Laguna

srijeda, 12.08.2020.



E, nova terapija.
Poslije posla i bolnice, ovdje.
Vjerovali ili ne, plivam po traci sunca s jatima malih riba, a iznad mene nisko prolijeću lastavice.
Ko skrivena laguna.
Ko Jane bez Tarzana:-)

Ipak sam ja vidra..

Mali puteljak vodi do tamo, obrastao grmljem i kupinama, koje jedem i tamo i nazad.
Vraćam se mokre kose, koja miriši
Na neka sretnija, bezbrižna ljeta.
Jezero je tirkizno i čisto.
Nema žive duše.
Samo šutljive ribe i brbljave lastavice.
I ja, obgrljena mirom vode,
kojoj ostavljam svoju tjeskobu, tugu, strah.

Ona zna što s time.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.