SarahBernardht
21.05.2021., petak
Obećanje nasuprot malinovcu
|
Odabrala si Modrobradog, jer je stigao. Bez love, bez torbe, donio je sebe. Izaziva ti dragost, premda bi ga nekad samo dobro premlatila zbog te bezobzirne bahatosti prema životu, i svom i tvom. Šest dana bojaš si oči ljubičastom, rozom i srebrnom. Maštate i dok maštate ti znaš da su to sanje. Svjesno si magliš zjenice. Stvaraš si ljubavnu omaglicu u kojoj nema mjesta za stvaran život. Točiš si malinovac hladan od snova i gutaš tu slatku, osvježavajuću tekućinu. Tu su drvoredi jasmina i mirte, vaša kamena kuća, mali restoran, ljudi. Tu su njegovi dlanovi gdje je već urezana jasna linija tvoga tijela i srca. Doživiš sve to ko kratki predah od stvarnosti. I lakše je. Udah, izdah, i već si u nigdjezemskoj.  No ovaj put, sve je nekako drugačije pa i ta omaglica. Zadržavaš trenutke, al ne više poput zajapurenog djeteta koje se boji prolaznosti jer iza svega ostaje tek neko veliko ništavilo i praznina. Ne, ovaj put ih iscrtavaš u sebi pastelama, poput žene koja je strasno bila voljena već i prije. I voljela. I vidi je, preživjela je smrt dragih trenutaka. Mnogo njih. Zaoblila je vjeđe nekako iznutra i zadržala te drage slike. U tebi je galerija, cijeli film posebnih rečenica, istaknute misli ko markerom obojane.  Pa Modrobradi kaže pred tvojom prijateljicom, posve iz duše, kako nije za skrasiti se, nije za zajednički život. Pa kaže kako bi se izgubila čarolija da ovako, svaki dan. Pa priča, sav u elementu, kako je sve volio i kako je sve odlazio, ne osvrčući se. Stisneš se, raščupana perja, prerano doletjela lasta. Drhtiš, al zbilja onako ko što drhti ptica. Zastrašujuće. Oči veće od stvarnosti, gore ti ko dvije male žeravice u tom mraku od čovjeka. Svaki se put otkrije na posve drugačiji način.  Al on tada, u tom tvom bespomoćnom drhtaju, vidi tvoje potamnjeno srebro. On vidi. Preplaši se da će izgubiti mjesto za tvojim stolom, da će postati nepotrebnom žličicom, pa grabi ostatke tvoje ružičaste kreme, pa krene bajati, opet iz početka. Ti si ono nešto posebno. Dragocjenost koja se čuva. Tvoja srneća duša koja mraku podaruje smisao, nepreboljiva vjera u čovjeka, u skrivene talente i vjernosti, tvoje predanje neodoljivo je, vrijedno baš svake njegove laži.  No ovaj put nešto je drukčije. Riječi se njegove ne pelcaju u tvojoj zemlji, jer previše ih je već otprije tu izginulo, i to nakon mnogo tvoje njege. Al ne pada ti na pamet raskrinkati ga. Neka si povjeruje. U toj titravoj nadi lakše je živjeti, pa i na tren. Ciganin mu govori nek pogleda kakvu ženu ima pored sebe. Mladić na autobusnoj stanici pjeva mu pjesmu o muškom kukavičluku. Znakovi prejasni da ne bi udarili svugdje gdje treba, ako treba i bez mene. Ja plaćam moje kazne. Moje je moje. Njegovo njegovo. Postoji sila koja sve poravnava i bez malog detektiva u mojoj glavi koji se plaši biti prevaren.  Prestati će te moje ogorčene poruke. Moje ruke koje mi se smiju prazne, odškrinuti će škure vlastitoga srca, negdje oko ponoći kad će procvjetati kaktusi. Srca koje je voljelo, bilo voljeno, tuklo i preskakalo sve zamišljene vozne redove, ne bi li došlo do čiste i nepatvorene božanske ljubavi, ne bi li omekšalo za sve ljudske slabosti, nestalnosti i laži, okrenuti će se svojoj unutrašnjosti, ko u violinu.  Kupit ću si stan, urediti ga po svom, sa puno suptilnih i lijepih detalja. Moja oaza sreće i ljepote. U zemlju svoju saditi ću samo svoje vlastite riječi. |
02.05.2021., nedjelja
Odabir sebe
|
Bez idealiziranja, ovo je test, čisti test ljubavi prema sebi. Ovaj ima modrice, ljubičasto oko lagano zatvoreno od udarca, isprebijan je ko mačak. Kaže, motor, a izgleda ko tučnjava. Nikada nisi padala na problematične tipove. Da se razumijemo, prvog si dečka, sjećaš se, doslovce ostavila zato jer je krenuo pušit travu i krasti ratkape. Počeo ti se sviđati stariji, zreliji, nenapušeni i bez fetiša prema ratkapama. I to si prvom rekla. Malo je dramio, trčao po nasipu, ti za njim, a onda ti je nakon par mjeseci došao pod prozor i pitao može li ga tvoj novi dečko provozati u trkaćem autu. Znači prebolio brzo i praktično. Tako to ide u mladosti. Modričasti se smije ko Al Capone , kaže ti da će riknuti do kraja godine i ti se usereš, mada znaš da te emotivno manipulira, nisi glupa, znajući za tvoje šokove sa samoubijanjem. Zločesto ako je namjerno. No ti više ne znaš da li je namjerno, on sanjari naglas i kako će uskoro preplivati rijeku da ne mora plaćati pisiar, jer te mora vidjeti. Pa to onda zvuči balaševićki, noć kad je preplivao Dunav, jeah wright, znaš da sanja. I emotivno manipulira. Radimo to svi. Emotivno manipuliramo. To naravno, ne znači da emocija nema. To samo znači da se igramo. Modri ti je u mislima, darling. A od njega ni vune ni sira, samo riječi. Nasmijava te. Voliš njegov humor i njegovu ludost. Iskonsku spontanost kojom te još uvijek baca na koljena. Ti ga doživljavaš isuviše sudbinski i on to zna. Sviđa mu se ta moć. Ti si valjda i jedino što u svome životu može baciti na koljena, riječima bar. Zavrti te onako, ruski. Kao malo tko. Kao možda nitko do sada. Voziš se u autu s čovjekom kojem se sviđaš. Čovjek priča kako je fajterski prošao tešku operaciju i ti mu se diviš, ali na radiju svira neka pjesma koju pjevušiš tiho i misli ti lete k Modrom. Čovjek te hoće još malo grliti i teško se rastaje. Sve ti je to novo, ta pažnja i ta briga, to sjećanje što si ranije pričala, detalji. Dala si mu do znanja da još prebolijevaš nekoga. Igraš sa poprilično otvorenim kartama jer drugačije ne možeš. Smiješna si kad lažeš, znaš to već otprije. Lice ti je otvorena knjiga. Najradije bi sa njim podijelila tu muku koju prolaziš s Modrim. Al znaš da je normalan i da za to ne bi imao sluha. Jer sviđaš mu se. Želi više, želi puno, želi svaki dan. Čovjek nema spontanost. Nema ludost. Pomalo je ozbiljan, ukočen, opterećen. Nedostaje mu ležernost koju ima Modri. Al od riječi je, korektan, organiziran. Moglo bi tu biti i vune i sira. Ti to znaš i spopada te tuga. Jer sve to želiš s Modrim, sve to. Čisti test ljubavi prema sebi. Što ćeš odabrati, mila ? Najbolje bi bilo od svakoga uzeti što ti treba. Modri je daleko, daleko, rijeka je duboka i hladna, pisiar puno košta, ima puno problema i obaveza. Ti si mu ono titravo svjetlo u daljini koje mu daje snage. On je tebi ljubav koja je i modra ponekad, isprebijana kao pseto jadno ostavljeno na kiši. Ovaj je blizu, koliko god ga odguruješ kada se približi isuviše. Na njega se možeš osloniti. Šteta što ne znaš lagati, umilno se pretvarati. Ne znaš. Što ćeš odabrati ? |
