Pleme
petak, 30.12.2022.Uzela sam godišnji par dana i njih četvero par dana na druženje.
Balansiram između kreative, igre, redovitih zdravih obroka što mi je najvažnije i klope koju oni vole, urednosti i higijene. Ne spavam baš, jer ih redovito pokrivam, osluškujem disanje četiri male dušice u premalenom stanu...Crtamo, slažemo one najsitnije legiće, igramo križić kružić i vješala...
Po danu, u starijima osjećam nemir, potrebu za divljanjem, skakanjem, pa danas i sutra imamo isplaniran park, park, pa opet park, između spremanja jela i to, bar pet zdravih obroka. Sutra bi zato trebali otić po košarkašku loptu, ovdje ima super igralište sa dva koša.
Bor koji sam okitila, trusi se već kad ga pogledaš i to me totalno nervira. Bojim se da se jednostavno ne prevrne i molim Boga da to bude po danu, da nas ne isprepada noću, ako već mora biti..
Znam da pate, svatko na svoj način, zbog razvoda staraca, pa sam mekša, prijemčljiva za razgovor i razumijevanje, nesklona kažnjavanju.
Ne volim kad mi se odnos s njima pretvori u čisto patroniziranje- svijet je prepun opasnosti, uvijek mi je bilo draže uploviti u njihove svjetove. Tu su onda čista povjeravanja o svemu što ih tišti, prve simpatije, čudni prijatelji, neshvatljiv svijet odraslih.
Nabavila sam dva kreveta za napuhavanje, pa curka i ja spavamo u bračnjaku, najstariji na kauču, a izviđači evo i sada šuškaju kod svakog premještanja s boka na bok.
Htjela sam pleme, opjevala sam ga u pjesmi gdje ja, razgibanih bokova i tokova, ostavljam tragove svud po snježno bijelim pločicama i ko big mama, kuham salšu za svoju musavu dječicu..
Tu sam sliku tako jasno vidjela, da sam je ispisala na zidu i da se jednostavno morala dogoditi, koliko je to silna želja bila. Moram željeti i sanjati dalje. Moje mentalne slike čudesni su portali stvarnosti.
Vršnjakinje mi ili varaju muževe ili se rastaju ili su rastavljene, djeca su im već odrasla ali još nemaju svoje djece, a ja uvijek par koraka unaprijed, prije svih sam bila mama i sad sam već baka..pa ipak, čudno mi je kad me klinci tako zazovu u dućanu.
Nije samo meni- tete u dučkasu ne mogu doć k sebi od mog bakutanerstva, već me zamalo stariji sustiže u visini, a klinci me zezaju da ja svugdje imam prijateljice.
komentiraj (14) * ispiši * #
