Ritam zemlje

utorak, 20.12.2022.

Iz zapadne su Afrike
Smijali bi se oko glave
Da nemaju ušiju
Dok bubnjaju
I to njihovo veselje je zarazno
Strast za ono što rade
Oči i zubi svjetlucaju
Naši ih pokušavaju slijediti
Mokri ko voda
Pratim ritam
Prvo potpeticama
( oni su bosi)

Uspostavljam vezu sa sobom
Na trenutke,
bokovi široki ko zemlja
U koje stanu sva moja djeca
I ja, svoje vlastito dijete
Noge napete, spremne pretrčati milje
Grlim kroz zrak rukama ko viticama
Sve svoje strahove
Ramenima ih plašim

Dođi, dođi, razbit ću te

Kad ti jednom više istinski
ne bude stalo
Do toga
Kako izvana izgleda
Tvoja borba za život
Okupat ćeš se u moru
Zdrave brige za sebe

I to će biti početak
One prave jednostavnosti
Za kojom si čeznula


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.