Nepomirena pjesma
subota, 06.05.2023.To kako volim uprljati ruke i nokte
Zemljom
Možda govori puno o mojoj nepomirenosti
Golom činjenicom da
Svaki cvijet ima svoj korov koji ga vjerno oponaša
Da su biljne uši sposobne ne dozvoliti pupoljku
Da se razmaše u svom buđenju
I to me ljuti, to me strašno ljuti
Da se baš svaka lomača gasi dugo i znalački
Od ruba prema sredini
Da dok god ima dima, ima i vatre
Da smo sačinjeni od puno, puno vode
I zato Mjesec i te stvari
Čine nemir
Možda se vatra gasi dugo, predugo
Možda je presudno od čega je naložena
Al sasvim sigurno ne ostavlja se bez nadzora
Mir se uči
Studiozno
Cijelim tijelom
Vlastitom vodom
Morem i rijekama, izvorima i pritokama
Zamisliš da si u epicentru svih mogućih sranja
Pa samo dišeš, trepčeš, izgovaraš molitve
Idi, ne zovi, ostani đubre do kraja
Ostani, volim te, ne daj me
Ako sam voda, ja gasiti ću svaki žar
Svojim malim tijelom
Svojim čađavim stopalima
Ti možda nećeš biti taj zmaj kojeg ću probosti
Jednom zasvagda
Al' vatra će biti
Pod nadzorom
Svaki mir čezne za svojim nemirom
Kao vatra za svojom vodom
Kao voda za svojom vatrom
komentiraj (14) * ispiši * #