiti,
mjeriš tlak koji se popeo visoko, visoko, unatoč tvom dnu.
Guši te u prsima, u grlu.
Izgrebeš mulj i shvatiš da je ispod samo goli kamen.
Kamen kojeg si se bojala, pa si lebdjela visoko u oblacima.
Mulj se podvlači pod nokte, nokti su ti se rascvjetali.
Jagodice si istrošila. Bolne su i krvare.
Ovdje nema nikakvih tragova života.
Ni školjki, ni praživotinja ni nikakve velike tajne.
Jebeš dno. Dalje nema. Nema se što za naučiti.
Istražiti, saznati.
I hladno je. Vidi se, drhtiš.
Uzimaš zrak zato i plivaš prema površini.
Najjačim zaveslajima.
Već kad pomisliš da nećeš stići, ugledaš svjetlo.
Ljuljuška se prozirna i puna svjetlosti tekućina,
tirkizni obrub koji dijeli ovaj svijet od onoga svijeta.
Malena drhturava pjena stvara ti se pred očima.
Uspjela si !
*********************
Imat ćeš one crne oči, kao ugalj.
Kovrčavu prosijedu kosu koju nećeš nikada puno šišati.
Smijati ćeš se punim zubima i mesnatim ustima.
U tom će smijehu biti pohranjena sva ona jutra, svi oni trgovi u Španjolskoj
prepuni sunca, lastavica i cike djece.
Doći ćeš kao najslasnija naranča.
Doći ćeš kada ću ja biti sasvim, sasvim dobro.
Nimalo gladna ljubavi jer ću si je davati u onom pravom izobilju.
Možda ti neću na prvu vjerovati, pazi, nije to nikakvo čudo.
U meni će ostati pohranjeno silno razočarenje, šok i bol na prepad, ko u godovima stabla.
Otvarati ćeš me polako, polako, svjestan da sam izranjavano stablo,
puž golać, najmirisnija jabuka, domaća i nešpricana.
Prepoznat će te obrub moje haljine i smijati se s tobom.
Prošlost će ostati tamo gdje joj je mjesto,
dno crno i gusto prestati će me pratiti u snovima.
Post je objavljen 01.05.2023. u 09:33 sati.