Priče za laku noć

16 veljača 2020

Čaroban lav

Bio jednom jedan mali lav sa šeširom.
Zvao se Farello.
Nosio je lavić taj šešir svuda sa sobom. Stavljao ga na glavu, onako, kicoški, kada se htio dopasti i biti umiljat. Sve drugo vrijeme, šešir mu je samo smetao. Ispod njega bilo mu je vruće, zaklanjao mu je vidike, a često se puta zbog njega i onako šeprtljavo spotakao. Zato ga je najradije vrtio na repu, pa repom bacao u vis, gledajući ga kako se u nebesima okreće, prevrće, i nikad ne znaš gdje će pasti. U savani je kružila priča, da je to čaroban šešir, a po tome bi i on bio čaroban lav. No, Farello nije imao pojma što bi s njim. Mada mu je odgovaralo biti čaroban lav, nikako nije mogao dokučiti za što taj šešir upotrijebiti. Našao ga je kad je bio sasvim malen, kraj potoka. Šutao ga šapicama do brloga. I odonda su nerazdvojni prijatelji.
Probao je on sa šeširom razgovarati. Zaželjeti želju. Narediti želju. Plakati da mu ulovi zeca. Izgovarao je i čarobne riječi. I pjesme. I ništa. Šešir je šutio ko zaliven.
Jednako crn. Jednako običan. Zbog tog je šešira Farello pročitao puno magičnih knjiga. Bio je rijetko načitan lav.

Jednom je tako naš Farello strašno ogladnio.
Spremala se neka gadna kiša, vidio je kako se komešaju crni oblaci, a u daljini je i potmulo grmjelo. Pa je požurio prema šumi, da se skloni i pronađe nešto živo za uloviti. Sve životinje tražile su sklonište, pa su tako bespomoćne bile Farellu lagan plijen. Vidio je i svoju obitelj kako bježe i skrivaju se, no nitko ga nije prepoznao. Životinje ga se nisu bojale, pa lov uopće nije bio zabavan.
Šešir je ostao na livadi, a bez njega on nije bio on, nije bio Farello. Bio je samo jedan mali, promočeni lav, kakvih ima na stotine.
Tako je Farello shvatio da je čarobnost u njegovoj posebnosti kojom se snažno razlikuje od drugih.
Koliko god se čudnim činilo sresti lava sa šeširom, znaj, samo je jedan Farello.

I kao takav, potpuno čaroban.


Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.