< svibanj, 2021 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Rujan 2021 (18)
Kolovoz 2021 (16)
Srpanj 2021 (7)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (6)
Siječanj 2021 (14)
Prosinac 2020 (22)
Studeni 2020 (10)
Listopad 2020 (15)
Rujan 2020 (9)
Kolovoz 2020 (7)
Srpanj 2020 (17)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (12)
Travanj 2020 (16)
Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (11)
Siječanj 2020 (12)
Prosinac 2019 (12)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (16)
Rujan 2019 (9)
Kolovoz 2019 (10)
Srpanj 2019 (9)
Lipanj 2019 (14)
Svibanj 2019 (11)
Travanj 2019 (15)
Ožujak 2019 (2)
Veljača 2019 (8)
Siječanj 2019 (4)
Prosinac 2018 (4)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (4)
Rujan 2018 (6)
Kolovoz 2018 (5)
Srpanj 2018 (6)
Lipanj 2018 (11)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (10)
Ožujak 2018 (12)
Veljača 2018 (14)
Siječanj 2018 (9)
Prosinac 2017 (8)
Studeni 2017 (3)
Listopad 2017 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
https://m.youtube.com/watch?v=mTn_v08ZJEM


"The most beautiful people we have known are those who have known defeat, known suffering,
known strle, known loss, and have found their way out of the depths. These persons have an appreciation, a sensitivity, and an understanding of life that fills them with compassion, gentleness, and a deep loving concern. Beautiful people do not just happen.”

Elisabeth Kübler-Ross

“Being with him when he died was something I will never forget. His bravery. His happiness. His acceptance. It was a colossal experience for me. Changed my life completely in a way that I had not expected. I expected to feel sad and lost. But I felt the opposite. Just, like, ‘Boy, this is it. This is all we have. Right here. So you’d better pay attention.’”

Laurie Anderson and Lou Reed


“To love. To be loved. To never forget your own insignificance. To never get used to the unspeakable violence and the vulgar disparity of life around you. To seek joy in the saddest places. To pursue beauty to its lair. To never simplify what is complicated or complicate what is simple. To respect strength, never power.
Above all, to watch. To try and understand. To never look away. And never, never, to forget… another world is not only possible, she is on her way.
On a quiet day, I can hear her breathing."

Arundhati

“I hope you will go out and let stories, that is life, happen to you, and that you will work with these stories... water them with your blood and tears and your laughter till they bloom, till you yourself burst into bloom.”

Clarissa Pinkola Estés


“May the sun bring you new energy by day, may the moon softly restore you by night, may the rain wash away your worries, may the breeze blow new strength into your being, may you walk gently through the world and know it’s beauty all the days of your life.”
Apache Blessing


“I am not the first person you loved.
You are not the first person I looked at
with a mouthful of forevers. We
have both known loss like the sharp edges
of a knife. We have both lived with lips
more scar tissue than skin. Our love came
unannounced in the middle of the night.
Our love came when we’d given up
on asking love to come. I think
that has to be part
of its miracle.
This is how we heal.
I will kiss you like forgiveness. You
will hold me like I’m hope. Our arms
will bandage and we will press promises
between us like flowers in a book.
I will write sonnets to the salt of sweat
on your skin. I will write novels to the scar
of your nose. I will write a dictionary
of all the words I have used trying
to describe the way it feels to have finally,
finally found you.

And I will not be afraid
of your scars.

I know sometimes
it’s still hard to let me see you
in all your cracked perfection,
but please know:
whether it’s the days you burn
more brilliant than the sun
or the nights you collapse into my lap
your body broken into a thousand questions,
you are the most beautiful thing I’ve ever seen.
I will love you when you are a still day.
I will love you when you are a hurricane.”

Clementine von Radics





Linkovi
vidrinsmijeh@gmail.com

SarahBernardht
21.05.2021., petak
Obećanje nasuprot malinovcu

Odabrala si Modrobradog, jer je stigao.
Bez love, bez torbe, donio je sebe.
Izaziva ti dragost, premda bi ga nekad
samo dobro premlatila
zbog te bezobzirne bahatosti
prema životu, i svom i tvom.
Šest dana bojaš si oči ljubičastom, rozom i srebrnom.
Maštate i dok maštate ti znaš da su to sanje. Svjesno si magliš zjenice.
Stvaraš si ljubavnu omaglicu
u kojoj nema mjesta za stvaran život.
Točiš si malinovac hladan od snova
i gutaš tu slatku, osvježavajuću tekućinu.
Tu su drvoredi jasmina i mirte,
vaša kamena kuća, mali restoran, ljudi.
Tu su njegovi dlanovi
gdje je već urezana jasna linija tvoga tijela i srca. Doživiš sve to ko kratki predah od stvarnosti.
I lakše je. Udah, izdah, i već si u nigdjezemskoj.



No ovaj put, sve je nekako drugačije
pa i ta omaglica.
Zadržavaš trenutke, al ne više
poput zajapurenog djeteta
koje se boji prolaznosti
jer iza svega ostaje tek neko veliko ništavilo i praznina.
Ne, ovaj put ih iscrtavaš u sebi
pastelama,
poput žene koja je strasno
bila voljena već i prije. I voljela.
I vidi je, preživjela je smrt dragih trenutaka.
Mnogo njih.
Zaoblila je vjeđe nekako iznutra
i zadržala te drage slike.
U tebi je galerija, cijeli film posebnih rečenica, istaknute misli ko markerom obojane.



Pa Modrobradi kaže
pred tvojom prijateljicom,
posve iz duše,
kako nije za skrasiti se,
nije za zajednički život.
Pa kaže kako bi se izgubila čarolija
da ovako, svaki dan.
Pa priča, sav u elementu,
kako je sve volio i kako je sve odlazio,
ne osvrčući se.
Stisneš se, raščupana perja,
prerano doletjela lasta.
Drhtiš, al zbilja onako ko što drhti ptica. Zastrašujuće.
Oči veće od stvarnosti,
gore ti ko dvije male žeravice
u tom mraku od čovjeka.
Svaki se put otkrije
na posve drugačiji način.



Al on tada, u tom tvom
bespomoćnom drhtaju,
vidi tvoje potamnjeno srebro.
On vidi.
Preplaši se da će izgubiti mjesto
za tvojim stolom,
da će postati nepotrebnom žličicom,
pa grabi ostatke tvoje ružičaste kreme,
pa krene bajati, opet iz početka.
Ti si ono nešto posebno.
Dragocjenost koja se čuva.
Tvoja srneća duša
koja mraku podaruje smisao,
nepreboljiva vjera u čovjeka,
u skrivene talente i vjernosti,
tvoje predanje neodoljivo je,
vrijedno baš svake njegove laži.



No ovaj put nešto je drukčije.
Riječi se njegove ne pelcaju u tvojoj zemlji,
jer previše ih je već otprije tu izginulo, i to nakon mnogo tvoje njege.
Al ne pada ti na pamet raskrinkati ga.
Neka si povjeruje.
U toj titravoj nadi lakše je živjeti, pa i na tren.
Ciganin mu govori nek pogleda
kakvu ženu ima pored sebe.
Mladić na autobusnoj stanici
pjeva mu pjesmu o muškom kukavičluku.
Znakovi prejasni da ne bi udarili
svugdje gdje treba, ako treba
i bez mene.
Ja plaćam moje kazne.
Moje je moje. Njegovo njegovo.
Postoji sila koja sve poravnava
i bez malog detektiva u mojoj glavi
koji se plaši biti prevaren.



Prestati će te moje ogorčene poruke.
Moje ruke koje mi se smiju prazne,
odškrinuti će škure vlastitoga srca,
negdje oko ponoći kad će procvjetati kaktusi.
Srca koje je voljelo, bilo voljeno,
tuklo i preskakalo
sve zamišljene vozne redove,
ne bi li došlo do čiste i nepatvorene
božanske ljubavi,
ne bi li omekšalo za sve ljudske slabosti,
nestalnosti i laži,
okrenuti će se svojoj unutrašnjosti,
ko u violinu.



Kupit ću si stan, urediti ga po svom,
sa puno suptilnih i lijepih detalja.
Moja oaza sreće i ljepote.
U zemlju svoju saditi ću
samo svoje vlastite riječi.


- 00:44 - Komentari (11) - Isprintaj - #
02.05.2021., nedjelja
Odabir sebe

Bez idealiziranja, ovo je test, čisti test ljubavi prema sebi.

Ovaj ima modrice, ljubičasto oko lagano zatvoreno od udarca, isprebijan je ko mačak. Kaže, motor, a izgleda ko tučnjava.
Nikada nisi padala na problematične tipove.
Da se razumijemo, prvog si dečka, sjećaš se, doslovce ostavila zato jer je krenuo pušit travu i krasti ratkape.
Počeo ti se sviđati stariji, zreliji, nenapušeni i bez fetiša prema ratkapama. I to si prvom rekla. Malo je dramio, trčao po nasipu, ti za njim, a onda ti je nakon par mjeseci došao pod prozor i pitao može li ga tvoj novi dečko provozati u trkaćem autu. Znači prebolio brzo i praktično. Tako to ide u mladosti.
Modričasti se smije ko Al Capone , kaže ti da će riknuti do kraja godine i ti se usereš, mada znaš da te emotivno manipulira, nisi glupa, znajući za tvoje šokove sa samoubijanjem. Zločesto ako je namjerno. No ti više ne znaš da li je namjerno, on sanjari naglas i kako će uskoro preplivati rijeku da ne mora plaćati pisiar, jer te mora vidjeti. Pa to onda zvuči balaševićki, noć kad je preplivao Dunav, jeah wright, znaš da sanja.
I emotivno manipulira. Radimo to svi. Emotivno manipuliramo. To naravno, ne znači da emocija nema. To samo znači da se igramo.
Modri ti je u mislima, darling. A od njega ni vune ni sira, samo riječi. Nasmijava te. Voliš njegov humor i njegovu ludost. Iskonsku spontanost kojom te još uvijek baca na koljena. Ti ga doživljavaš isuviše sudbinski i on to zna. Sviđa mu se ta moć. Ti si valjda i jedino što u svome životu može baciti na koljena, riječima bar.
Zavrti te onako, ruski. Kao malo tko. Kao možda nitko do sada.

Voziš se u autu s čovjekom kojem se sviđaš. Čovjek priča kako je fajterski prošao tešku operaciju i ti mu se diviš, ali na radiju svira neka pjesma koju pjevušiš tiho i misli ti lete k Modrom. Čovjek te hoće još malo grliti i teško se rastaje. Sve ti je to novo, ta pažnja i ta briga, to sjećanje što si ranije pričala, detalji.
Dala si mu do znanja da još prebolijevaš nekoga. Igraš sa poprilično otvorenim kartama jer drugačije ne možeš. Smiješna si kad lažeš, znaš to već otprije. Lice ti je otvorena knjiga. Najradije bi sa njim podijelila tu muku koju prolaziš s Modrim. Al znaš da je normalan i da za to ne bi imao sluha. Jer sviđaš mu se. Želi više, želi puno, želi svaki dan. Čovjek nema spontanost. Nema ludost. Pomalo je ozbiljan, ukočen, opterećen. Nedostaje mu ležernost koju ima Modri. Al od riječi je, korektan, organiziran.
Moglo bi tu biti i vune i sira. Ti to znaš i spopada te tuga. Jer sve to želiš s Modrim, sve to.

Čisti test ljubavi prema sebi. Što ćeš odabrati, mila ?

Najbolje bi bilo od svakoga uzeti što ti treba. Modri je daleko, daleko, rijeka je duboka i hladna, pisiar puno košta, ima puno problema i obaveza. Ti si mu ono titravo svjetlo u daljini koje mu daje snage. On je tebi ljubav koja je i modra ponekad, isprebijana kao pseto jadno ostavljeno na kiši.
Ovaj je blizu, koliko god ga odguruješ kada se približi isuviše. Na njega se možeš osloniti.
Šteta što ne znaš lagati, umilno se pretvarati. Ne znaš. Što ćeš odabrati ?
- 22:38 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.