Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
https://m.youtube.com/watch?v=mTn_v08ZJEM


"The most beautiful people we have known are those who have known defeat, known suffering,
known strle, known loss, and have found their way out of the depths. These persons have an appreciation, a sensitivity, and an understanding of life that fills them with compassion, gentleness, and a deep loving concern. Beautiful people do not just happen.”

Elisabeth Kübler-Ross

“Being with him when he died was something I will never forget. His bravery. His happiness. His acceptance. It was a colossal experience for me. Changed my life completely in a way that I had not expected. I expected to feel sad and lost. But I felt the opposite. Just, like, ‘Boy, this is it. This is all we have. Right here. So you’d better pay attention.’”

Laurie Anderson and Lou Reed


“To love. To be loved. To never forget your own insignificance. To never get used to the unspeakable violence and the vulgar disparity of life around you. To seek joy in the saddest places. To pursue beauty to its lair. To never simplify what is complicated or complicate what is simple. To respect strength, never power.
Above all, to watch. To try and understand. To never look away. And never, never, to forget… another world is not only possible, she is on her way.
On a quiet day, I can hear her breathing."

Arundhati

“I hope you will go out and let stories, that is life, happen to you, and that you will work with these stories... water them with your blood and tears and your laughter till they bloom, till you yourself burst into bloom.”

Clarissa Pinkola Estés


“May the sun bring you new energy by day, may the moon softly restore you by night, may the rain wash away your worries, may the breeze blow new strength into your being, may you walk gently through the world and know it’s beauty all the days of your life.”
Apache Blessing


“I am not the first person you loved.
You are not the first person I looked at
with a mouthful of forevers. We
have both known loss like the sharp edges
of a knife. We have both lived with lips
more scar tissue than skin. Our love came
unannounced in the middle of the night.
Our love came when we’d given up
on asking love to come. I think
that has to be part
of its miracle.
This is how we heal.
I will kiss you like forgiveness. You
will hold me like I’m hope. Our arms
will bandage and we will press promises
between us like flowers in a book.
I will write sonnets to the salt of sweat
on your skin. I will write novels to the scar
of your nose. I will write a dictionary
of all the words I have used trying
to describe the way it feels to have finally,
finally found you.

And I will not be afraid
of your scars.

I know sometimes
it’s still hard to let me see you
in all your cracked perfection,
but please know:
whether it’s the days you burn
more brilliant than the sun
or the nights you collapse into my lap
your body broken into a thousand questions,
you are the most beautiful thing I’ve ever seen.
I will love you when you are a still day.
I will love you when you are a hurricane.”

Clementine von Radics





Linkovi
vidrinsmijeh@gmail.com

SarahBernardht
03.02.2019., nedjelja
La delicatesse

Odšetala sam prema polici francuske književnosti, znajući unaprijed samo, da mi treba dašak bezbrižnosti, jednostavne ljepote, drvenasti miris pripadanja i privrženosti, kakav sam ranije znala pronaći među stranicama kvalitetne književnosti. I dok sam prebirala pogledom i prstima izlizanim hrptovima knjiga, tražeći naslov za sebe, među gomilom klasičnih, poznatih i nepoznatih, suvremenih pisaca, pogled mi je zapeo za osjećaj koji me svu prožeo, u ovim danima kad hodam naježenih čula umjesto kože..jer joj s namjerom oduzimam svu slatkoću prisjećanja, nastojeći je učiniti manje osjetljivom.
Manje delikatnom.



Sreli su se na ulici.
Kako je to danas rijedak način upoznavanja, nakon Cioranova citata, zaintrigirala me ta lakoća upoznavanja dvoje do maločas nepoznatih, prepoznavanja, ta hrabrost u odabiru, to koketiranje s pojmom slučajnosti, koje sam susrela samo kod Kundere.
Kao u ubrzanom filmu, oni se zaljube, zavole, ožene, žive zajedno i već u prvoj trećini knjige ti jednostavno znaš da će se dogoditi neko veliko merde, neko ispadanje iz tračnica te slatke savršenosti.
On se nikada više nije vratio sa trčanja.
A nju je najviše mučilo što se nikako ne može sjetiti što joj je zadnje rekao.
Dani i mjeseci i godine koje su za Nathalie uslijedili, podsjetili su me na moje dane nakon.
Živo pulsiranje prepoznavanja. Oblikujem ustima slova, rečenice, sričem naglas, kao da sam sama negdje tom autoru opisala te dane. Al ne plačem. Knjiga mi je dolepršala u pravom trenutku. Snažnija je dočekujem. I blaža.
Radoholičarstvo, potreba da je svi ostave na miru, bježanje u osamu, tupost, praznina, sjećanja koja napadaju, vrebajuć iz svakog ugla na naš naivan smijeh..ljudi koji idu na živce, što god rekli i kako god se postavili.
A priđe li ti tko..mora da će umrijeti.
Nathalie se tek nakon tri godine pitala hoće li moći ponovno voljeti.
I mogla je.
Odjednom. Sasvim nepredviđeno. Netko za koga bi posljednjeg pomislila...
Na tom djelu, autor uključuje strašan humor u fusnotama, iskričav, nekad crn, surov i istinit.
I dalje voli svoje likove, ne izruguje se njima nego situaciji u kojoj su se našli.
Pa kaže, u ime svog smetenog lika:
" Čovjek se ne bi trebao unaprijed štedjeti zbog potencijalne patnje. Ništa nije tragično. Znao je da su otok patnje, otok zaborava i onaj još udaljeniji, otok nade, povezani redovitom brodskom linijom."
Lijep podsjetnik. Raznježi i nahrani.
David Foenkinos autor je koji običnim situacijama daruje delikatnost, a delikatne čini običnim i životnim.
Zanimljiva mu je biografija, a po knjizi je snimljen i film.
Naravno da krećem u potragu za ostalim njegovim djelima.
Toplo preporučujem!


- 22:17 - Komentari (7) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.