Jedna plamena
srijeda, 01.09.2021.Ruža za Marivall, koja me raznježila jutros:-*
Ove jesenske baš plamte. I dugo se pamte.
Kada su na odlasku, nekako imaš osjećaj da nisi u njima uživao dovoljno. I još bi. I ljeta i ruža.
I bosih nogu i bezbrižnosti.
Al krećemo se u krugovima, uvijek se u našim životima izmijenjuju sva godišnja doba.
Razmaženo očajavamo zbog grubih riječi i nerazumijevanja. A to je samo hladan vjetar, sjevernjak.
Pomirenje je tako divna osobina. Prepuštanje dobima, fazama u životu.
Danas me oduševila jedna medicinska sestra. Nagovorila je doktora da dođem u petak, na dan operacije. Da ne gljivarim u bolnici bez veze.
Kad sam joj spomenula ročkas, planule su joj ko različak plave oči. Milosrđe. Izašla je iz forme i krutih propisa i principa zbog ljudskog milosrđa.
Mislim da je to stvar i inteligencije, kao što to empatija uistinu jest.
Torbu mi je zadržala, da ne teglim.
Hvala Bogu na blagim ljudima, koji izlaze iz krutih okvira. U koje su se, btw. sami zatočili.
Sad snimam ruže umjesto bolnice, od petka sam vam tek dopisnik iz bolnice Sv. Duh:-))))
komentiraj (35) * ispiši * #