Bez idealiziranja, ovo je test, čisti test ljubavi prema sebi.
Ovaj ima modrice, ljubičasto oko lagano zatvoreno od udarca, isprebijan je ko mačak. Kaže, motor, a izgleda ko tučnjava.
Nikada nisi padala na problematične tipove.
Da se razumijemo, prvog si dečka, sjećaš se, doslovce ostavila zato jer je krenuo pušit travu i krasti ratkape.
Počeo ti se sviđati stariji, zreliji, nenapušeni i bez fetiša prema ratkapama. I to si prvom rekla. Malo je dramio, trčao po nasipu, ti za njim, a onda ti je nakon par mjeseci došao pod prozor i pitao može li ga tvoj novi dečko provozati u trkaćem autu. Znači prebolio brzo i praktično. Tako to ide u mladosti.
Modričasti se smije ko Al Capone , kaže ti da će riknuti do kraja godine i ti se usereš, mada znaš da te emotivno manipulira, nisi glupa, znajući za tvoje šokove sa samoubijanjem. Zločesto ako je namjerno. No ti više ne znaš da li je namjerno, on sanjari naglas i kako će uskoro preplivati rijeku da ne mora plaćati pisiar, jer te mora vidjeti. Pa to onda zvuči balaševićki, noć kad je preplivao Dunav, jeah wright, znaš da sanja.
I emotivno manipulira. Radimo to svi. Emotivno manipuliramo. To naravno, ne znači da emocija nema. To samo znači da se igramo.
Modri ti je u mislima, darling. A od njega ni vune ni sira, samo riječi. Nasmijava te. Voliš njegov humor i njegovu ludost. Iskonsku spontanost kojom te još uvijek baca na koljena. Ti ga doživljavaš isuviše sudbinski i on to zna. Sviđa mu se ta moć. Ti si valjda i jedino što u svome životu može baciti na koljena, riječima bar.
Zavrti te onako, ruski. Kao malo tko. Kao možda nitko do sada.
Voziš se u autu s čovjekom kojem se sviđaš. Čovjek priča kako je fajterski prošao tešku operaciju i ti mu se diviš, ali na radiju svira neka pjesma koju pjevušiš tiho i misli ti lete k Modrom. Čovjek te hoće još malo grliti i teško se rastaje. Sve ti je to novo, ta pažnja i ta briga, to sjećanje što si ranije pričala, detalji.
Dala si mu do znanja da još prebolijevaš nekoga. Igraš sa poprilično otvorenim kartama jer drugačije ne možeš. Smiješna si kad lažeš, znaš to već otprije. Lice ti je otvorena knjiga. Najradije bi sa njim podijelila tu muku koju prolaziš s Modrim. Al znaš da je normalan i da za to ne bi imao sluha. Jer sviđaš mu se. Želi više, želi puno, želi svaki dan. Čovjek nema spontanost. Nema ludost. Pomalo je ozbiljan, ukočen, opterećen. Nedostaje mu ležernost koju ima Modri. Al od riječi je, korektan, organiziran.
Moglo bi tu biti i vune i sira. Ti to znaš i spopada te tuga. Jer sve to želiš s Modrim, sve to.
Čisti test ljubavi prema sebi. Što ćeš odabrati, mila ?
Najbolje bi bilo od svakoga uzeti što ti treba. Modri je daleko, daleko, rijeka je duboka i hladna, pisiar puno košta, ima puno problema i obaveza. Ti si mu ono titravo svjetlo u daljini koje mu daje snage. On je tebi ljubav koja je i modra ponekad, isprebijana kao pseto jadno ostavljeno na kiši.
Ovaj je blizu, koliko god ga odguruješ kada se približi isuviše. Na njega se možeš osloniti.
Šteta što ne znaš lagati, umilno se pretvarati. Ne znaš. Što ćeš odabrati ?
Post je objavljen 02.05.2021. u 22:38 sati.