|
Zivot je lijep.
Istina je da se sastoji od ruznih stvari kao sto su bolest i smrt, ali na kraju nekako ispadne da je rezultat svih tih pluseva i minusa - uvijek pozitivan. Takvo je barem zasad barem moje iskustvo.
Zao mi je sto ne znam kakvo je njegovo (kilometri su nekada ipak nepremostiva razlika). Duboko se nadam da je plus, bez obzira na bolest i smrt, ipak prevladao.
Kakav je bio covjek? Sto je u zivotu postigao? Po cemu ce ga pamtiti? Hoce li ga pamtiti?
Bio je covjek koji je prodao sve svoje imanje i zaradjen novac razdijelio djeci. Postigao je to da ga svi trgovci i krcmari docekuju s osmijehom, iako je nekada mladim trgovkinjama znao besramno, kao slucajno, rukom dodirnuti straznjicu i neumorno nuditi na probu svog neozenjenog unuka. Bio je ovisan o mnogim porocima, a samo se nekih uspio rijesiti.
Bio je religiozan.
Strog.
Mudar.
Radisan.
Veseo.
"Covjek i karakter".
Na kraju bolestan. Slab. Mrtav.
Kazu da si, kada stavis prst u more, spojen sa cijelim svijetom.
U mojoj blizini nema mora, ali ima bolja i neposrednija veza. Bez obzira na to, sada mi nista ne pomaze da budem spojen s grobljem u Vrbovcu. Nema veze sto tocno na vrijeme sjedim pred kompjutorom, spojen na mrezu svih mreza. Nema slike i zvuka.
Nema nicega, samo suze koje se cijede niz lice i golema nemoc koju nikako ne uspijevam progutati.
"Nije Bog macak!"
"Politika je kurva, a ko se njome bavi jos veca."
"Ljubi rit prkno."
"Mora se samo umrijet i srat."
Djede, hvala ti sto si me volio.
|
