Sama

subota, 11.09.2021.

Predivna, jedina...

Ležiš s bolovima, ko upucana u trbuh, nakon bitke,
al' teža od te boli
svakako je prijateljičina rečenica
koja u mraku ima velike oči
Da si uvijek sam

S dva analgina u guzici radiš si juhicu
Prostireš rublje, piđame, šlafrok, gaće
Plaćaš račune internet bankarstvom
Pokušavaš si čupati obrve
Pa u lokvi samosažaljenja
Uočavaš da s tobom žive strani ljudi
Oko kojih si ginula

Solarni pleksus
Tamo gdje žive prevelika očekivanja
Romantična snatrenja
Prešućene povrede
Sada je prerezan okomito i zaklaman
Pripremljen zavojima
Za nove bitke

Ali ne i za odricanja
Više ne



Ti nisi tama koju si podnijela. Ti si svjetlost koja je odbila da se preda.“

John Mark Green

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.