Na pjeni od vremena

četvrtak, 01.11.2018.

KINTSUKUROI

Nekih dana
nastojim biti
tiša od tišine,
sve kako bi mogla
ko usred vjetra
čuti
pomirljivi drhtaj i dodir lista o tlo,
padanje sunca u proplamsaju grimiznog,
vedar govor tvojih ruku na mome licu,
krilate poljupce na čelu.

Pa se ogledam
u odrazu tvojih zjenica
ko u ogledalu,
sve ozbiljna
kao da u tebi, u nama,
upravo otkrivam svijet,

otkidajući od prolaznosti komad po komad
ove naše svečarske torte
vremena koje nam je poklonjeno
na milost i nemilost našim taštinama.

Pijem ljubav rujnu
oblačim ko haljinu
nosim poput cipela
od usana sve do noktiju
zahvalno i pitomo
nijemo i utišano
kao prvi put

Tvoja ljubav lijepi me zlatom
kintsukoroi
ko zlatnom mrežom
ulovljeni
pukotine i rane postaju leptiri

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.