<	ožujak, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Ja te obožavam kao nebo noću,
O posudo tuge, i tvoju mirnoću
Ja ljubim sve više što mi bježiš dalje
Pa makar i mislim da te tama šalje
Da bi ironično razmak povećala
Što ga je do neba već priroda dala.

U divljem naletu nasrćem i skačem
I ko crv lešinu ne bih dao jačem!
I meni je draga, u očaju slijepom,
Čak i ta hladnoća što te čini lijepom.
Baudelaire

icq: 213-958-112

Malo je odabranih ... :)

Blog.hr
jukebox
mmedo
farinelli
ladyofblackness
7tm
LEDO
Hitchhiker

blog layouts

Većina će ljudi radije biti sigurna da je nesretna, nego riskirati sreću.
Robert Anthony

Kad pogledate svoju prošlost, otkrit ćete da su trenuci koje ste iskreno proživjeli oni u kojima ste postupali u duhu ljubavi.
Henry Drummond

Ljubav je kao planina. Teško je doći do vrha, ali jednom kada se to uspije, pogled je predivan.
Daniel Monroe Tuttle



Neka ti udica bude uvijek bačena. U jezeru u kojem najmanje očekuješ, pojavit će se riba.
Ovidije



Muškarac je već na pola zaljubljen u svaku ženu koja ga sluša.
Brendan Francis



Čovjek ne bi trebao nastojati riješiti se kompleksa, već se pomiriti s njima: oni su ono što određuje naše ponašanje u životu.
Sigmund Freud

Želite li znati što Bog misli o novcu, pogledajte ljude kojima ga je dao.
Dorothy Parker

Blog Designed by

Kad bih sve jezike ljudske govorila...

nedjelja, 26.03.2006.

FOOTPRINTS One night a man had a dream. He dreamed he was walking along the beach with the LORD. Across the sky flashed scenes from his life. For each scene, he noticed two sets of footprints in the sand: one belonging to him, and the other to the LORD. When the last scene of his life flashed before him, he looked back at the footprints in the sand. He noticed that many times along the path of his life there was only one set of footprints. He also noticed that it happened at the vwry lowest and saddest times of his life. This really bothered him and he questioned the LORD about it. " LORD, you said that once I decided to follow you, you would walk with me all the way. But I have noticed that during the most troublesome times in my life, there is only one set of footprints, I don't understand why when I needed you most you would leave me." The LORD replied: " My, son, my precious child, I love you and I would never leave you. During your timesof trial and suffering, when you see only one set of footprints, it was then that I carried you."

subota, 25.03.2006.

vrijeme je...sunčano... Možda bi bilo vrijeme da i ja nešto napišem. Već dugo nisam. Našla sam si predivnu priču i prepisala na papir...i sad ne znam gdje mi je taj papir I šta da sad radim????? Ovih je dana u tijeku duhovna obnova u Našicama. Sutra je zadnji dan. Tko nije bio, preporučam da ode...Super nam je... Duhovno se obnavljamo. Priču ću napisati sutra...hehe Da, duhovna obnova je odlična. Prvoimamo predavanjeu 4, zatim je krunica( na koju ne morate ići jer ju mole bake. Sutra je križni put, pa se prepouča da se na to ide.). U pola 7 je misa, a u pola osam klanjanje pred Presvetim. Ono što možete osjetiti na duhovnoj obnovi ne može se riječima opisati. To je tolika sreća- misliš da ćeš se raspukniti. bez imalo dvojbe i razmišljanja mogu reći da nigdje nisam osjetila toliku sreću koliku sam osjetila na duhovnim obnovama, na raznim susretima kao što je Trsat i naravno, na svojoj krizmi. Krizma je ozbiljan sakrament i trebalo bi ga se tako i shvaćati. Svi to čine tradicije radi..ili janjeta radi... Meni je krizma najljepši događaj u životu bila...Nikad je neću zaboraviti. Zamislite- dobila sam DAR..Jedan VEEEEEEEEEEliki dar. Zamislite sad koliko sam tek sretna kad znam da ga mogu upotrijebiti i kad imam priliku da ga upotrijebim. Svi bismo trebali razmisliti kako shvaćamo Sakramente i kako se prema njima odnosimo. Koliko ih ignoriramo u svakodnevnom životu. Neka vas Bog sve blagoslovi.

nedjelja, 12.03.2006.

I have a problem that I can not explain ... Svi mi imamo sretne i manje sretne dane. E pa ja se nadam da su moji manje sretni dani gotovi. Stvarno može postati "pain in ....head" kad ležiš tjedan dana kod kuće...i ne možeš se micati... Zbog užasnih zanimljivosti u mom životu zadnjih dana, nemam o čemu pisati...Ma mogla bih naći zanimljivih zgoda... Npr. kako zanimljivo može biti kad ideš u labos vaditi krv ...i ono drugo...i onda skužiš da na tvojoj čaši piše broj 36 kao i na vratima labosa.... i onda poželiš upitati onog lika u bijelom želi li nešto popiti. Ubija me nedostatak humora...Treba mi društvo...ljudi...zajednica... FALI MI ŠKOLAA!!!!!! nije mi dobro... a muuu Koristit ću tuđe riječi( opet) koje mogu pobliže opisati stanje... Brat mi siluje uši SOAD-om... cijeli dan danas...već su mi se počeli i sviđati... a muuuu Roulette I have a problem that I can not explain I have no reason why it should've been so plain I have no questions but I sure have excuse I lack the reason why I should be so confused I know, how I feel when I'm around you I don't know, how I feel when I'm around you Around You... What If? What if there was no light Nothing wrong, nothing right What if there was no time And no reason, or rhyme What if you should decide That you don't want me there by your side That you don't want me there in your life What if I got it wrong And no poem or song Could put right what I got wrong Or make you feel I belong What if you should decide That you don't want me there by your side That you don't want me there in you life Oooooooh that's right Let's take a breath, jump over the side Oooooooh that's right How can you know it if you don't even try Oooooooh that's right Every step that you take Could be your biggest mistake It could bend or it could break But that's the risk that you take What if you should decide That you don't want me there in your life That you don't want me there by your side Oooooooh thats right Let's take a breath, jump over the side Oooooooh that's right How can you know it when you don't even try Oooooooh that's right Oooooooh thats right Let's take a breath, jump over the side Oooooooh that's right You know that darkness always turns into light Oooooooh that's right

srijeda, 08.03.2006.

Kiselina u želucu je zakon... Obrisalo mi se nešto s bloga…ne veselim se zbog toga..I ne znam kako to popraviti. Super mi je ovih dana…daaa…Ne može me se vidjeti po školi jer sam kod kuće bolesna, u krevetu. Lijepo sam pričala kako mi se zbog određenih stvari okreće utroba i sad se ona stvarno počela okretati. Želudac me boli bez obzira na vrstu hrane, njezin sastav i vrijeme kad je ona unesena u organizam. Sutra idem vaditi krv…pa ću valjda onda znati što mi je…a možda i ne…Kako se meni obično događa, ne pronađu mi ništa onda ispadnem glupi hipohondar…a kod doktora idem jednom u godini..ili dva puta… Čista uživancija……ne mogu sjediti, ne mogu se smijati, ne mogu ležati dugo, ne smijem puno hodati, ne mogu jesti… EEEE, ma imam party života. A KAKO MI JE SADA??? Prilično loše… Brat me pomalo već živcira, fale mi moji prijatelji…boli me…jako… Postala sam freak za kvizove…stalno su neki na tv-u…nije normalno….da vi vidite koliki ljudi prave budalu od sebe na javnoj televiziji…nije normalno…zavrti mi se u glavi kad sve to vidim… U životu vam postoje nekakva nepisana pravila kojih se morate džati...ako ih se ne držite, niste baš sasvim kod kuće... Tom logikom i ja moram slijediti pravilo da spomenem Doru...s povećim zakašnjenjem... Koliko sam uspjela vidjeti ( i čuti) kao i svake godine bila je jedna velika sprdačina. Mislim da su se sad na Dori počeli natjecati tko će imati gluplju i idijotskiju pjesmu...hehe.. Već prokomentirani sajlinzi bili su, u globalu, na razini same prigode ( uglavnom sprdačina). Pobjedničku pjesmu ne mogu komentirati jer ju još nisam čula...(stid me bilo...jako... :) ) Ali, moram reći da je mnogo onih koji se uzdaju u Seve Nacionale i njezinu "Visoku cipelu"... Danas sam, dok sam čekala da doktorica nauči kako se čitaju moje ime i prezime, pročitala u novinama da u Opatiji grade novu, veliku dvoranu za Eurosong 2007. Hajde sad, nije da sumnjam u pjesmu, ali kako oni točno znaju da će Severina pobijediti?? Hoće li im platiti pobjedu besplatnim gledanjem filma..ili što??? Osobno mislim da je cijela priča o Severini prenapuhana...ta ona je samo jedna obočna( ili manje obična žena)... Snimila pornić...pa šta...mnogo ih je takvih, pa nitko ne diže prašinu... Nije na nama da sudimo, zar ne??

utorak, 07.03.2006.

Ozbiljne gluposti... Ljuta sam…i žalosna jer me ignoriraju. Kad kažem da nešto želim prave se da me ne čuju… Kad kažem da se s nečim ne slažem, odgovore da sam glupa i da nemam pojma ni o čemu. Zašto mi to rade..Zar me se boje..jesam li tako odurna i odvratna da me moraju poklopiti i pokopati pri svakom pokušaju davanja naznake da sam i ja živa i da i ja želim reći ono što mislim. Uobičajena reakcija na bilo koju moju rečenicu je: «Ma gle ju, opet se pravi pametna. Opet glumi .»Časna riječ- ja ne glumim. Kad glumim glas mi se potpuno promjeni, postaje pištav ili izrazito dubok…Sama naglasim kad glumim, jer mi tada izraz postaje netipičan za mene samu. Ne možete mi kontrolirati misli.. …ne možete odrediti ono što ću osjećati. Dosadilo mi je biti pametna, dosadilo mi je da svi o meni misle kao o štreberici, kao o preozbiljnoj balavici. Ne znači da ću se promijeniti, ne znači da ću početi misliti drugačije..samo zbog jednolične mase koja me okružuje…e pa upravo u inat prokletoj masi ostat ću ono što jesam,…ako treba štreberica, gubitnica, prestrašena kukavica…štogod … nije ni bitno..bitno je da ne pokleknem pred vama koji ste nošeni svojim bijednim ambicijama…rušite sve pred sobom..ne gledate na onoga koji je kraj vas…Jeste li kad pomislili da možda vaš prijatelj ili netko tko vam je blizak treba pomoć??? Ne??? E pa onda vama treba pomoć. Ne mogu vjerovati u vašu moć…moć da pokrenete jadne bezumnike koji još nisu pronašli svoj put.,… ne mogu vjerovati da ste u stanju napraviti čudovište od dobrog čovjeka…Odvratna maso koja gaziš sve pred sobom sjeti se da si sastavljena od pojedinaca koji imaju svoju svijest……Kad oni to otkriju neće te više biti….Neće te se više moći pronaći ni povećalom… ni mikroskopom…odurna maso... Kad vidim te bijedne pokušaje potplaćivanja i podmićivanja…okrene mi se želudac i utroba poželi izletjeti van… Vjerujem i čekam kad će doći trenutak da se masa raspline…da nestane…da pojedinac dođe na svoje. Toliko govore o individualnosti, o jedinstvenosti…..svi oko mene…..a nemaju pojma koliko su jednaki drugima. Svi smo mi marionete ovog odvratnog društva i koliko god se pravili posebni…teško da jesmo..Ovisni smo o stvarima koje nas okružuju….Da nas stave na pusti otok ne bismo izdržali ni dva dana….mobiteli televizori, kompjuteri, Internet…eeeee…to je samo sitnica i jedan mali fragment stvarnosti čiji smo svi dio..kao slagalica…Možda duboko u sebi i jesmo drugačiji, jedinstveni, mi……ali svojim stilom oblačenja, nekakvim umjetnim govorom nismo… Promatrala sam ljude nekoliko dana. Posljedica toga je da se osjećam izolirano i isključeno..pomalo zatvoreno u svoju kutiju…kao da mi je izlazak i kontakt zabranjen…Glupa je to slika koju je stvorio moj izmučeni um…napregnut i nategnut svim onim glupostima kojima mi svaki dan pune glavu…do kada će to trajati?… Zauvijek mislim…ni ne smeta mi to zapravo, samo što mi pobuđuje neke glupe ideje i misli, koje obično nisu prepozitivne… Ljudi, koje sam promatrala…poput mravi u mravinjaku..reagiraju upravo onako kako se od njih traži..isti ljudi se pobune zbog sitnice, onim drugima je potpuno svejedno..baš kako treba…svaka reakcija je pravodobna i odgovarajuća. Onakva kakva bi trebala biti… Sve me to podsjeća na jednu lijepu knjigu…Tko ne zna za nju, nije ni bitno …bitno je ono o čemu ona govori…O jedinstvenosti, masi, važnosti pojedinca u toj masi i njegovoj beznačajnosti u stvarnom svijetu…Stvarna radnja ne pripada ovom našem dobu, ali mogla bi nas nešto i naučiti… Neki ulomci su: Sloboda je ropstvo… Rat je mir… Neznanje je moć… VELIKI BRAT TE GLEDA…