Opis bloga






Linkovi

SarahBernardht
20.12.2021., ponedjeljak
Autentičnost

Stara neka priča kaže, kako svaki grad ima jednu riječ koja ga najbolje opisuje.

Rekla sam mu to, dok smo se prečicom preko nekog velikog parka, s kojeg je pucao pogled na grad, spuštali prema autobusnom kolodvoru.

Zastao je, pogled mu je zatitrao u dubinu starih krovova i pročelja i izgovorio je:

Sloboda.


Da, idealan je to grad za izgubiti se, u svakom smislu.
Pogotovo ako si silno navezan na svoj pojam slobode i putuješ obijesno i dekadentno, putuješ jer tako želiš, a ne zato jer moraš.



Široki bulevari koje prelaziš van svih zebri i semafora, uzbrdice, nizbrdice i preko 2 miliona ljudi.
Prosvjedi za ovo i za ono, umorne žene koje se subotom navečer vuku kući s posla, stari željeznički most kojim na neki čudan način uspješno prometuju i tramvaji i putnički autobusi na dva kata i osobni automobili, i rijeke široke, nepregledne, i bogataši fino uređeni u svojim skupim automobilima i ljudi koji spavaju po pothodnicima, prekriveni kutijama.

Suprotnosti od kojih ti se zavrti u glavi.



Osebujan humor, široki osmijeh na moj izgovor i kaj, zaljubljenost u autentičnost i samosvojnost, pa ma kakva ona bila. Prihvaćanje mimo svake osude. Budi što jesi, al budi čovjek.
Nikakvo foliranje ne dolazi u obzir, odmah se prepoznaje figa u džepu.
Na glavnom šetalištu, cigani bubnjevima i trubama tjeraju zimu: Tebi moja mazo...



Kvartovi su međusobno povezani crvenim busevima koji jure preko raskršća i brzo dolaze jer ih je puno.
Od klope, jela sam teleću supicu i dugačke ćevape, ljute čvarke i kajmak, kad sam silno ogladnila od uspinjanja u razgledavanju grada.



Bili smo smješteni pored glasne muzike, zaključano u deset, kaže gazda: nema mjesta više ljudi, morate se najaviti par dana unaprijed!
Kroz tanke zidove ionako su dopirali basovi, a mi smo imali gitaru i svoju vlastitu muziku.
Zlatne ribice da nam uslišaju želje, u akvariju uzidanom u pregradu koja dijeli sobu od kupaonice.

Visoke dizalice grade grad na vodi, postoji ta neka opsesija Rusijom i svjetlom i pijanom raskoši, dok mali ljudi drhture u starim dotrajalim autobusima, zagledani u promjene i nimalo fascinirani njima.
Novac im je u tisućama. Čini ti se imaš puno, kad ono...
Zaključujem kako ti za te pare treba pozamašan novčanik, ali samo ako imaš sreće
U odnosu na naše cijene, sve je bitno jeftinije.
Još možeš pronaći kavu s mlijekom za jedan euro.

I nakon dva dana ruke u ruci, poljubaca dugih i slatkih, putujem doma, na zapad.

Cijelim me putem prate maline i mamina zvijezda.

Njegove oči pune brige, sjete i ljubavi.
Usred beogradske zime sanjari naglas o Španiji, meni, ovako posloženoj, prizemljenoj..

Očuvaj me Bože " triste per iterum".
Neka sve bude samo kao slatki san.





- 08:50 - Komentari (17) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.