" NI SVI KITOVI NE LETE"
četvrtak, 30.09.2021.U jeku hladnoga rata, CIA je došla na ideju da u okviru projekta " Ambasadori jazza" izmijeni međunarodnu percepciju SAD- a kao rasističke. Svrha je bila glazbom preobratiti mlade ljude s istoka na kulturu jazz-a, glazbom se nametnuti , emotivno povezati te pobijediti.
Stoga su angažirali poznate jazz glazbenike koji su počeli masovno održavati koncerte s one strane Željezne zavjese.
" Ta činjenica čini mi se kao jedna od najfantastičnijih zamisli čovječanstva: pokušati osvojiti svijet glazbom umjesto primjerice, u zrak dignuti Hirošimu ili napasti Irak. Glazba ima neizmjernu, gotovo trenutačnu moć da nas promijeni. Jedna od rijetkih, ako ne i jedina umjetnost sposobna pokrenuti nam tijelo, potaknuti nas da zaplešemo, izazvati katarzu ili ekstazu....
Američki program možda je propao- zid će pasti tek mnogo godina poslije- ali nada koja je bila u njegovim temeljima, premda utopijska, ne prestaje bit čudesna: mogućnost da se rat završi plesom, umjesto eksplozijom hidrogenske bombe."
Naš glavni junak priče Erik Gould, američki je jazz pijanist koji živi u Parizu 60- tih godina prošlog stoljeća. Površno oko reklo bi, taj se ludih gljiva najeo ili smotan je ko sajla, no čovjek je genijalac. Blues je promijenio njegov pogled na svijet, jer je realan, ne češlja zbilju. Odmalena je volio stvaran, neuljepšan svijet. Erik ima sinesteziju, podražaje prima u jednom osjetilu, a doživljava u drugom. Svugdje oko sebe vidi glazbu, ne izlazi iz kuće bez da ima melodiju koju zvižduće, u stanju je glazbom opisati lice svoje žene. Nataša Zimova je međutim preko noći otišla, nestala, bez pozdrava. On se s tim ne miri. Obavezno svaki dan nazove doma, da vidi da li se vratila.
Erik ima i sina Tristana, dječaka koji vidi osjećaje kao žive ljude i silno mu nedostaje otac, zaljubljen u glazbu i opsjednut svojom nestalom ženom.
Knjiga ima još puno neobičnih likova: Isaac Dresner koji voli popiti a onda se prisjeća nevjerojatnih detalja svog teškog života u logoru, a vlasnik je i vrlo neobičnih muzeja, stara prostitutka Clementine koja priča na latinskom, čovjek sa sivim šeširom koji ih prati, pisac koji je zatočio ljude u podrum i nanosi im bol, da bi mu pričali najljepše priče...
U vještom pripovijedanju ovog pisca, Afonsa Cruza, naravno da su sudbine svih tih likova isprepletene na najbolji i najgori mogući način. Radi se naime, o špijunskom trileru kroz koji ćete proći kao kroz san, prepun tajnih znakova, magnovenje potrganih putokaza, izgubljenih evanđelja, vrlo složenih šifri za bolje snalaženje u svijetu bolne prošlosti i istodobno iskričavih trenutaka nepatvorene radosti.
Hoće li Erik ikad više sresti svoju Natašu?
Popraviti odnos sa sinom?
Hoće li se CIA uspješno poslužiti Erikovim pijanističkim umijećem?
Portugalac Afonso Cruz 71. je godište.
Ima objavljeno tridesetak djela, puno književnih nagrada, ilustrator je i redatelj crtića, sklada, ima svoj band u kojem svira ukulele, bendžo, usnu harmoniku i gitaru.
Svestran čo'ek, pa zbilja nije čudo kakve likove i priče stvara !
Ovo mu je prava književna poslastica. Moram potražiti i druge.
komentiraj (16) * ispiši * #
