Zaštita od snova
ponedjeljak, 07.06.2021.Ljeto. Prva krijesnica među grmljem.
Zvijezda mamina u 3 ujutro.
Sjaji mi kroz prozor,
osvjetljava mrak.
Čini ga podnošljivijim.
U svim je mama pričama o strasti,
ljubavi, luckastosti, smijehu,
odgoju u kojem se
s nikim ne uspoređuješ.
Samo sa sobom kakva si bila.
Ja prije godinu dana.
Znam da je ta veza bez veze.
Da je neprikladna za odrasli život.
I tužna zbog te spoznaje,
ipak ga vozim do granice,
100 kilometara.
Izvan sebe jer odlazi,
jer tko zna što ga čeka,
jer moram nazad voziti
tih istih 100 kilometara,
jer tko zna što mene čeka.
A početnik.
Ja godinu dana poslije.
Nakon prekida od tri mjeseca.
Nakon pomirenja.
Promjena u percepciji.
Voljeti bez očekivanja.
Pomalo usamljeno, drhturavo,
ko ugasla zvijezda
ili krijesnica.
Dosljedno me gubi. Gasi.
Jer, ja bi mogo da mogu.
Ja bi mogo da znam.
Neparan je,
pa nikada ne može biti par.
Ptica selica.
Ono što se ne zadržava.
Kao voda, mijenja oblik.
Krijepi ta ljubav i poplavljuje
ne staviš li brane.
Ograničenja.
Prepreke koje neće donijeti
onaj romantičan okus fatalnosti,
nego potrebnu
zaštitu od razočaranja.
On godinu dana poslije
i dalje priča o zajedničkom životu
kao da nam je 19.
Ponavlja moje snove o crvenoj zemlji,
kamenu i moru.
Tako stišava moju malodušnost na tren.
Al ja mu ne vjerujem.
Ja mu ne vjerujem
i smješkam se zvijezdi u 3 ujutro.
I punim oči tugom i suzama
koje ne prelaze rubove
i bavim se
branama i ograničenjima
unutar sebe.
Da ne bih opet povjerovala.
Srce nabija.
Nešto se pomaklo
u mojoj tektonskoj ploči.
Ištem stvarnost i buđenje.
Da se dobro zaštitim od snova.
komentiraj (6) * ispiši * #