< lipanj, 2021 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (7)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (6)
Siječanj 2021 (14)
Prosinac 2020 (22)
Studeni 2020 (10)
Listopad 2020 (15)
Rujan 2020 (9)
Kolovoz 2020 (7)
Srpanj 2020 (17)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (12)
Travanj 2020 (16)
Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (11)
Siječanj 2020 (12)
Prosinac 2019 (12)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (16)
Rujan 2019 (9)
Kolovoz 2019 (10)
Srpanj 2019 (9)
Lipanj 2019 (14)
Svibanj 2019 (11)
Travanj 2019 (15)
Ožujak 2019 (2)
Veljača 2019 (8)
Siječanj 2019 (4)
Prosinac 2018 (4)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (4)
Rujan 2018 (6)
Kolovoz 2018 (5)
Srpanj 2018 (6)
Lipanj 2018 (11)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (10)
Ožujak 2018 (12)
Veljača 2018 (14)
Siječanj 2018 (9)
Prosinac 2017 (8)
Studeni 2017 (3)
Listopad 2017 (6)
Rujan 2017 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
https://m.youtube.com/watch?v=mTn_v08ZJEM


"The most beautiful people we have known are those who have known defeat, known suffering,
known strle, known loss, and have found their way out of the depths. These persons have an appreciation, a sensitivity, and an understanding of life that fills them with compassion, gentleness, and a deep loving concern. Beautiful people do not just happen.”

Elisabeth Kübler-Ross

“Being with him when he died was something I will never forget. His bravery. His happiness. His acceptance. It was a colossal experience for me. Changed my life completely in a way that I had not expected. I expected to feel sad and lost. But I felt the opposite. Just, like, ‘Boy, this is it. This is all we have. Right here. So you’d better pay attention.’”

Laurie Anderson and Lou Reed


“To love. To be loved. To never forget your own insignificance. To never get used to the unspeakable violence and the vulgar disparity of life around you. To seek joy in the saddest places. To pursue beauty to its lair. To never simplify what is complicated or complicate what is simple. To respect strength, never power.
Above all, to watch. To try and understand. To never look away. And never, never, to forget… another world is not only possible, she is on her way.
On a quiet day, I can hear her breathing."

Arundhati

“I hope you will go out and let stories, that is life, happen to you, and that you will work with these stories... water them with your blood and tears and your laughter till they bloom, till you yourself burst into bloom.”

Clarissa Pinkola Estés


“May the sun bring you new energy by day, may the moon softly restore you by night, may the rain wash away your worries, may the breeze blow new strength into your being, may you walk gently through the world and know it’s beauty all the days of your life.”
Apache Blessing


“I am not the first person you loved.
You are not the first person I looked at
with a mouthful of forevers. We
have both known loss like the sharp edges
of a knife. We have both lived with lips
more scar tissue than skin. Our love came
unannounced in the middle of the night.
Our love came when we’d given up
on asking love to come. I think
that has to be part
of its miracle.
This is how we heal.
I will kiss you like forgiveness. You
will hold me like I’m hope. Our arms
will bandage and we will press promises
between us like flowers in a book.
I will write sonnets to the salt of sweat
on your skin. I will write novels to the scar
of your nose. I will write a dictionary
of all the words I have used trying
to describe the way it feels to have finally,
finally found you.

And I will not be afraid
of your scars.

I know sometimes
it’s still hard to let me see you
in all your cracked perfection,
but please know:
whether it’s the days you burn
more brilliant than the sun
or the nights you collapse into my lap
your body broken into a thousand questions,
you are the most beautiful thing I’ve ever seen.
I will love you when you are a still day.
I will love you when you are a hurricane.”

Clementine von Radics





Linkovi
vidrinsmijeh@gmail.com

SarahBernardht
17.06.2021., četvrtak
Lari mari

Lari mari

Ja ti više ne pišem
Već
Ronim tirkizno
Pa ne znam više
Gdje je dno gdje površina

Lakša od vode lakša od zraka
Vretenasta životinja
Nedostaje mi tvoje ovozemaljsko
I svakom ljuskicom te volim



Kad bih se dijelila okomito
Prema tebi svijali bi se moji borovi
Kad bih se dijelila vodoravno
Moj bi te plićak grlio
Dubina te htjela sresti

Ovako prepolovljena
Imam velike oči
Za snalaženje u mraku
Da svaki moj dio ne bi uvrijeđeno
Odšetao svojim putem
- 06:40 - Komentari (15) - Isprintaj - #
07.06.2021., ponedjeljak
Zaštita od snova

Ljeto. Prva krijesnica među grmljem.
Zvijezda mamina u 3 ujutro.
Sjaji mi kroz prozor,
osvjetljava mrak.
Čini ga podnošljivijim.
U svim je mama pričama o strasti,
ljubavi, luckastosti, smijehu,
odgoju u kojem se
s nikim ne uspoređuješ.
Samo sa sobom kakva si bila.

Ja prije godinu dana.
Znam da je ta veza bez veze.
Da je neprikladna za odrasli život.
I tužna zbog te spoznaje,
ipak ga vozim do granice,
100 kilometara.
Izvan sebe jer odlazi,
jer tko zna što ga čeka,
jer moram nazad voziti
tih istih 100 kilometara,
jer tko zna što mene čeka.
A početnik.




Ja godinu dana poslije.
Nakon prekida od tri mjeseca.
Nakon pomirenja.
Promjena u percepciji.
Voljeti bez očekivanja.
Pomalo usamljeno, drhturavo,
ko ugasla zvijezda
ili krijesnica.


Dosljedno me gubi. Gasi.
Jer, ja bi mogo da mogu.
Ja bi mogo da znam.
Neparan je,
pa nikada ne može biti par.
Ptica selica.
Ono što se ne zadržava.
Kao voda, mijenja oblik.
Krijepi ta ljubav i poplavljuje
ne staviš li brane.
Ograničenja.
Prepreke koje neće donijeti
onaj romantičan okus fatalnosti,
nego potrebnu
zaštitu od razočaranja.



On godinu dana poslije
i dalje priča o zajedničkom životu
kao da nam je 19.
Ponavlja moje snove o crvenoj zemlji,
kamenu i moru.
Tako stišava moju malodušnost na tren.



Al ja mu ne vjerujem.
Ja mu ne vjerujem
i smješkam se zvijezdi u 3 ujutro.
I punim oči tugom i suzama
koje ne prelaze rubove
i bavim se
branama i ograničenjima
unutar sebe.



Da ne bih opet povjerovala.
Srce nabija.
Nešto se pomaklo
u mojoj tektonskoj ploči.
Ištem stvarnost i buđenje.
Da se dobro zaštitim od snova.
- 21:10 - Komentari (6) - Isprintaj - #
01.06.2021., utorak
Tutuuu tuuuut

Svaki dan pobjeđujem. Strah.
Veli Peterson da treba stalno učiti novo, jer se tako razvija mozak. I ja kužim na sebi, da kad učim nešto novo, ne mislim na gluposti, ne pomišljam na tlak pa se dotični i ne razdivlja, ne razmišljam o gubitcima ljudi, o prošlosti. Samo učim to novo što mi se sviđa i pritom osjećam onaj dječji ushit, entuzijazam, smijem se sebi, špotam se, začuđena sam, pozorna, proučavam i silno sam znatiželjna.Valjda to znači da mi se malčice razvija mozak. Malčice.
Tak ću učit i jahanje. Ronjenje s bocom mi je san!
Možda tečaj šivanja...

Svaki dan pobjeđujem strah od vožnje.
Znam da zvuči smiješno onima koji voze već rutinski, puno godina i to čine kao što hodaju ili dišu. Bez razmišljanja.
E, pa ja sam početnik. Osim što sam položila nedavno, nisam puno vozila.
Tako su meni brzine i njihovo mijenjanje u pravom trenu, još uvijek pravo umijeće, jer sam godinu dana vozila auto s automatskim mijenjačem. Šteka mi peta brzina, nalazi se gore desno na mom mijenjaču što mi se nekako čini " van ruke", tak da uglavnom kad vozim brže, vozim u četvrtoj i po ograničenju.
Nekad mi se desi da umjesto u treću, zguram mijenjač nazad u prvu, pa štucam po cesti ko idiot.
Ili umjesto u treću, stavim u petu brzinu, pa pužem i nemrem nikam ili jedva postignem brzinu.
Znam se zgasiti, al mi začudo niko ne trubi.
Usredotočena sam.Napeta ko puška. Osobito na mostovima, pazim na razmak. Zato me danas šokirala žena u autu iza mene, koja je vozila po najvećoj špici i klopala sladoled. Koja kraljica.
Klinci u vožnji telefoniraju, ljudi čitaju i pišu poruke, dosadno im je za volanom, dok se ja za svojim upravljačem još uvijek ponašam ko za upravljačem svemirskog broda kojeg napadaju projektili, a ja ih jedva al uspješno izbjegavam.
Danas sam vozila iza viličara, pa poslije preko Mosta slobode iza nekog mađarskog kamiončića koji je prevozio kratke klade drvene građe.
Smijala sam se ko blesava toj opskurnoj situaciji u kojoj ti se svaki čas klada može skotrljati na haubu jer je mađar nije ničim zaštitio.Snaga klade valja, um pobjeđuje!
Jučer je bio sudar pa je kolona bila prekoogromna, od Avenue Malla do Super Nove. A pišalo mi se za popizdit, naravno. Ne znam ima li išta odurnije. Nemaš di, a žute su ti bjeloočnice. Veli stari da je gledao na telki kak Ameri furaju pelene za takve slučajeve. Razmislit ću.
Kad sam stala na pumpi i olakšala mjehur, u meni je zasviralo "Novi život se rađa" od Olivera.
Danas je bila kolona kod Bundeka ujutro, zbog Flora arta. Zeleni Holding kamiončići krenuli su točno kad i mi na posel. Zaustavljajući se u koloni, završila sam na hupseru iliti na ležećem policajcu. Tak se potrefilo. Popela sam se krivo procijenivši da bum se i spustila, no..kolona nikak da se pomakne. Usrala sam se, glupo je bit na bregu. Samo čekaš kad bu ti popustila kočnica. Al proslo je ok. Moj svemirski brod uspješno sam dovezla do odredišta.
Svaki dan neka nova situacija.
Drhturim, nisam opuštena, prožvačem cijeli paket žvaka, molim se, al vozim. I sve manje griješim.
I naravno, razvijam mozak, jer sam debelo izvan zone mog komfora.

- 21:05 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.